Četvero aktivista, privedenih od policije tijekom vojnog mimohoda u Zagrebu zbog nenasilnog prosvjednog performancea, i zadržanih preko noći, u petak je saslušano na zagrebačkom Općinskom prekršajnom sudu. Sutkinja Vesna Fumiš nije baš bila sklona povjerovati u autentičnost njihovih motiva, no nije bila tako sumnjičava prema policijskim razlozima za prijetnje naisljem i primjenu prekomjerne sile koju pravdaju „povrijeđenim osjećajima”sudionika i gledatelja vojne parade.
Sutkinja Fumiš privedene aktiviste je saslušala i potom pustila na slobodu te im zakazala ročište za 1. rujna. Tereti ih se da su neovlaštenim upadom u povorku vojnih vozila koja se kretala zagrebačkim ulicama, i pred koje su legli noseći majice simbolično zaprljane crvenom bojom, ometali javni red i mir s ciljem ometanja mimohoda i prenošenja svoje antiratne poruke- „Za život, a ne za rat!”
Radilo se o ad hoc inicijativi protiv vojnog mimohoda, generalno protiv militarizacije društva i protiv „huškačkih i nacionalističkih narativa koji potiču nasilje”.
„Ovakvi događaji”, ističu u proglasu akteri inicijative, „okupiraju fizički i financijski prostor, a skrivaju brutalnu istinu: ratovi pune džepove političarima, vojnoj industriji i korporacijama, dok obični ljudi gube živote, domove i budućnost”, a pritom, napominju, „veličanje vojske i nasilja stvara društvo koje prihvaća nasilje kao normu- nasilje nad ženama, djecom, manjinskim zajednicama.”
“Danas ne slavimo. Danas podsjećamo da su u rovovima i ratnim strahotama ginuli civili, siromašni, žene i djeca- napominju. “Umjesto parade tenkova i raketa, potrebno je ulagati u društvo koje funkcionira, koje promišlja rješenja za goruće izazove današnjice, poput zdravstvenog sustava i obrazovanja koje informira i omogućuje kritičko promišljanje, sustave koji spašavaju a ne uništavaju. Ne želimo ponovo učiti djecu kako izgleda nagazna mina. Zato smo se odlučili za prosvjed i nadamo se da će i druge potaknuti na otriježnjenje”, stoji na kraju proglasa.
Zanimljivo je da sutkinja Fumiš koja je ispitala privedene aktiviste, navodno, prihvaća pravo na drugačije mišljenje, ali upad u motoriziranu povorku ocjenjuje neprimjerenim i opasnim, a zanimalo je, kako je prenio tjednik Novosti, i zašto jednostavno nisu u znak prosvjeda izašli s nekiim antimilitarističkim transparentom ili pak objavom u medijima.
Uzgred, prema pisanju spomenutog manjinskog tjednika, sutkinja je pokazala izrazito nerazumijevanje za društveno angažirane aktiviste civilnog društva koji ne prosvjeduju prvi put, a niti samo zbog mimohoda, nego su jednako digli glas, za razliku od političara, i protiv genocida u Gazi, i protiv ratova koje provociraju trgovci oružjem i velike sile koje cijelom svijetu rade o glavi. I sve je to u vezi jedno s drugim i s ljudskim pravima, prije svega,, smatraju, jer kad se naoružava jedna država to potiče i naoružavanje drugih, kao što i slanje oružja Izraelu ne pridonosi okončanju rata između Izraela i Palestine niti zaustavljanju genocida u pojasu Gaze.
Svojom akcijom nisu namjeravali, a niti su to praktično činili, uvrijediit nikoga, ali, oni su bili vrijeđani, štoviše i izloženi prekomjernoj primjeni policijske sile ( koljenom su stajali na vratu aktivistkinje koja nije pružala nikakav otpor ), zasipalo ih se najvulgarnijim psovkama i pogrdama sve do otvorenog poziva na nasilje i premlaćivanje ( „ubij ga”, „bacaj to u Savu „, „udri ga”, „siluj ju”… )
U ovoj državi, ma koliko se ona nazivala demokratskom, govor mržnje caruje, crnilo se zemljom razlijeva bez posljedica po one koji ga promoviraju i zagovaraju, policija nije u službi naroda nego samo jednog njegovog dijela, onog koji puše u rog vlasti i službenog narativa koji je u javnom prostoru poput mrene na očima posve prekrio pravo na drugačije mišljenje koje se danas kod nas percipira kao neprijateljski čin.
