Bušenje tunela kroz planinu Kozjak je još jedan u nizu megalomanskih projekata koje, zna se, aktualne vlasti provode javnim novcem unatoč protivljenju lokalnog stanovništva i stručne javnosti, a koji godinama upozoravaju na nesagledive štete koje taj grubi zahvat donosi. Doduše, šteta je već počinjena: s južne, ali i sjeverne strane Kozjaka, tik uz autocestu, već je odvaljen golemi dio Kozjaka, a tamo se sad kočopere golemi panoi s velikim natpisima na kineskom jeziku, te će se na toj najprometnijoj hrvatskoj prometnici mnogi zapitati jesu li u Kini ili u Hrvatskoj. Uzrečica ‘svjetlo na kraju tunela’ ovdje ne vrijedi, smatra se. Prije će biti kako je podesnije reći: ‘mrak na kraju (i na početku) tunela’, drže mnogi u Kaštelima.
Udruga građana “Spasimo Kozjak i Kaštela” dobro zna da smo u Hrvatskoj. Već godinama vape, upozoravaju i mole vlasti da ne pokreću projekt kojim će se trajno unakaziti taj dio Hrvatske, a bez ikakvog stvarnog uporišta u opravdanosti tog projekta, bilo u prometnom, ekonomskom i bilo kakvom smislu (izuzev nečijeg profita). Uostalom, o ovome smo i ranije pisali, primjerice u tekstu Dr. Ivo Babić o namjeri bušenja tunela kroz Kozjak: Za mene je to jedno nasilje nad prirodom, jedan bezobrazluk, jedna prepotencija!, kao i u članku Kaštela: Građani zaustavili tajno započete radove na uništavanju Kozjaka radi bušenja tunela.
Uzalud, vlasti su potpuno ignorirale mišljenje i apele građana, kao da se radi o domorodačkom plemenu u Africi koje stoji na putu visokim profitima: šteta je već počinjena. Ipak, glas građana se i dalje čuje, pa u nastavku prenosimo današnju poruku Udruge građana “Spasimo Kozjak i Kaštela” javnosti, potkrijepljenu sljedećim video zapisom:
U sklopu priprema za izgradnju dugo očekivanog tunela kroz planinu Kozjak, koji bi trebao prometno povezati zaleđe sa splitskom aglomeracijom, započeo je proces eksproprijacije privatnog zemljišta na trasi buduće prometnice. U ovoj fazi, riječ je o više desetaka čestica koje se prostiru na području između Kaštel Kambelovca, a koje se nalaze unutar obuhvata planiranog infrastrukturnog zahvata.
Prema podacima iz Ureda za prostorno uređenje i graditeljstvo, vlasnici zemljišta već su službeno obaviješteni o početku postupka izvlaštenja. Eksproprijacija se provodi temeljem Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, a vlasnicima će se ponuditi procijenjena vrijednost poljoprivrednog zemljišta, uz mogućnost žalbe i dodatnih procjena.
Među vlasnicima zemljišta postoji velik broj ljudi koji nisu zainteresirani za prodaju zemljišta i žele zadržati svoju djedovinu uz tradicionalni način života na ovom području:
„Zemljište je u mojoj obitelji već generacijama. Nije riječ samo o kvadratima, nego o emocijama i tradiciji. Razumijem važnost projekta, ali mislim da bi se više trebalo uvažiti stav lokalnih ljudi te tražiti alternativna rješenja.“ – njihov je zajednički stav.
Ono na što još jednom želimo upozoriti je i netransparentno i neodgovorno provođenje infrastrukturnog projekta koji već sada ostavlja nepovratne posljedice po okoliš. Projekt se realizira bez stvarnog sudjelovanja javnosti, mnoge radnje provode se u tajnosti, javne rasprave održane su u gotovo nemogućim uvjetima, primjedbe su ignorirane, procedure prekršene.
Projekt izgradnje započet je prije nego što su riješeni imovinsko-pravni odnosi, dozvole i dokumentacija su dobivene parcijalno – što je u suprotnosti s pravnim standardima i regulativama. Dodatno, ostaje uvijek sporna činjenica da je Studija utjecaja na okoliš provedena tijekom pandemije COVID-19, uz otežan pristup informacijama iotežano sudjelovanje u javnoj raspravi.
Spomenuta Studija obuhvatila je samo dio planiranih zahvata dok se na terenu izvode znatno širi i dublji zahvati u okoliš i prirodu, bez pokušaja traženja kompromisnih rješenja.
Posebno zabrinjavajuće je ponašanje lokalne vlasti i čelnika koji u svojim izjavama manipuliraju činjenicama i fazama provedbe, obećavajući čas jedno, čas drugo, a ni jedno od obećanja zaštite prostora i svojih građana ne ispunjavaju. Manipulirajući izjavama o izvođenju tzv. kambelovske ili sućuraćke trase, a obećavajući ono što se ne planira održati, unosi se među ljude nada da će se uspjeti zaštititi barem dio baštine i osobne imovine, ali na kraju svega ostajemo suočeni s potpunom devastacijom područja na štetu svih strana. Šutnja političkih struktura u presudnim trenucima govori o tome da su početna obećanja služila isključivo za kupovanje političkog mira.
U prethodnim desetljećima, sam Grad Kaštela je u nekoliko navrata od Državnog zavoda za zaštitu prirode tražio pokretanje postupka zaštite planine Kozjak u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode. Tražena je izrada stručnog elaborata zaštite koji se trebao temeljiti na podlogama dostavljenim od lokalnih znanstvenika i udruga za zaštitu prirodne i kulturne baštine. Međutim, od zaštite do danas još ništa, a devastacija se nastavlja u nepredvidivim razmjerima.
Kozjak je oduvijek bio važan poljoprivredni resurs, važna točka kulturno-povijesne baštine hrvatskog naroda, te područje pod Naturom 2000. Na ovom području vršena su brojna znanstvena istraživanja, priroda je bogata raznovrsnim sortama – kako endemima tako i strogo zaštićenim biljem, speleološkim objektima i arheološkim nalazištima. Tradicijska poljoprivreda i suhozidna gradnja spomenik su ljudskom načinu života kroz stoljeća. Pomozimo sve to ne uništiti do kraja!
Nadamo se promjeni pristupa vladajućih struktura, dosljednosti te razumijevanju onoga što imamo i potrebi za zaštitom tih vrijednosti.