Peticija na peticiju. Na inicijativu aktivistkinje za ženska prava Sanje Sarnavke o skupljanju potpisa za peticiju radi micanja klečavaca s glavnih gradskih trgova u ime 18 ubijenih žena 2025., Mladež Domovinskog pokreta odgovorila je svojom peticijom kojom zahtijevaju izmještanje Povorke ponosa i antifašističkih marševa iz središta hrvatskih gradova. Prva peticija dosad je prikupila 76 tisuća potpisa, ova druga 20 tisuća. Ali, ni to nije sve. Tzv. klečavci odlučili su se na kaznenu prijavu koju su podigli protiv Sanje Sarnavke poručujući joj da „ne zna na koga se namjerila”…
Organizatori kolektivnog „muškog klečanja i molitve” u prijavi MUP-u protiv Sanje Sarnavke pozivaju se na kršenje članka 16. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te dva članka iz Kaznenog zakona koji se odnosi na javno poticanje na neprijateljstvo i mržnju te povredu prava okupljanja i slobodu vjere. Također, i moguću povredu ustavnih prava iz članaka 14., 38., 39., 40., 41. i 42. ustava RH.
-Dosad smo naše pravne borbe vodili u tišini, no sad mislimo da bi bilo dosta. Odsad će svaka naša pravna defenziva i protuofenziva biti medijski obznanjena, sve dok s vrata ne skinemo stigmu i krimen ženomrzaca, obiteljskih nasilnika, silovatelja, ali i kolektivnog krivca za svaki femicid u Republici Hrvatskoj, a koji nam nabijaju samoprozvane ‘zastupnice žena’ i huškački mediji – naveli su u priopćenju te inicijatorici peticije Sanji Sarnavki poručili :
“Ne znate na koga ste se namjerili. Ovo je Božja inicijativa, a nju ne možete srušiti ni s milijun potpisa ni sa svim medijima na svojoj strani”, naglašavaju „božji sinovi na koljenima”.
Istovremeno, Mladež Domovinskog pokreta upustila se u kontra peticiju kojom traže izmještanje Povorke ponosa i antifašističkih marševa iz središta gradova, i za tu su inicijativu, kako su se pohvalili, dosad prikupili 20 tisuća potpisa. U tekstu peticije navode da RH jamči jednaka prava svim građanima i isto načelo moralo bi vrijediti za sve skupine, pa tako i LGBT i antifašističke udruge. Zahtijevaju da se takva okupljanja dislociraju na periferiju ili u rijetko naseljena područja ( kako veli njihov šef Ivan Penava, „po šumama i gorama” ) jer njihovo održavanje u gradskim središtima izaziva javnu sablazan, ometa promet i predstavlja sigurnosni rizik za djecu i obitelji.
Antifašističke marševe smatraju promocijom komunističkog totalitarnog režima, a Povorku ponosa nazivaju politički motiviranim prosvjedom duginih boja. K tomu, LGBT ideologiju drže štetnom za mentalno i fizičko zdravlje mladih, stoga pozivaju lokalne vlasti, Vladu i Ustavni sud da osiguraju jednakost i zaustave dvostruke standarde, naglašavajući da se prema konzervativnim inicijativama primjenjuju stroži kriteriji nego prema liberalnim.
Ukratko, regresivni pokreti koji se kriju iza konzervativnih, tobože kršćanskih udruga, vuku Hrvatsku unatrag na svom neznanju, manjku obrazovanja, zadrtosti i primitivizmu, koliko i benevolentnom odnosu vlasti prema takvim skupinama. A to svakako nije put ka sreći…
