Hrvatska je žalostan primjer europske države koja se srami svojih europskih antifašističkih vrijednosti. I uporno ih pokušava zamijeniti profašističkim. Godinama je na djelu otvorena ili prikrivena rehabilitacija ustaštva i zločinačke, fašističke NDH koja se naziva Domovinom, a njezini sljedbenici herojima i hrvatskom vojskom koja je likvidirana na križnim putevima i Bleiburgu. Upravo njih se danas pokušava proglasiti zaslužnim za slobodu koju uživamo, jer „ iz mučeničke krvi novo sjeme niče, devedeset prve godine, i sad kosti zovu i svaka jama kliče…”, pjeva Marko Perković Thompson u svome najnovijem uratku „Slike Bleiburga”, prkoseći povijesnim činjenicama svojom revizionističkom interpretacijom povijesti. Zar su samo sinovi ustaša i domobrana sudjelovali u Domovinskom ratu? Hrvatska se mahnito thompsonizira, stvarajući prividno glazbom nekakav „pokret otpora” čije su ambicije redefinirati temeljne, ustavne vrijednosti na kojima počiva samostalna hrvatska država.
Vremeplov
Čini se da se ubrzano, na nekom zahrđalom vremeplovu vraćamo u rane 90-te, Kao da je nekima među nama ispran mozak i u njega umjesto sivih ćelija uliveno ( estradno ) crnilo koje slavi poražene a krvnicima proglašava pobjednike i na tom izokrenutom narativu pokreće mase, produbljuje stare podjele u društvu, nažalost trajno kontaminiranom jednom propalom kolaboracionističkom tvorevinom čiji je poglavnik Ante Pavelić trgovao hrvatskim teritorijima i pobjegao s hrvatskim zlatom, ali ga ovaj „pokret” usprkos tome veliča kao da je udvostručio, a ne rasprodavao hrvatsku zemlju.
Normalan čovjek mora se pitati kako je moguće da itko zdrave pameti slavi takvog zlotvora koji Hrvatskoj i njezinom narodu ništa dobrog nije donio ali mu je u nasljeđe ostavio goleme povijesne hipoteke i sramotu, koncentracijske logore, jasenovce i gradiške stare koje je rečeni Thompson svojevremeno slavio kao kuću Maksovih mesara, zločinaca ( Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara. Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure, u Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila, Oj Neretvo teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu. Ko je moga zamisliti lani da će Božić slavit partizani. Tko je reka, jeba li ga ćaća, da se Crna Legija ne vraća. Gospe sinjska ako si u stanju, uzmi Stipu, a vrati nam Franju. Oj Račane jeba ti pas mater, i onome tko je glasa za te. Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića. ).
S obzirom na recentno Thompsonovo stvaralaštvo, Ako ne znaš što je bilo, Oluja, Slike Bleiburga, za očekivati je da i Jasenovac i Gradiška Stara uskoro postanu dio standardnog pjevačevog koncertnog repertoara. Ako Thompson može na jednom koncertu okupiti pola milijuna ljudi, tko mu što može?! Zar bi se Plenković usudio ići restriktivno prema MPT-u? Nije imao petlje povući nijedan jasan potez prema Thompsonovom ustaševanju i klicanju NDH-zijskog službenog pozdrava „Za dom spremni” čak ni kad su mu na ruku išle zabrane ( ili otkazivanja ) pjevačevih koncerata u Austriji, Švicarskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Nizozemskoj... kamoli danas kada je Marko Perković pretvoren u nacionalnu ikonu koja čuva „sveto ime hrvatsko”, u ultimativnog domoljuba i samoproglašenog povjesničara. Jer, ako ne znate što je bilo, pitajte Thompsona! Pitajte ga i o križnim putevima i Bleiburgu, pa ćete čuti da „još dušman sije laž, još jecaju planine, Ti podigni svoj glas u ime istine. Kad prolaziš pored biste maršala krvnika, vidiš li njegov zločin na polju krikova, A duh otaca naših za istinom vapi sa križnih puteva… Još dušman sije laž, još jecaju planine, ti podigni svoj glas u ime istine, istine slobodne za duše nevine… „
Slike Bleiburga
Marko Perković Thompson je uz objavu nove pjesme “Slike Bleiburga”, skladane uoči velikog koncerta na zagrebačkom hipodromu 5. srpnja, koja će biti na novom albumu znakovitog naziva “Hodočasnik” ( nespojivim s njegovim govorom mržnje! ), kao objašnjenje pridodao da je pjesma “posvećena žrtvama Bleiburga i svima koji su kroz povijest dali svoje živote za hrvatsku slobodu i dostojanstvo”. Što je bilo dostojanstveno u ustaštvu, u rasnim zakonima Pavelićeve NDH, u koncentracijskim logorima u kojima su pobijene na tisuće Srba, Židova, Roma, Hrvata antifašista?
Thompson očigledno smatra da su ustaše Hrvatima donijele slobodu ( bilo bi zgodno čuti kako to misli, kako bi to mogao objasniti ), a ne partizani, pripadnici narodnooslobodilačkog pokreta, sudionici NOB-e, zahvaljujući kojima je Hrvatska i danas jedna od bitnih europskih članica pobjedničke koalicije u Drugom svjetskom ratu. Tko su partizani u Thompsonovoj interpretaciji povijesti? Tko su svi oni koji su izginuli na Sutjesci i Neretvi od fašističkog i nacističkog okupatora? Zar su oni izdajnici, zločinci, a pripadnici ustaškog pokreta heroji koji su branili, a ne izdali svoj narod? Ima li Thompson imalo poštovanja prema svim tim palim junacima koji su u rat otišli u cvijetu mladosti da bi branili svoju zenlju, svoj dom, svoju obitelj od nacifašizma? Gdje su bile ustaše i domobrani kad su oni krvarili na Neretvi i na Sutjesci i u svim drugim krvavim bitkama protiv Hitlerove Njemačke u Drugom svjetskom ratu? Oni su paktirali s neprijateljem, bili su njihove sluge i izdajnici. A Thompson danas sa svog glazbenog oltara zaluđenu mladost uvjerava da su oni Hrvatskoj donijeli slobodu!?
Ovih dana moderna Europa i svijet obilježavali su 80. obljetnicu pobjede nad fašizmom, ali hrvatski državni vrh ( s iznimkom predsjednika Republike ) taj veliki datum, 9. svibnja 1945. koji se slavi i kao Dan Europe, ne obilježava, to za Plenkovićev HDZ nije relevantan povijesni datum. Unatoč europejstvu u koje se naš premijer kune. Nije to format političara koji bi se znao nositi s pitanjima koja godinama potenciraju prijepore i podjele. Svoju silu i moć, svoj golemi ego koji ne trpi prigovora, pokazat će prema novinarima, prosvjetnim radnicima, oporbenim zastupnicima, napose s lijevog spektra, tekstilnim radnicama… ali Thompsona i ne pomišlja problematizirati. Nije za to imao hrabrosti, kako rekosmo, ni kad je bilo puno lakše. Da bi problem revizionizma relativizirao osnovao je Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću i ozakonio dvostruke konotacije za ZDS i time de facto legalizirao ustaški pozdrav i na HOS-ovim insignijama i u Thompsonovoj pjesmi Bojna Čavoglave. A onda mu otvorio prostor i na stadionima, na ulicama, na fasadama …Doduše, Thompson je dovoljno mudar da s tim pokličem odveć ne talasa. Prostor za svoje povijesne interpretacije osvajao je pomalo. Danas se već glazbom predstavlja kao „kvalificirani povjesničar”, pa ako ne znaš što je bilo 1941., 1945., 1991., 1995., znaš kome se treba obratiti…
Mesić “u sridu”
O thompsomaniji koja je u Hrvatskoj postala ozbiljan fenomen s mogućim poražavajućim posljedicama u obrazovanju novih generacija koje više doista ne znaju tko je u povijesti ove zemlje bio heroj a tko zločinac, Plenkovićeva vlada ne brine. Nije to AP-ov fokus. Njemu su važna samo njegova postignuća o kojima članovi njegove stranke pod obavezno moraju pjevati glorije. Ako ih se ne mogu sjetiti, trebaju ih izmisliti. Jer, šefa se mora hvaliti, radnim danom, nedjeljom i praznikom. U kampanji i izvan nje. Hvale nikad dosta. Velik je to ego, nije ga lako nahraniti…
Nasuprot Plenkoviću, predsjednik Milanović spremno staje uz antifašiste na obljetnice velikih povijesnih datuma. Bio je i na svečanoj akademiji za Dan pobjede nad fašizmom i Dan oslobođenja Zagreba koji dobar dio desnice naziva danom okupacije. Ali, za reafirmaciju povijesnih činjenica ne čini puno više od toga. Bivši šef države, Stipe Mesić, međutim, jedini je danas sposoban, spreman i odlučan bez krzmanja reći svakome svoje. Bez oportunizma i eufemizama.
–Sadašnja neoustaška atmosfera u državi ide na adresu svakog ministra, a posebno na čast premiejru– izjavio je sasvim precizno ovih dana, komentirajući najnoviji val revizionizma koji Hrvatsku čini sličnijom Orbanovoj Mađarskoj negoli bilo kojoj od članica EU-a. Makar po sustavu vrijednosti koji Hrvatska 35 godina poslije osamostaljenja i demokracije ponovo nastoji afirmirati.
-Iako je znanstveno dokazano tko je pobjednik, tko poražen, zašto je tko pobjednik i zašto je tko poražen u Drugom svjetskom ratu, iz jednog ludog, sumanutog razloga određeni društveni krugovi propagiraju neoustaške, fašističke poruke. Datum kad je Split oslobođen od ustaških i fašističkih snaga temelj je današnjeg demokratskog Splita u Hrvatskoj, u Europi, taj dan, taj događaj bi cijela Dalmacija trebala ponosno i svečano proslaviti, a ne stidljivo, povučeno, potiho kao da se toga sramimo. Obilježavanje datuma kad je osnovana prva Narodna vlada 14. travnja 1945. bio je događaj u kojem je morala sudjelovati sadašnja Vlada Republike Hrvatske, a od izvršne vlasti bio je samo gradonačelnik Splita Ivica Puljak. Sramota! Pa gdje je bio premijer Andrej Plenković? Što mu je bio problem da dođe na taj događaj, zar on negira prvu hrvatsku vladu?! Pa to je preteča današnje vlade- kazao je Mesić.
Komentirao je i Jasenovačku komemoraciju i u što se ona danas pretvorila, ali i pokušaj izjednačavanja Bleiburga i Jasenovca, štoviše uporno nastojanje da se Bleiburg proglasi najvećom trageidjom hrvatskog naroda, što smatra besramnom revizijom. Negira se, kaže Mesić, i genocid nad Srbima, što može samo slijepac prihvatiti, jer ako je organizirano nekoliko koncentracijskih logora, ako su pobijena cijela sela, očišćeni cijeli prostori i ako to nije genocid, uz to kad doglavnik ustaškog pokreta Mile Budak iznese politički dekret: “trećinu pobiti, trećinu raseliti, trećinu prekrstiti“- ako to nije genocid, ne znam što jest, veli Mesić.
– NOB-om i partizanskim pobjedama Hrvatska se konačno uključila u svjetsku povijest, prvi put Hrvati su bili među najvećim silama, nositelji najpozitivnije svjetske povijesti, pobjede, i mi to ne obilježavamo. Sramota! Plenkovićev je grijeh prihvaćanje dvostruke konotacije ustaškog pozdrava– zaključuje Mesić, napominjući da za Tuđmana, ma koliko je bio njegov najveći kritičar, nikad ZDS nije bio prihvatljiv.
- – Danas se izvlače zaključci koji jednostavno ne postoje. Da se ploča s ustaškim pozdravom stavi u Jasenovac ili tamo gdje je premještena, u Novsku, u kraju koji je pretrpio ustaški pokolj, to je gnjusno. Jako dobro znamo povijest HOS-a, nazvanih Hrvatske obrambene snage po uzoru na ustaške Hrvatske oružane snage koje je Ante Pavelić osnovao 1944. od ostataka ustaških i domobranskih snaga koje nisu prešle na partizansku stranu. HOS je bio privatna vojska, vojska jedne stranke– jasan je Mesić.
- Ali, Plenković nije Mesić. Njegova je politika kompromiserstvo i oportunizam kao model za ( dugo)vječni ostanak na vlasti. Nema tu jasne, konzistentne politike, kamoli dosljednosti. Njemu je prihvatljiv svaki politički partner koji će mu osigurati većinu u parlamentu, ma kakvu poliitku zagovarao, što se najbolje vidi u njegovoj suradnji s DP-om. I zato nema većeg krivca ni odgovornije osobe u državi za bujanje revizionizma i svojevrsnu thompsonizaciju društva, od Andreja Plenkovića. Koja je to, zapravo, politika koju on zastupa? Zna li to itko?
