Jeste li čuli za pajasen? Većina žitelja Hrvatske nije čula za taj pojam. A trebala je već odavno. Zašto? Pajasen (latinski naziv vrste: Ailanthus altissima (Mill.) Swingle) je listopadno stablo porijeklom iz istočne Kine i sjevernog Vijetnama i velika je prijetnja ionako ugroženoj bioraznolikosti u Hrvatskoj. U narodu ga se još naziva i kiselo drvo, smrdelj, bogač, rajsko drvo, božje drvo itd. Razlog zbog kojeg sada strahujemo od pajasena je ljudska glupost, kao i obično. U Europu je doneseno u 18. stoljeću s područja Kine kao ukrasno stablo, ali kako se veoma uspješno i agresivno širilo, danas ga nalazimo posvuda u Europi, posebice u mediteranskom pojasu, a ima ga i u područjima u unutrašnjosti Hrvatske.
Danas je pajasen prisutan na svim kontinentima osim na Antartici i smatra se jednom od najinvazivnijih biljnih vrsta u Europi i Sjevernoj Americi. U Europi je široko rasprostranjen s izuzetkom alpinske biogeografske regije i sjeverne Europe, te se nalazi na Popisu invazivnih stranih vrsta koja izazivaju zabrinutost u Europskoj Uniji (tzv. Unijin popis).
-Dobro podnosi mediteransku klimu zahvaljujući svojoj otpornosti na visoke temperature i dugotrajne ljetne suše. Prema trenutnim predviđanjima, očekuje se da će klimatske promjene pogodovati širenje ove vrste. U Hrvatskoj je pajasen široko rasprostranjen, ali posebno ugrožava staništa u mediteranskoj regiji. Uspijeva na gotovo svakoj vrsti tla, raste brzo i snažno, a nema nametnika koji bi ga napadali. Za razvoj mu treba puno svijetla, otporno je na sušu i zagađenja, a dobro podnosi visoke temperature i zaslanjenost tla, ali također i niske temperature (do -20 °C). Idealno je za naše primorsko područje. – ističe se na stranicama projekta LIFE CONTRA Ailanthus, a kojim je planirano uspostavljanje kontrole nad invazivnim stablom pajasen u četiri Natura 2000 područja ekološke mreže Republike Hrvatske u mediteranskoj regiji (Krka i Pelješac) i u gradovima sa povijesnom jezgrom (Dubrovnik, Ston i Mali Ston).
Počevši od 18. stoljeća pajasen se sadi širom svijeta. Zbog atraktivnog izgleda, brzog rasta, otpornosti na biljojede i prilagodljivosti okolišnim uvjetima, korišten je u hortikulturi, obnavljanju staništa, za kontrolu erozije tla te u medicinskoj i kemijskoj industriji.
Pajasen
Pajasen je vitko bjelogorično stablo visine oko 10 metara, s tim da može narasti i do 30 m. Kora stabla je glatka i sive boje, sa uzdužnim svijetlosivim prugama. Listovi su veliki i sastavljeni od velikog broja lisaka. Pojedini list može narasti do jednog metra i sastojati se od 5-52 parova lisaka, koje su izduljene, pri bazi jajolike, pri vrhu zašiljene, u bazi imaju karakterističan žljezdasti zub.
Pajasen je dvodoman, odnosno postoje muška i ženska stabla. Stabla cvjetaju u kasno ljeto, a cvjetovi su maleni (do 1 centimetar u promjeru) svijetle zelenkasto-žute boje, i rastu u velikim (do 60 cm) i bujnim metlicama pri vrhu stabljike. Plodovi su tanki i izgledaju poput krilca, imaju u sredini zadebljanje sa sjemenkom.
Mladi plodovi su zeleni, a sazrijevanjem postaju crvenkasti. Mnogobrojni su, jedno stablo može proizvesti do 325,000 sjemenki tijekom sezone.
Lišće pajasena
Osim po izgledu, pajasen se može prepoznati po mirisu: ima karakterističan neugodan miris koji se najviše osjeti kod zgnječenih listova.
Zašto je pajasen problem?
Ali pajasen ozbiljno i nepovratno ugrožava prirodna staništa, uključujući područja visoke vrijednosti očuvanja. Ta opasnost nije shvaćena dovoljno ozbiljno, upozoravaju žitelji Dalmacije već godinama.
Naime, pajasen karakterizira izuzetno brzi rast, prilagodljivost na različite ekološke uvjete i visoka sposobnost razmnožavanja i širenja: jedno zrelo žensko stablo godišnje proizvede 325 000 krilatih plodova koji se vjetrom i vodom lako prenose na velike udaljenosti.
Pajasen je uspješan pionir otvorenih staništa, a kada uspostavi populaciju raste u gustim sklopovima, te u potpunosti potiskuje zavičajne biljke i mijenja prirodna staništa.
Također, proizvodi razne spojeve herbicidnog djelovanja, od kojih je najpoznatiji ailanton, čija akumulacija u tlu sprječava rast zavičajnih biljaka te utječe na faunu tla.
Pajasen je često prisutan u gradovima i drugim antropogenim staništima, gdje može uzrokovati alergijske reakcije, respiratorne probleme, osip na koži i druge zdravstvene probleme kod ljudi. Ima razgranat i snažan korijenski sustav koji može oštetiti infrastrukturu, uključujući ceste, zgrade i kulturnu baštinu – raste i u povijesnim gradskim središtima gdje oštećuje kamene građevine.
Također, zarasta poljoprivredne površine, posebno u mediteranskim kulturama poput maslinika, vinograda i voćnjaka.
Projekt LIFE CONTRA Ailanthus praspolaže s ukupno 2.591.937,00 €, sufinanciran je od EU-e s 1.555.161,00 €, a predviđeno trajanje je od 1. 10. 2020. do kraja ove godine, tj. do 31. 12. 2025.
Planirane su aktivnosti uklanjanja pajasena, sprječavanja njegovog daljnjeg širenja, redovito praćenje, te uspostava nacionalnog protokola i proširenje trenutnog zakonodavnog okvira. Unutar projektnih područja za aktivnosti su odabrana staništa koja su najozbiljnije ugrožena pajasenom, a koja su važna za zaštitu prirode na nacionalnoj razini i na razini Europske Unije.
-Također, unutar projekta planiramo razviti i testirati alternativni, ekološki siguran protokol iskorjenjivanja pajasena, te planiramo provoditi niz aktivnosti za povećanje kapaciteta upravljanja invazivnim stranim vrstama na nacionalnoj i međunarodnoj razini. – rekli su ‘projektanti’ uz napomenu kako im je cilj smanjenje daljnjeg unosa i širenja pajasena unutar projektnih područja, čuvanje kulturne baštine, povećanje kapaciteta za kontrolu invazivnih stranih vrsta, uspostavljanje nacionalnog protokola i zakonodavstva, uspostavljanje sustava za rano otkrivanje i brzi odgovor za kontrolu invazivnih stranih vrsta, te povećana svijest i znanje građana Hrvatske o invazivnom stablu pajasen i o invazivnim stranim vrstama.
Međutim, recimo to jasno i glasno, čini se da uoči petogodišnjeg projekta nisu baš ostvareni ciljevi koji su zamišljeni. Po iskustvima s terena, pajasen je i dalje sveprisutan, a uočava ga se i, primjerice, unutar granica NP Krka, u Stonu, na Pelješcu i otocima koji su trebali biti područja od posebne skrbi radi ugroze od pajasena.
Ni svijest građana Hrvatske o opasnostima od pajasena nije bogznakako veća nego li je bila i prije par godina. S obzirom na novac s kojim se raspolagalo, barem je edukativna kampanja građana posredstvom televizijskih priloga, novinskih tekstova, eventualnih jumbo-plakata, provođenja edukacija po poljoprivrednim udruženjima i školama mogla biti puno intenzivnija i efektnija.
Inače, nositelj je Zavod za zaštitu okoliša i prirode unutar Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, jedna je od središnjih državnih institucija sektora zaštite prirode u Hrvatskoj., a partneri su im Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, te Javna ustanova “Nacionalni park Krka”.
Sasvim je jasno kako će ozbiljnija borba protiv invazije pajasena morati biti provedena posvuda, a ne samo na navedenim područjima, a za to bi trebalo dobro uputiti sve one koji su u kontaktu s invazivnim biljkom.
Kako ukloniti i zbrinuti uklonjen pajasen na svom (privatnom) posjedu?
Pajasen je dvodomno listopadno stablo, tj. razlikujemo jedinke koje nose ženske cvjetove i kasnije plodove te jedinke koje nose muške cvjetove. Pri uklanjanju pajasena posebnu pažnju potrebno je posvetiti uklanjanju ženskih stabala koje proizvode veliku količinu plodova koji se lako raznose vjetrom.
Manje jedinke pajasena mogu se počupati (ručno ili uz pomoć motike) zajedno s cijelim korijenom. Pritom treba paziti da u zemlji ne ostanu komadi korijena pajasena iz kojih mogu niknuti nove jedinke.
U svrhu uklanjanja mladih jedinki koje nije moguće iščupati i odraslih jedinki, koristi se metoda rezanja (škarama, velikim škarama te ručnom ili motornom pilom ovisno o veličini) i premazivanja herbicidom na bazi glifosata. Herbicidom se premazuje rez odmah nakon rezanja, u roku od najviše 5 minuta. Uklanjanje ženskih stabala potrebno je provesti prije razvoja sjemenki, tj. prije kraja ljeta, a premazivanje glifosatom daje najbolje rezultate ukoliko se provodi početkom jeseni kada biljka najaktivnije prenosi tvari nastale fotosintezom u korijen. To će pomoći u smanjenju nastanka korijenovih izdanaka i adventivnih pupova na panjevima kojima se ova vrsta drveća vegetativno razmnožava.
Važna napomena: Za korištenje herbicida sukladno propisima iz sektora poljoprivrede potrebno je ishoditi odgovarajuće dozvole. Ako se koristi herbicid potrebno je voditi računa o okolnoj vegetaciji.
Što očekivati nakon prvotnog uklanjanja pajasena?
Sječa pajasena potaknut će tjeranja novih izbojaka, koje je u jesen potrebno ponovo porezati i tretirati herbicidom. Nove biljke koje su niknule iz sjemenki potrebno je ručno iščupati.
U svrhu sprječavanja daljnjeg širenja, nakon rušenja i rezanja sav uklonjeni biljni materijal potrebno je adekvatno zbrinuti. Pajasen se može koristiti za ogrjev ili se suhi biljni materijal može spaliti u skladu s odredbama Zakona o zaštiti od požara (N.N., br. 92/10. i 114/22.). U slučaju dužeg perioda između uklanjanja i uništavanja, sav biljni materijal potrebno je privremeno skladištiti na način da se izbjegne dodir s tlom (npr. polaganjem na plastičnu ceradu ili slično), a sjemenke pohraniti u vreće, kako bi se onemogućilo njihovo širenje.
Evo još nekoliko informativnih priloga koji bi mogli pomoći u uklanjanju pajasena.
U međuvremenu se treba nadati kako će se državne vlasti ipak ozbiljnije posvetiti iskorjenjivanju pajasena. Naime, pametni ljudi već godinama upozoravaju na štete koje donosi pajasen, a koji bi, osim uništavanja krajolika, mogao zaprijetiti i jedinoj ozbiljnijoj hrvatskoj gospodarskoj grani – turizmu. Dramatične promjene klime i velike vrućine koje pogađaju naše krajeve dodatna su pomoć pajasenu da suvereno zavlada krajolikom, a jer odlično podnosi velike vrućine, dok se ostalo autohtono bilje ubrzano suši i nestaje.
