Ivica Puljak, katastrofalno vođenom izbornom kampanjom sam je sebi pucao u obje noge. Umjesto da se fokusira na ono što Splićanima može ponuditi i radi čega bi ga trebali ponovo birati za svog gradonačelnika, bavio se difamiranjem svojih protukandidata, pa čak i onih na ljevici s kojom je računao kao postizbornim saveznikom. Samouvjerenost i preveliki ego skupo su ga stajali, toliko da je od sigurne pobjede došao do statusa najvećeg izbornog gubitnika. Sustiglo ga je prokletstvo drugog gradonačelničkog mandata kojeg u Splitu još nitko nije uspio osvojiti. No, nije Puljak izgubio zbog nekakvih mističnih teorije i ezoterija, kojekakvih mitova i legendi, nego zbog svoje prepotencije i izrazito negativne kampanje koju je vodio ne samo u odnosu na HDZ-ovog Tomislava Šutu, nego i na druge protukandidate, napose SDP-ovog Davora Matijevića, s kojim je naposljetku – “poginuo”!
Znanstvenik, fizičar Ivica Puljak, profesor na splitskom sveučilištu i predsjednik stranke Centar izabrao je najgoru moguću izbornu strategiju u kojoj se bavio više sa svojim konkurentima nego s programom za bolji i kvalitetniji život u Splitu. Umjesto da se osloni na svoje prednosti on se bavio tuđim slabostima na kojima je očekivao profitirati. Diskreditiranje SDP-ovog kandidata za gradonačelnika s ciljem da spriječi njegov ulazak u drugi krug jer je računao da će s HDZ-ovim Šutom lako do pobjede kao favorit u svim anketama, obilo mu se o glavu. Doduše, Matijevića je uspješno izbacio iz igre pobuđujući nepovjerenje i odium birača na ljevici prema kandidatu koji je navodno starijoj stranačkoj kolegici nudio sumnjive ugovore za dosmrtno uzdržavanje kako bi se, tvrdio je Puljak, domogao njezine imovine. Sam Matijević nije djelovao uvjerljivo braneći se od tih teških optužbi, pokazao je doduše dokumente s e-građanina, tražio i da mu se Puljak ispriča, ali nije mu na ruku išlo ni objavljivanje starih poruka njegovog kolege Ranka Ostojića u kojima Matijevića naziva „lopinom koja otima starcima stanove i imovinu”.
Tim se problemom trebao pozabaviti SDP, naravno, i prije isticanja Matijevićeve kandidature, jer Puljak nije ovom pričom otkrio toplu vodu, priča je stara ali je njezino oživljavanje u izborima dobilo novi cilj i svrhu. Ostojić je pokušao stresti sa sebe tu unutarstranačku prljavštinu tvrdeći da je mislio na nekog drugog, gle čuda, također SDP-ovca Matijevića, a stranka se potpuno izgubila u prijevodu. U međuvremenu se bračni par Puljak naslađivao propašću i sramoćenjem SDP-ovog kandidata nazivajući ga „serijskim prevarantom”, da bi na kraju balade i sam Puljak morao kusati što je zakuhao. A poraz njegovom egu nije nimalo lako pao…
Uostalom, još u izbornoj noći, poražen od dojučerašnjeg ausajdera Šute, kojemu je stranka donijela pobjedu a ne njegov minuli politički ili profesionalni rad, za kojeg su mnogi prvi put čuli u izbornoj kampanji, najavio je kraj svoje političke karijere i povratak u znanost. Ne zanima ga ni aktiviranje zastupničkog mandata. Dosta mu je politike. Kao da se u politici samo pobjeđuje…
Ergo, Puljak je izbore izgubio samo dijelom zbog negativne, ružne kampanje koju je vodio, i u kojoj se nakon obračuna s Matijevićem okrenuo prema Šuti, pokušavajući ga diskreditirati poslovima njegove braće i potencijalnim pogodovanjem obitelji bude li izabran za gradonačelnika. Prethodno se razračunao i s notornim Željkom Kerumom kada je pozvao sve kandidate da odbiju sučeljavanje s njim, što su mu mnogi, zbog bizarnosti Kerumovih izjava, odobravali.
Malo po malo stvoren je dojam da Puljak vodi kampanju dominantno neproduktivnim kopanjem po tuđem prljavom rublju čime svih okreće protiv sebe, pa i one koji su mu trebali biti prirodni saveznici, kao da je sam sebi dovoljan jer mu nitko nije ravan, nitko nije dorastao njegovoj veličini, njegovim referencama, ukratko njegovom egu. A takvi ljudi nisu baš široko prihvaćeni…
Ali, to nije isključivi razlog njegovog poraza. Da je Puljak učinio više u protekle četiri godine za Grad, da je Split vratio Splićanima i staru gradsku jezgru uistinu zaštitio kako je obećao, a ne je pretvorio u golemi fast food iz kojeg se na sve strane širi neugodni miris sprženog palminog ulja, da sezonu nije dočekao raskopanim ulicama, možda bi mu građani to honorirali i značajnijim izlaskom na birališta. Ovako, stvorena je jedna neugodna svađalačka atmosfera u kojoj je samo Šuta profitirao jer se nije dao uvući u svađu. Na kraju je slavio Šuta, a Puljak se od uvjerljivog favorita pretvorio i najvećeg gubitnika lokalnih izbora 2025.
Eto, ni Puljku nije uspjelo srušiti mit o nedostižnosti drugog mandata u Splitu koji svoje poteštate mijenja bez popusta ako s njima nije zadovoljan. U tome je poanta: Splićani nisu bili zadovoljni s Ivicom Puljkom na mjestu gradonačelnika jer bi u protivnom izašli na izbore i podržali njegovu kandidaturu za još četiri godine. Ovako, pobijedio je HDZ-ov Šuta jer je Puljak izgubio povjerenje svojih birača…
