Poznati šibenski etnolog dr. Jadran Kale, kustos Etnografskog odjela Muzeja grada Šibenika i nastavnik na Odjelu etnologije i kulturne antropologije Sveučilišta u Zadru, još je jedna žrtva „junaka” s društvenih mreža kojima je vjetar u krila dao hrvatski premijer Andrej Plenković još kad je uoči Thompsonovog koncerta na zagrebačkom hipodromu s vlastitom djecom došao pokloniti se, kao veliki fan, pjevaču iz Čavoglava, poznatom promotoru ustaškog pozdrava Za dom spremni. Od tada do danas mržnja, nesnošljivost, zadrtost i isključivost anonimnih hejtera na društvenim mrežama ne jenjava. Nažalost. I ne samo na društvenim mrežama. Odatle se preselila na ulice hrvatskih gradova gdje dnevno svjedočimo manifestacijama eskalirajućeg nasilja…
Jadran Kale se našao na meti polupismenih mrzitelja kada je, tijekom ljetošnjih zabraniteljskih prosvjeda protiv FALIŠ-a- Festivala alternative i ljevice u Šibeniku ( pogotovo protiv njegova sufinanciranja javnim novcem ) predvođeni predsjednikom udruge Ruža hrvatska Željkom Šižgorićem, javno optužio Šižgorića za krađu izložbe o žirjanskoj bitnici prije 20 godina. Čak je najavio da će i sam doći na prosvjed kako bi Šižgorića javno upitao gdje su nestali artefakti s izložbe koja je dokumentirala ratna zbivanja na otoku i preuzimanje tamošnje bitnice, po mnogima, presudne u obrani Šibenika u rujnu 1991.
Kao autor, dr. Kale je bio itekako pozvan pitati Šižgorića za sudbinu izložbe koja nikada nije predstavljena javnosti jer je, kako tvrdi šibenski etnolog, ukradena, za što je, smatra, odgovoran upravo Šižgorić. Navodno je predsjednik udruge Ruža hrvatska sakrio izložbu na neki drugi „položaj” na otoku, a od svega što je trebalo biti prezentirano građanima, ostala je samo uvodna ploča s kojom je Kale namjeravao pred prosvjednike.
No, to se ipak nije dogodilo, ali od tada je dr. Kale jedan od onih kojima anonimni hejteri s društvenih mreža ne žele ništa dobro. Poruka kojom su ga „počastili” prošlog tjedna, a o čemu je etnolog na svome Facebook profilu pratitelje obavijestio tek jučer, vrvi kletvama, mržnjom, patološkim zlom…
– J***m li ti sve živo i mrtvo. Sve što ti drago bilo dabogda pomrlo. Sve što ti mrsko bilo dabogda procvalo. A ti dabogda crko sam sa sobom.
I tako ti dani prolazili dabogda.
Tebi i obitelji.
Crkavali na rate dabogda.
Ovaj iscjedak bolesne žuči samo je dio onoga što je neidentificirani autor poželio dr. Kali.
A Kale im je uzvratio sljedećom objavom:
– Proteklog tjedna mi je putem FB stigla ova poruka, prva takva u 15-ak godina otkako koristim ovu društvenu mrežu. Niti e-poštom nisam nikada primio ništa slično, još tamo od 1996. Prijavio sam je interno u FB– piše Kale.
- – Može se reći – nastavlja- kako je to samo pojedinačna duševna stvar i biti u pravu. Ipak to nije čitav odgovor jer mi se takvo što moglo zbiti i ranije, no kočnice su se otpustile tek sada. Prema onome što drugi znaju reći da primaju, ovo je još blaga kamilica.
Kershaw je u Hitlermythosu pisao o takvim otpušnim ventilima kakve je vlast ostavljala kako se bijes ne bi okrenuo protiv nje. Gellately je u tome posegnuo za policijskim statistikama: oni prizori iz igranih filmova kako ulicama europskih gradova noću kruže vozila sa specijalnim antenama ne samo za pronalaženje primopredajnika već i radija služe smirivanju savjesti, jer su gotovo sva takva privođenja slijedila po prokazivanjima susjeda. Bajohr je za Hamburg u vrijeme nacizma skovao izraz Zustimmungsdiktatur, ne treba ga ni prevoditi. Josip Horvat je zapisao kako je to izgledalo u Zagrebu: u endehazijskim godinama su sitni oportunisti zivkali telefonom da čuju tko s druge strane neće pozdraviti sa “za dom” da bi takve dojavili Redarstveništvu. Klemperer je u dnevniku zapisao kako se naloženom načinu pozdravljanja izmicalo novim izrazom “mit deutschem Gruß”. Iskaljivanja mase efektivno su zamjenjivala državu, uostalom je Gestapo bio bitno malobrojniji od Stasija koji ga je naslijedio s ruskom okupacijom.
Kad bi se ovakvim izljevima u tisućama svojih tmastih kanala htjelo spustiti branu, dostajala bi simbolički snažna dva-tri poteza vlasti. Premijerov posjet pozornici s koje će se masa povesti u fašistički poklič je bio jedan takav simbolički otponac, ali obratan. U pjesmi je bio kad je praznih ruku trebalo zaplašiti tenkove, koja je to sada takva opasnost?– pita se Kale i dodaje:
-Kao i prije, povođenje za krupnim primjerima vodi u drugom smjeru. To se da razabrati i u lokalnim politikama uz prošlotjedne prosvjedne povorke – od grada do grada odmjerenima po sezonskoj potrebi, da se ne ugroze donošenja godišnjih proračuna. Jer, što su toksične pare iz nečijih otpušnih ventila u usporedbi s većinskim glasovima u upravnim vijećima javnih tvrtki?– kaže na kraju svoje objave ugledni šibenski etnolog.
I sve to doživljava samo zbog drugačijeg mišljenja, zbog spremnosti da ga, za razliku od njegovih mrzitelja, javno iznese pod svojim punim imenom i prezimenom. Kakvo je to društvo u ovih devet godina stvorio Andrej Plenković? A pribojavali smo se Karamarka…
Jadran Kale (Foto: H. Pavić)
