Koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom hipodromu bio je zapravo javna državna legitimacija pjevaču koji je svoju karijeru izgradio na drskom kršenju ustavnopravnih vrijednosti ove zemlje i pokušaju rehabilitacije jednog zločinačkog režima i jedne kolaboracionističke tvorevine čiji su poglavari trgovali s hrvatskim teritorijem za osobnu korist. Sada Thompson narodu, prije svega svojim poklonicima, prodaje ustaške magle kao svjetionik hrvatstva, zločince i izdajnike Pavelićeve NDH slavi kao nacionalne heroje u koje se kune i kojima kliče Za dom spremni, revidira povijest s glazbeno-političkih mitinga na kojima prodaje priču o privrženosti domovini, vjeri i obitelji kao temeljnim domoljubnim vrijednostima, na kojima, nota bene, zarađuje ogroman novac. Svi su znali da su Thompsonove pjesme prožete filoustaškim reminiscencijama, da nema njegovog koncerta bez ustaškog pokliča ZDS i prateće endehazijske ikonografije, a unatoč tome angažirani su svi ključni državni kapaciteti da bi se dosad nezabilježena, potencijalno sigurnosno riskantna masovka na hipodromu održala u slavu „hodočasnika iz Čavoglava”. Bio je to događaj pod visokim državnim pokroviteljstvom premijera Andreja Plenkovića…
Plenković je i najzaslužniji za Thompsonovo uskrsnuće među Hrvatima, baš kao što je zaslužan i za vrednovanje ustaškog pokliča Za dom spremni dvostrukim kriterijima. S jedne strane, da bi pred licem EU svjedočio svoj tobožnji otpor profašističkom revivalu u društvu, blagoslovio je perverzni dvojni pristup službenom pozdravu kolaboracionističke, fašističke NDH i njezinog poglavnika Ante Pavelića, čija je upotreba zabranjena u javnom prostoru, prekršajno kažnjiva s do 4000 eura, osim kada se radi o komemoracijama ili proslavama obljetnica HOS-a. Za dom spremni ili jest ili nije pozdrav zločinačkog ustaškog režima, ili jest ili nije zabranjen. Nema tu iznimki ni za koga. Te alibi priče da je Ivica Račan dozvolio registriranje HOS-a sa spornim insignijama propale NDH služe samo zamagljivanju stvarne istine: da su sile zla s dolaskom HDZ-a na vlast prije 35 godina napravile opasnu povijesnu inverziju i od nacionalnih izdajnika i fašističkih sluga silom poluga vlasti i sustavnim radom u proteklih tri i po desetljeća napravili ikone hrvatstva za čiju su besramno fotošopiranu povijesnu sliku zaslužni sljednici poraženih snaga odnjegovani ponajviše u emigraciji i Crkvi.
Njihovu misiju godinama pregnantno provodi Marko Perković Thompson i njemu slični koji su taj biznis itekako dobro naplatiti. Ništa ovdje nije besplatno. Ponajmanje domoljublje. Niti je išta iskreno, pa ni vjera. Iza svega je novac koji je godinama u Thompsona ulagan, i sada se to ulagačima vraća. Pola milijuna sljedbenika na Thompsonovu koncertu koji ponavljaju naučeno štivo što im ga godinama prenosi MPT o navodnom zajedništvu, ljubavi prema domovini i privrženosti vjeri, a koje su dosljedno usvojili i Plenkovićevi ministri ( Davor Božinović ), za HDZ su golemo biračko tijelo kojemu su spremni itekako podilaziti. Pa i toleriranjem ustaškog pozdrava ZDS kojeg je i Ustavni sud ( dominantno HDZ-ovski strukturiran ) proglasio neustavnim.
Ustašizacija Hrvatske i konzekventno tome kontinuirano revidiranje povijesti, gaženje i zatiranje tekovina antifašističkog otpora i borbe hrvatskih partizana u Drugom svjetskom ratu, koje svoj krešendo dobiva najnovijim Povjerenstvom za istraživanje, identifikaciju pa i premještaj žrtava komunističkog režima ( zašto ne zločina svih režima i ratova – i Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu ? ), svemu tome je u najvećoj mjeri pridonio upravo Plenković tijekom devet godina na čelu hrvatske vlade. Njegova je politika, više negoli njegovo političko uvjerenje, dovela do potpunog kontaminiranja društva toksičnom ideologijom zaborava i zamjene povijesnih teza ( istina ), ustaštvo je dobilo demokratsku legitimaciju kroz Thompsona kojemu sud dozvoljava da u svojim pjesmama koristi neustavni pozdrav ZDS, a kažnjava one koji to isto čine pjevajući sporne Thompsonove pjesme. Po onoj „quod licet Iovi non licet bovi” ( što je dopušteno Jupiteru ( bogu), nije dopušteno volu”.
Thompsona je u „boga rata” proizveo HDZ, a odnjegovala Crkva. S obzirom da su HDZ i Crkva u novoj Hrvatskoj jedno, imaju i zajedničko skrbništvo nad svojim „sinom”. Dok su oni uz njega, nema tog zakona koji bi se na njega primjenjivao jednako kao na bilo kojeg smrtnika. Svojevremno je od HDZ-a dobivao obilat novac, naravno, poreznih obveznika, da ne pjeva, a danas mu HDZ-ova država osigurava punu logistiku da pjeva što hoće, gdje hoće, i za koliko god publike može. I da zarađuje milijune u sigurnosti svoje tolerantne države koja štiti njegovo „pravo da ne poštuje Ustav”.
Potpredsjednik Vlade u funkciji ministra unutarnjih poslova euforično nakon koncerta javnosti poručuje kako je to bio koncert zajedništva i ljubavi prema domovini, ništa on sporno nije čuo, ništa vidio, kakav ZDS, kakvi ustaški grbovi, prijeteći mačevi, krvavi križevi. A ako ministar policije ništa nema za prijaviti, što bi trebali očekivati sutra u Sinju, Kninu ili gdje već Thompson planira podučavati mase „povijesnim istinama” i „hrvatskim tradicionalnim vrijednostima” ?
Iz SDP-a su priopćili da je koncertno ustaševanje na hipodromu svjetska sramota. Oni ništa ne razumiju, nisu čuli ministra Božinovića koji im je službeno objasnio da se radi o manifestaciji zajedništva i ljubavi prema domovini. Ako to ne razumiju, poručio im je HDZ-ov ministar Branko Bačić, onda imaju problem, ne znaju što je- ponos!
Na što je to Hrvatska s hipodroma ponosna? Na masovno urlanje ustaškog Za dom spremni? Na „Bojnu Čavoglave”, Juru i Bobana, poglavnika, Jasenovac i Gradišku Staru, na NDH i rasne zakone, na koncentracijske logore, prodaju Istre, Rijeke, Dalmacije i otoka, na „Hrvatsku vojsku”, kako je to svojedobno govorila i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović za stradale na Bleiburgu i križnim putevima…?
Hrvatska je Ustavom definirana kao sekularna država, ali je stvarno duboko impregnirana crkvenim interesima i utjecajima. Civilna vlast je pred crkvenom snishodljiva i ponizna. Kupuje indulgencije ( oprost grijeha ) od crkvenih namjesnika. Nije čudno ni da Thompson na svome „povijesnom koncertu” s pola milijuna prodanih karata, za glavnog gosta ima šibenskog biskupa u miru Antu Ivasa. Koji je na koncertu poveo kolektivnu molitvu tijekom izvedbe pjesme Maranatha s Thompsonovog albuma Ora et labora. Za spas svih izgubljenih duša, onih koje su te subote bile daleko od zagrebačkog hipodroma. Ove druge ne treba spašavati. Oni su svoj spas našli u vjeri, opljačkanoj domovini i Thompsonu. Nikad glas nisu digli protiv kriminalaca i lopova za koje ustrajno glasaju. S kojima žive u uspješnoj simbiozi. Kojima vjeruju, i kad ih potkradaju, ponižavaju, potčinjavaju. Naši su, ne smeta. Ako kradu HDZ-ovci to je drugo, važno da nisu Srbi i komunisti, ne daj bože soroševci…
Sve je na ovom zagrebačkom happeningu bilo detaljno vizualno i simbolički osmišljeno: masa ljudi gleda u nebo na kojem se ( u dron-showu ) ukazuje anđeo, Gospa i križ, a pod njima „hodočasnik” i biskup zajedno u molitvi. Mesija pred licem Boga i naroda. Čeka se samo beatifikacija živog sveca. Od politike ili Crkve. Svejedno.
