Kod kuće ne može biti ni dopisni član Akademije znanosti i umjetnosti, a prestižne svjetske akademije ( njemačka, američka, europska ) odavno su ga primile pod svoje, jer riječ je o iznimnom znanstveniku koji niže nagradu za nagradom. Ugledni hrvatski znanstvenik Ivan Đikić, javlja Hina, dobitnik je još jedne velike nagrade, Medalje Theodor Bücher, kojeg dodjeljuje Federacija europskih biokemijskih društava ( FEBS ) za područje biokemije i molekularne biologije.
Đikiću je nagrada dodijeljena za iznimne doprinose istraživanju ubikvitinskog i autofagijskog sustava ključnih procesa koji održavaju staničnu ravnotežu i imaju presudnu ulogu u zdravlju i bolestima poput raka i neurodegenerativnih poremećaja.
Na 50. FEBS kongresu koji će se održati u srpnju u Maastrichtu, pod naslovom „Čuvari stanične homeostaze: os ubikvitin – autofagija”, Ivan Đikić će održati plenarno predavanje.
U kratkoj izjavi u povodu dodijeljene nagrade, Đikić je kazao da je nagradom počašćen, a posebno mu znači što dolazi upravo od FEBS zajednice, dakle, od kolega iz struke. No, nagradu doživljava i kao priznanje radu cijelog njegovog istraživačkog tima.
Ivan Đikić je hrvatski znanstvenik, rođen je u Zagrebu 1966., Medicinski fakultet završio je 1991. u rekordnom roku i s prosjekom 5,0. Na zagrebačkom Medicinskom fakultetu je i doktorirao, volontirao je ( 1991.- 1992. ) u bolnicama u zagrebu a istodobno bio i u sanitetskom stožeru RH. Objavio je dva znanstvena rada o civilnim žrtvama rata, a već prvi njegov znanstveni rad objavljen je uglednom svjetskom znanstvenom časopisu Nature. Usavršavao se u New Yorku, od 1997. je bio voditelj laboratorija za molekularnu biologiju tumora u Ludwigovom Institutu za istraživanje raka u Švedskoj. Za redovnog profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta Goethe u Frankfurtu izabran je 2002., a za Goetheovo sveučilište je vezan i danas. Član je i Instituta za biofiziku „Max Planck”.
Počasni je doktor sveučilišta u Splitu i Rijeci, aktivno surađuje sa znanstvenom zajednicom u Hrvatskoj, pogotovo s članovima Hrvatskog društva za biokemiju i molekularnu biologiju. Jedini je hrvatski znanstvenik koji je tri puta zaredom proglašen dobitnikom „znanstvenog Oskara”, projekta Europskog istraživačkog vijeća, svjetski priznati stručnjak u istraživanju tumora, višestruko nagrađivani znanstvenik, član Njemačke akademije Leopoldine, Europske i Američke akademije znanosti i umjetnosti, ali ne i Hrvatske akademije ( čak ni dopisni član !) koja ga je dvaput odbila, unatoč ovako impresivnog životopisa. Ili, možda baš zato…
