Šibenik, po hrvatskoj zakonskoj nomenklaturi spada u kategoriju velikih gradova, ali realno grad je to u kojem su velike samo ambicije lokalnih političara koji se ili ne daju s vlasti li bi do nje htjeli pod svaku cijenu i s bilo čijom i bilo kakvom potporom. Nepravedno i netočno se Šibenik naziva HDZ-ovom utvrdom, jer, iako aktualni gradonačelnik Željko Burić ide po svoj četvrti mandat braneći boje HDZ-a, u ovom gradu tijekom proteklih 35 godina hrvatske samostalnosti vlast se više puta mijenjala ( uglavnom sus e smjenjivali HDZ i SDP ). No, u zadnjih 12 godina HDZ-ov Burić ne da se ni godinama, ni konkurenciji. Kao da se radi o njegovom biti ili ne biti, kao da se na izborima odlučuje o njegovom životu, a ne samo o još jednom mandatu, Burić ne želi ništa riskirati. Oni čija pozicija o njemu ovisi, kako izgleda, moraju se dokazati. Donacijama…
Šest kandidata bori se za mjesto šibenskog gradonačelnika, samouvjereno i predano. Uz Željka Burića ( HDZ ) koji ni u 70-toj godini života ne odustaje od politike i pozicije gradonačelnika za koju se kandidira uz podršku HDS-a i DP-a, odnosno Zekanovića i Solomuna, natječu se i Tonči Restović ( SDP-Možemo! ), Iris Ukić Kotarac ( Nezavisna lista Stipe Petrine ), Marin Koudela ( Most, HSLS, HSP, BUZ ), Mario Kovač ( Domino, Hrvatski suverenisti ) te Lucija Cvitan ( nezavisna kandidatkinja ).
Mediji su puni anketa i svaka se doima prepariranom. Ima i takvih gdje, uz Burića, za kojeg se redovito šalje poruka javnosti o njegovoj nezamjenjivosti, najbolje kotiraju, zapravo, autsajderi. Oni koje velik broj građana jedva poznaje i to iz nekih davnih vremena, nakon kojih su od politike apstinirali godinama. I gle vraga, dočim su se odlučili vratiti, postali su, navodno, bitan faktor ove izborne utrke. U anketama. Stvarnost je, vjerojatno, nešto drugo.
Restović i Burić neće ukrstiti rukavice po prvi put, no, šibenski odvjetnik koji je lani izabran i za SDP-ovog saborskog zastupnika, figurira kao najjači izazivač, već i zbog snage stranke koja stoji iza njega, sada dodatno pojačane s platformom Možemo! Ali, ankete toj logici prkose ( ili njihovi naručitelji ? ), pa se ispostavlja da tek koji postotni poen za Burićem zaostaje Marin Koudela ( HSLS ), kandidat koalicije u kojoj je smiksano i liberalno i konzervativno, pravaško i umirovljeničko, valjda da bi se zahvatilo najšire biračko tijelo, ali na taj način se nerijetko zahvati tek neposredno okruženje. Koudela je, inače, 90-ih bio čak i član Središnjeg odbora HDZ-a, ali se u matičnu stranku razočarao i objesio političke kopačke o klin, da bi se vratio prije godinu dana i postao član HSLS-a. A sada i kandidat spomenutog miš-maša za gradonačelnika. Kojeg neke ankete rangiraju, nećete vjerovati, na drugo mjesto…
Iris Ukić Kotarac, iako već godinama u politici, dosad objektivno nije kapitalizirala svoje potencijale, pa ni u još aktualnom mandatu zamjenice župana Marka Jelića. Poraz HDZ-a na prošlim lokalnim izborima u županiji pretvorio se u Pirovu pobjedu udružene opozicije koja se nije uspijevala složiti ni oko toga koji je dan. Od početka se bio ljuti boj između župana Marka Jelića i predsjednika Županijske skupštine Stipe Petrine, pa je na djelu bila pomalo perverzna situacija u kojoj je pozicija istovremeno djelovala i kao opozicija ( županu ). S obzirom da se Ukić Kotarac u takvim okolnostima bila dožupanica, svoju poziciju nije uspjela kapitalizirati. Osim toga, kao dugogodišnja ključna suradnica Petrine, i u stranci ( NLSP ) i u općini Primošten ( gdje je godinama radila kao pravnica ), nije se uspjela profilirati kao autonomni politički identitet, nego se svih ovih godina percipirala u pravilu kao desna ruka primoštenskog načelnika. Moglo bi se reći da je u ovu utrku zakasnila.
Tu je i Mario Kovač, bivši HSLS-ovac, bivši ministar prometa ( jedini ikad bez vozačke dozvole! ) u vladi Ivice Račana, pa čelni čovjek šibenskog DP-a, a danas u Gradskom vijeću sjedi kao vijećnik Domina. Iako je iza njega dug i profesionalni i politički staž, Kovač se nakon HSLS-a, mijenjajući dresove, u politici više nije uspio nametnuti kao značajniji politički faktor.
Naposljetku, eto nam i jedne profesorice i novinarke, Lucije Cvitan, koja je poželjela sudjelovati u podjeli političkih karata, umjesto da kibicira i eventualno kritizira. Ali, nije imala sreće sa strankom za koju je odlučila igrati. Domovinskim pokretom. Danas su je predstavili kao svoju kandidatkinju za šibensku gradonačelnicu, a sutra su je izbacili iz stranke zbog nepoštivanja Statuta. Jer, zaboga, DP podupire HDZ i njihovog kandidata, takav je dogovor! Zato u borbu ide samostalno, kao neovisna kandidatkinja. Pitanje je samo namjerava li se u budućnosti ponovo baviti novinarstvom i računa li da će je ljudi nakon ove epizode shvaćati ozbiljno, vjerovati joj i pouzdati se u informacije koje prenosi.
Ali, kruna ove lokalne izborne kampanje, bez konkurencije je HDZ-ov Željko Burić. Ne zato što se kandidira po četvrti put, nego zbog liste donatora, mahom direktora i tvrtki čija pozicija, odnosno poslovi, ovise upravo o Buriću. Jer, Željko Burić je, ne samo gradonačelnik, nego i predsjednik Županijskog odbora HDZ-a. Za gradska poduzeća alfa i omega. I sad baš oni doniraju novac za promidžbu Burićeve kampanje!? Osim toga, na listi su i lojalni i Buriću nelojalni, što sugerira da je riječ o stranačkoj direktivi a ne dobroj volji, odnosno u najboljem slučaju dodvoravanju možebitnom budućem gradonačelniku kako bi ostali u njegovoj „milosti”.
Buriću su financijske potpore za kampanju donirali, primjerice, direktor Gradskog parkinga Goran Bulat ( 1000 eura ), direktor „Zelenog grada” Novica Ljubičić ( 500 eura ), direktorica Centra za nove tehnologije i poduzetništvo „Trokut” Diana Mudrinić ( 350 eura ), direktor gradskog deponija Bikarac Robert Podrug ( 1000 eura ), a pridružilo im se i poduzeće za gradski, županijski i međugradski prijevoz Autotransport ( 2000 eura ), građevinska firma Izgradnja ( 2000 eura ), Adria itd., baš oni koji poslovno ovise o Gradu.
Ukupno, gradonačelnik je od svojih donatora, piše Šibenski.hr, prikupio točno 19.850 eura, u cent koliko i HDZ-ov kandidat za šibensko-kninskog župana Paško Rakić. A to upućuje na logičan zaključak da je ovdje riječ o provođenju stranačke direktive, a ne o velikodušnoj, iskrenoj potpori donatora.
Takva mjera discipliniranja članova stranke na određenim pozicijama nalik je svojevrsnoj ucjeni. Tko bi se u takvim okolnostima usudio odbiti „propisanu donaciju”. Ili ćeš dati što se od tebe traži, ili „letiš”. Tako to kod nas ide. Teško je razumjeti zašto se Burić, koji je em izborni favorit, em je tako dobro situiran da bi sam mogao pokriti troškove kampanje, odlučio, uz sve sofisticirane modele, na tako “arhaično motiviranje” pažljivo odabranih donatora. Dovodeći ih u očigledan sukob interesa. Kao da “podmazuju” gradonačelnika kako bi ih zadržao na sadašnjim pozicijama, ili da bi ih preferirao u javnim nabavama.
Uostalom, neki od njih po svojoj slobodnoj volji Buriću ne bi za kampanju dali ni cent. Ali, to valjda zna i on sam, pa zato ništa nije prepušteno „dobroj volji”…
Foto:TRIS/J.Krnić
