Naš nogometni izbornik, Zlatko Dalić, pretvara se u – propovjednika. U Sinju je nekidan nakon mise u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske svjedočio o svojoj vjeri i životu, izvijestila je tamošnja župa. Imao je posebne poruke za mlade, ustvrdio je, kao da Thompson govori iz njega, da nogometna reprezentacija, koju je on odabrao, živi vrijednosti hrvatskog naroda- domoljublje, vjeru, ljubav i zajedništvo.” Njima novac ne znači ništa, a za reprezentaciju igraju zbog ljubavi i domoljublja”, rekao je Dalić i ostao živ…
“Osobito sam ponosan da hrvatska nogometna reprezentacija živi vrijednosti hrvatskog naroda – domoljublje, vjeru, ljubav i zajedništvo. To je ono što nam je donio rezultat. Jako sam sretan što te vrijednosti živi i hrvatska mladost, a to smo vidjeli ovih dana. Bez obzira na napade glasne manjine koja nas stalno vrijeđa, koja ne voli i neće Hrvatsku, ali naša se mladost ponovno probudila i na to sam ponosan. Neka samo tako nastave. To je naša Hrvatska i to smo mi Hrvati”, govorio je nogometni izbornik aludirajući na koncert Marka Perkovića Thompsona i sve što ga je pratilo.
Otkud Daliću da „glasna manjina”, koja ne odobrava glorificiranje NDH i njezinih simbola, korištenje u javnom prostoru njezinog službenog pozdrava Za dom spremni, koji je na svakom dokumentu iz poražene kvislinške tvorevine, „ne voli i neće Hrvatsku”? Itekako hoće, ali ne takvu Hrvatsku! I na što je to Dalić ponosan, na koju to mladost koja se probudila i koja, kako joj savjetuje, samo tako treba nastaviti? Čija je to Hrvatska, i zašto misli da su ( samo ) to Hrvati? A oni koji ne misle poput Thompsona i onih koji su mu klicali u Zagrebu i Sinju, oni nisu Hrvati, i Hrvatska nije njihova zemlja?!
Pa zar je Zlatko Dalić selektor hrvatskog naroda ili nogometaša, da bi mu on određivao mjeru nacionalne podobnosti i prihvatljivosti. I s čim bi to hrvatska mladost trebala nastaviti? S ustašofilijom, s rehabilitiranjem jedne zločinačke i na rasnim zakonima zasnovane poražene državice koja je otvarala koncentracijske logore i ubijala Židove, Srbe, Rome, antifašiste, s onima koji pjevaju “Jasenovac i Gradiška Stara to je kuća Maksovih mesara, Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure, U Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila..”, .koji slave krvnike ustaškog režima, izdajnike koji su trgovali hrvatskim teritorijem? Na to je Dalić ponosan, to bi htio da mladost u Hrvatskoj nastavi slaviti? To su pravi Hrvati, to je naša Hrvatska, kaže, a oni koji to ne odobravaju, što su oni? Izdajnici, komunjare, jugonostalgičari, soroševci?
“Naša Hrvatska je najljepša zemlja na svijetu, po svemu. Nažalost, najgori smo sami za sebe, svaki dan smo puni negativnosti i loših vijesti, a ima puno lijepih stvari u našoj zemlji. Puno je ljudi koji su otišli vani iz Hrvatske, morali su, ali se žele vratiti ovdje. Kad se vraćaš, to danas ispada sramota jer naši mediji pišu da se taj netko vratio, da nije uspio, da je propao – silna negativa. Mora biti drugačije! Treba potencirati vraćanje u Hrvatsku koja je najsigurnija i najljepša zemlja. Sve nas je manje, moramo poraditi na tome da nas bude više. Kad netko napravi uspjeh, u novinama je to mala vijest, a negativa je uvijek veća”, tvrdi propovjednik Dalić koji bi medijski frizirao stvarnost i pretvorio je u bajku. On možda živi u bajci, i nitko mu to ne brani, ali svoju bajku ne može implementirati na cijelu Hrvatsku samo zato što ne želi slušati negativne, loše vijesti. No, one su dio naše stvarnosti…
Nije Dalić u svemu u krivu, naprotiv, kada govori mladima da brinu o svojim roditeljima, da ih poštuju i vole, kada roditeljima poručuje da ne zanemaruju važnost obrazovanja i da ne rade prevelik pritisak na djecu jer ne mogu biti svi veliki nogometaši poput Luke Modrića, unatoč roditeljskim ambicijama, takvi se rađaju iznimno rijetko. U pravu je i kad govori o važnosti kućnog odgoja.
“Radim s mladim ljudima koji su zaradili veliki novac i sve osigurali svojoj obitelji. Vidim kako oni razmišljaju, tu je kućni odgoj najvažniji. Ako oni dođu iz dobre, katoličke obitelji, iz Crkve, oni se drugačije ponašaju i razmišljaju. Njima– izgovorio je Dalić i ostao živ- novac ne znači ništa, a za reprezentaciju igraju zbog ljubavi i domoljublja.
E, pa neće biti tako! Nema tih što igraju za reprezentaciju isključivo zbog ljubavi i domoljublja. Njihovo bi se domoljublje začas istopilo da nije potaknuto novcem, nema nogometaša volontera, samo su neki među njima dobrotvori, a neki na svoje ime i popularnost čak traže i sasvim banalne popuste…Niti Modrić igra zbog ljubavi prema domovini niti Thompson pjeva iz domoljublja. Obojica zarađuju milijune, i nisu ih se odrekli niti poklonili Domovini.
Dakle, gospodine Daliću, držite se nogometa, to vam vrlo dobro ide, okanite se propovijedi i političkih govora. Tu ste neuki kao i mnogi od onih koje pokušavate promovirati u „ponosnu mladost”.
