Ima li života izvan Hipodroma i Thompsona? Prema hrvatskim medijima, reklo bi se da nema. Već više od mjesec dana svi su domaći mediji pretvoreni u biltene MPT-a ( Marka Perkovića Thompsona ). Iz dana u dan objavljuju se kojekakve informacije, poluinformacije, recikliraju već objavljene, i kao da se organizirano, sustavno proizvodi i održava neka vrst thompsonomanije koja se doslovce pretvara u histeriju. Što je smisao toga? Zašto se nabrijava atmosfera koja je već po sebi, i onome što Thompson izaziva u javnosti više svojim ideološkim negoli glazbenim djelovanjem, nabrijana? U ovoj iracionalnoj, šizofrenoj medijskoj kampanji koja premašuje sve dosad viđene, Thompsonu je, izgleda, jedina konkurencija obiteljska situacija Maje Šuput…
Što se to, dakle, sprema na zagrebačkom Hipodromu da toliko okupira medijski prostor? Ukazanje „hodočasnika”, izaslanika Svevišnjeg, propovjednika koji okuplja mase da bi ih podučio o domoljublju, punokrvnom, neupitnom hrvatstvu, o hrvatskim kraljevima i hrvatskoj državnosti, da bi širio mitove i legende, jer, „ako ne znaš što je bilo”, zna Thompson, i o prošlosti i o sadašnjosti. I o istini i o lažima, i herojima i izdajnicima. Licencirani Hrvat s mačem i visoko ispruženom rukom kao da poziva u juriš, a ne na jedan glazbeni događaj, smišljeno pretvoren u masovku koja ruši sve rekorde i Thompsona predstavlja kao neokrunjenog, novog hrvatskog kralja. Kojemu nitko ništa ne može. Jer, on može što nitko ne može. Pa i zarađivati kad ne pjeva, kamoli kad pjeva.
Ta, tko može na jednom mjestu okupiti, na svoje ime, pola milijuna ljudi? Tko bi se to i usudio pomisliti? Kome bi palo na pamet angažirati toliku sigurnosnu, zdravstvenu, prometnu i tehničku infrastrukturu bez straha da se u tko zna kako izazvanom stampedu sve začas ne pretvori u tragediju? To može samo propovjednik, na direktnoj vezi sa Svevišnjim, koji brine da na Hipodromu sve prođe kao tiha misa, visokim tonovima unatoč. I za to ima svu potrebnu državnu logistiku. I logistiku Grada Zagreba, jer, da Tomašević pokaže makar i kolebanje oko nekog segmenta ovog mega-happeninga, na njega bi se sručio bijes svih bogova s hrvatskog Olimpa.
Hrvatska diše, živi ritmom kalendara koji je sve bliže datumu koncerta svih koncerata. Odbrojavanje je počelo. Prošli smo fazu prodanih karata, kad se svakodnevno zbrajalo učinke nevjerojatne medijske propagande koja je, činilo se u nekom trenutku, stremila nemogućem. Kad je postalo malo i pola milijuna, a da pritom organizatori, kojima su se pred očima vrtjeli bajkoviti iznosi eura zarade, nisu razmišljali o mogućim posljedicama takve mase egzaltiranih mladih ljudi na jednom mjestu.
Pa, kad su prodane ulaznice postale zatvorena priča, krenulo se dozvolama. Hoće li dobiti dozvole od MUP-a za koncert, jesu li sve elaborate napravili kako treba, tko koči, zašto koči postupak, a onda se pojavila i vijest da se ulaznice na Internetu masovno prodaju, jer su se neki zaigrali kupujući cijele snopove karata koje su namjeravali preprodati i na njima zaraditi. I našli se u nevolji, jer, balon se ispuhao, ponuda je postala veća od potražnje. Sad, je li to istina, ili su to samo slobodne interpretacije onih koji su u koncertu na Hipodromu vidjeli priliku za dobar posao, a ne za euforično zborno pjevanje, tko ga zna.
Sve smo znali o tijeku radova na pripremi koncerta, podizanju bine, količini opreme, neimarima koji na Hipodromu rade i na blagdan, pa je stigla aplikacija za koncert, i eto još jedne prvorazredne vijesti, a potom i prvog prosvjeda nezadovoljnih građana zbog posebne prometne regulacije, koja uključuje i zatvaranje nekih prometnica za taj veliki dan glazbene i ine „krunidbe” MPT-a. Vijest sustiže vijest, svaka važnija od one prethodne, temperatura se podiže, ne smije se ni za stupanj spustiti, idemo prema kolektivnom transu čiji se vrhunac treba dogoditi 5.srpnja.
A kako nitko, osim Thompsona „ne zna što je bilo”, u poplavi spomenutih informacija, poluinformacija, dezinformacija i kvaziinformacija, teško je reći je li država zbog jednog koncerta mobilizirala i zdravstveni sustav do mjere da on postaje primarno u funkciji servisiranja Thompsonovog „događanja naroda”, a tek onda nas običnih smrtnika koji, navodno, moraju osloboditi bolničke krevete za slučaj hitne potrebe MPT-ove hodočasničke sljedbe.
Svakako, Jutarnji list je dramatično plasirao vijest o čak dva dopisa koja je Ministarstvo zdravstva uputilo bolnicama zbog Thompsonovog koncerta na zagrebačkom Hipodromu. U jednom se govori o nužnim zdravstvenim strukama koje bi morale tog dana biti na dispoziciji zbog koncerta, a u drugom o materijalnim sredstvima, infuzijama, respiratorima itd., koji moraju biti u pripravnosti za slučaj potrebe tijekom ili nakon koncerta. Navodno se traži za stacionar 20 liječnika, 40 medicinskih sestara, studentska pripomoć itd., a spominje se i trenutna procjena o nužnom angažmanu 12 specijalista i specijalizanata hitne medicine, dva anesteziologa, tri kirurga, čak i pedijatar, internist i bogme- psihijatar. Govori se i o broju timova hitne pomoći koje je Ministarstvo zdravstva procijenilo da će ovakav događaj trebati.
I sve to Jutarnji list detaljno izlaže, pozivajući se na rečena dva dopisa, koje navodno imaju u posjedu, navodeći čak i kako se od zagrebačkih bolnica tražilo da oslobode 20 posto kreveta, što, dakako nije moguće, ali će, piše Jutarnji, svaka bolnica imati barem pedesetak kreveta spremnih za eventualne pacijente s Hipodroma. Sve se doima iznimno dramatično, kao neka vrsta izvanrednog stanja, najava kakve kataklizme.
Kad, gle, Ministarstvo zdravstva, na zahtjev N1 za objašnjenjem u vezi sa spomenutim dopisima bolnicama, sve to demantira s jedva nekoliko rečenica.
“Nipošto ne možemo potvrditi netočnu informaciju o navodnom dopisu. Takav dopis nije upućen, a navedena informacija o 20 posto kreveta nije istinita.
Svi pacijenti u bolnici kojima je boravak u bolnici potreban ostat će u bolnici i dobivati potrebnu bolničku skrb. Nikad se nije ni došlo na ideju da se otpuštaju kući pacijenti koji trebaju bolničko liječenje”, poručili su šturo iz Ministarstva.
Sad, što je istina? Je li Jutarnji priču iskonstruirao ili je doista točna, a dopisi autentični, pa je samo ušutkan? Što god da je, čini se da do 5. srpnja nema života izvan Hipodroma i Thompsona. Osim ako se Maja Šuput ponovo ne uda…