Saborski zastupnici ponovo su na okupu. Mjesec dana su se odmarali, ali pameti se nisu dozvali. Tu vrijeme i odmor ne pomažu. Počelo je s „aktualcem”. Ukupno 39 prijavljenih pitanja zastupnika. Oporba udara po najslabijim karikama Plenkovićevog hranidbeno-političkog lanca, nekompetentni ministar Marin Piletić je glavna meta, a Vlada i njezine zastupničke kohorte ležerno brane svoje pravo nametanja volje većine, pa i kad je ona kontra interesima najranjivije skupine građana. Onih u potrebi, za koje je „darežljiva” Plenkovićeva družba predvidjela rast socijalne naknade od 5 do 10 eura. Podrugljivo i nepristojno. Premijer pokušava ispasti bolji i senzibilniji nego što uistinu jest, i dalje tvrdi da „pojedini mediji lažu”, ne pada mu na pamet novinarskoj sitneži ispričavati se. Ali, sve to je standardni folklor Hrvatskog sabora. Korak više, ili zapravo niže od toga, učinio je MOST-ov zastupnik Zvonimir Troskot…
Dugo je čekao svoj trenutak „političkog trijumfa”. Bio je zadnji sa svojim pitanjem premijeru, je li od dugog čekanja „pošemerio” s obzirom na ono što je u finišu „aktualca” izgovorio…?
Zvonimir Troskot, kao da je upravo završio seminar Trumpove iracionalne političke filozofije moći, pita predsjednika Vlade AP-a, kada će Vlada uputiti Saboru prijedlog za zabranu Antife, koju, kako se moglo čuti, razumijeva u širokom spektru raznih antifašističkih i civilnih udruga lijeve provenijencije. Naravno, na tu ga je ideju potakla Trumpova administracija koja je Antifu proglasila terorističkom organizacijom. Ako to čini Trump, to je sigurno pametno i opravdano, poput aneksije Grenlanda ili vojnog udara na Venezuelu, ili recimo „humanog preseljenja” Palestinaca iz Gaze kako bi Amerikanci to područje pretvorili u rivijeru Bliskog istoka, misli vjerojatno naš zastupnik. Čak i precizira tko to sve u našim prilikama spada pod kapu te „terorističke bande”. A tu su, naravno, Documenta, REKOM, Srpsko narodno vijeće ( SNV ), Centar za mirovne studije…
– Na kraju dana – reče naš vrli parlamentarac s čije ćuprije ( mosta ) pogled daleko seže- cijeli Antifa pokret u Hrvatskoj kulminirao je s komunističkim prosvjedom u centru Zagreba gdje su se koristili simboli koji direktno udaraju na ustavno-pravni poredak Hrvatske. Jedna zastava i jedan nerazumljivi ćirilični natpis koji su tamo dospjeli tko zna čijom zaslugom i namjerom?
I što onda nego ih proglasiti terorističkim organizacijama i hitno zabraniti!
Je li se Troskot ovom zgodno nabačenom loptom Plenkoviću htio dodvoriti, kao što to mnogi „mostovci” već neko vrijeme kontinuirano čine ( željni opet participirati u vlasti ) ili čovjek misli ozbiljno?
Plenković je loptu spretno dohvatio, samo što se Troskotu nije zahvaljivao na tome, i s njom stao izvoditi vratolomije. Onaj koji je u današnjoj Hrvatskoj sinonim za autokratu bez premca, koji je sve institucije sustava podjarmio i bez kompleksa stavio u svoju službu, koji paradira i parodira demokraciju svakodnevno, odjednom je dobio priliku hiniti mjeru demokratičnosti i tolerancije.
Ne, ne, kolega, ja sam a priori protiv zabrana, s lakoćom odbacuje Troskotovu iracionalnu, rigidnu zamisao.
“Politika koju mi vodimo kao Vlada, kao većina i HDZ, nastoji braniti koncepciju normalne i tolerantne Hrvatske, ja sam a priori protiv zabrana, demokracija je pravo na izbor”, izgovara usta punih meda Plenković, napominjući, onako uzgred, da su jako tanke linije kada netko poput Možemo! u Zagrebu krene nešto zabrinjavati. Recimo, Thompsonu drugi koncert u prosincu u Areni, drugu priliku da kliče ustaško ZDS usred Zagreba i truje mlade ljude koji i ne znaju što su ustaše i kakve su zločine činile.
“Kada bi krenuli zabranjivati, to bi bila strateška pogreška i jako loše”, podučava Plenković i Troskota i ostale „troskote” u vlastitim redovima, naravno, naglašavajući sveprisutnu misao domoljubne koalicije da je temelj suvremene Hrvatske Domovinski rat.
A ne antifašizam. Iako je u preambuli Ustava. Još uvijek. No, to je mrtvo slovo na papiru koje se ne dira zbog mrtvog Tuđmana koji je na tome inzistirao. A Tuđman još nešto znači u HDZ-u. Iako, sve manje…
“Sigurno nećemo to podastrijeti Saboru dok sam ja predsjednik Vlade i HDZ-a….što manje zabrana, a što više uvažavanja i respekta”, odgovara širokogrudno Plenković, ostavljajući u čudu Most-ovog zastupnika koji je, eto, bio uvjeren da će ovaj put pogoditi „ u sridu”. Kad ono, „u ništa”!
Troskot se s time ne miri:
“Ako nećete zabraniti, zašto ih onda financirate?”, dodaje i ispaljuje svoj zadnji, pričuvni metak, tvrdeći da u zastupničkim klupama ima agenata stranih obavještajnih službi ( ?! )
U Saboru je tog trenutka nastalo komešanje, za neke šok, za neke naslada, veliko očekivanje, što sada, hoće li biti „vješala”…?
Oštro je reagirala zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov koja je zaprepašteno uspjela izgovoriti samo sljedeće:
“Nazivati nas, kao organizaciju nacionalne manjine, terorističkom organizacijom je u najmanju ruku gnjusno i odvratno”.
U najboljem slučaju neinteligentno. Još k tome optužiti pojedine zastupnike da su agenti stranih obavještajnih službi, o čemu je, ako takva, konkretna saznanja Troskot ima, trebao obavijestiti nadležne službe, a ne se s tim optužbama razbacivati u Saboru, kako je s nelagodom primijetio i predsjednik Sabora Gordan Jandroković.
Što je htio Troskot ovom opasnom eskapadom? Stigmatizirati ljevicu, proglasiti je en gros, ili neke njezine dijelove, ekstremnom, terorističkom i opasnom za ustavno-pravni poredak Hrvatske? Takva lakoća etiketiranja imanentna je nedemokratskim sustavima. Totalitarnim političarima. U razvijenim demokratskim državama neovisno o tome tko je na vlasti, neistomišljenici se ne nazivaju teroristima, špijunima koji servisiraju inozemne tajne službe. Ako ih ima, zna se s kime treba takve informacije podijeliti.
Troskot se valjda htio, kao veliki štovatellj, okoristiti Thompsonovom retorikom ( nije li Možemo! proglasio ekstremističkom lijevom sektom ?! ), privući nešto od one mase koja ga slijedi, pokazati im da bi ih politički Most mogao zastupati? Ali Thompson je pjevač, ma koliko njegove poruke o rušenju legalno izabrane zagrebačke vlasti bile opasne i destruktivne, ali Troskot je političar kojeg plaćaju, i to vrlo dobro, porezni obveznici. I to nezreo, neozbiljan, opak političar, iznad svega neodgovoran. Vuk u janjećoj koži. Njegova riječ izgovorena u Saboru ima određenu težinu, predstavlja svojevrstan poziv na linč prozvanih, navodnih „špija” koje rade protiv hrvatskih interesa. Zna li on što je uopće rekao? Sprema li se fuzija Mosta i DP-a?
Nikad poštenog političara od Zvonimira Troskota. Njegov je domet na razini Bujice i Bujanca, opskurnih likova poput Josipa Jurčevića koji svuda oko sebe vidi špijune i izdajnike.
Na naplatu nam dolazi sustavna ustašizacija i fašizacija društva. Svijet i danas slavi antifašističke pobjednike u Drugom svjetskom ratu, koji su porazili nacifašizam, zlo koje trajno opominje. Hrvatska, međutim, od osamostaljenja antifašiste prezire, obezvrijeđuje, a sad bi ih, izgleda, stavili i izvan zakona. Toj inverziji Plenković godinama sekundira.
