Nitko dosad nije točnije i iskrenije komentirao uhićenje Mile Kekina od HDZ-ovog priljepka Hrvoja Zekanovića. “Da smo to napravili sutra ili prekosutra, pardon, da je gospodin Turudić napravio sutra, onda bi bilo…”, počeo je samoproglašebi odvjetnik Plenkovićevog HDZ-a, koristeći zamjenicu „mi” za subjekt zaslužan za uhićenje poznatog pjevača, nekadašnjeg frontmena Hladnog piva i supruga saborske zastupnice stranke Možemo! Ivane Kekin, bivše kandidatkinje za predsjednicu Republike. Ispravio se, doduše, ali ono što mu se prvo omaklo bila je njegova izvorna misao. Jer, što bi glavni državni odvjetnik Ivan Turudić radio u takvom minornom slučaju u kojem se Kekina sumnjiči da je proračun Grada Buje oštetio za oko 7000 eura, pored golemih HDZ-ovih milijunskih afera koje godinama, bez ijednog sazvanog ročišta, leže u DORH-u i skupljaju prašinu, da time nije morao dokazati lojalnost i zahvalnost šefu- AP-u, koji ga je na tu dužnost, zdravoj pameti unatoč, instalirao?
Mile Kekin je u ovoj priči više kolateralna žrtva istarskih muljatora s nekretninama koji su razvili vrlo unosan nekretninski biznis, „uključujući višegodišnje pogodovanje i pranje novca”, kako je to priopćeno iz Uskoka. Osumnjičenike se tereti za zloupotrebu položaja i ovlasti, poticanje na to kazneno djelo i pomaganje u njemu, te pranje novca, u razdoblju od 2014. do 2025.
Uskok je nakon policijske prijave pokrenuo istragu protiv bivše pročelnice iz Buja Jelene Perosse, njezinog supruga Denisa Perosse te još četiri osobe, među kojima je i glazbenik Mile Kekin, te umirovljeni sudski vještak Zdenko Rajković, zbog sumnje na malverzacije s nekretninama u Istri, višegodišnje pogodovanje i pranje novca. Kekin je, navodno, od pročelnice Jelene Perosse, poznate u Buju pod nadimkom „kraljica urbanizacije”, tražio da spornu nekretninu od 300-tinjak kvadrata proda baš njemu, pa je time potaknuo na pogodovanje. Iz kojega je, navodno, nastala šteta manja od 7000 eura za proračun općine Buje.
No, ako je sve to, kako navodi USKOK u svom priopćenju, i točno, bio je to sitniš za Perossu koja se, kao pročelnica Upravnog odjela za prostorno planiranje i upravljanje gradskom imovinom u Bujama sumnjiči da je prodavala gradske nekretnine po znatno nižim cijenama od tržišnih u korist sebi bliskih osoba i tvrtki, čime je Gradu Buje nanesena šteta veća od 459.000 eura, dok su osumnjičenici ostvarili nepripadnu dobit veću od 436.000 eura. Ako je pročelnica takav modus operandi koristila godinama i na njemu stjecala osobnu korist ( njezin suprug je navodno kupovao te nekretnine po niskim cijenama i onda ih preprodavao po znatno skupljim, tržišnim ), kao i njezini partneri i suradnici, što je USKOK čekao do sada? Koja je uloga Mile Kekina u tome? Navodno se sve to događalo prije sedam godina, navodno je Kekin zvao Perossu da vidi što je s tom parcelom za koju je bio zaintersiran jer je uz obiteljsku već postojeću nekretninu, a USKOK taj poziv sada koristi kao dokaz njegovog poticanja na pogodovanje.
Nevažno. Ovdje nije riječ o meritumu same afere, čiji je Kekin marginalni, a zapravo ključni dio. Ne radi se ni o tome je li Kekin počinio kazneno djelo. Ako jest, ako mu se dokaže, morat će za to odgovarati. Ali, ne radi se o tome. Ovdje je riječ o načinu rada DORH-a pod kapetanskom palicom Ivana Turudića, koji Kekina po drugi put u nekoliko mjeseci, oba puta u predizborno vrijeme, prvi put tijekom predsjedničke kampanje, a sada uoči lokalnih izbora, koristi kao sredstvo za diskreditaciju stranke Možemo! i aktualnog zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, glavnu prepreku HDZ-ovim ( nerealnim ) ambicijama da napokon osvoje Zagreb kao centar svih važnih poslova u ovoj zemlji.
Kekin u ovom istarskom slučaju malverzacija s nekretninama postaje važniji od inkriminirane, prvoosumnjičene pročelnice Jelene Perosse koja godinama prodaje nekretnine po nižim cijenama, mnoge od njih kupuje i njezin suprug, a potom ih preprodaje po višestruko višim cijenama. Ali, ni Jelena ni Denis Perossa, kao što je to Turudić i računao otvarajući upravo sada drugu epizodu ove afere, ne izazivaju ni približnu medijsku pozornost kao Kekin. Pjevač. Bivši frontmen Hladnog piva. Glazbenik. Ali i suprug saborske zastupnice Možemo! Ivane Kekin, bivše kandidatkinje za predsjednicu Republike. I upravo ta njegova poveznica s Možemo! ključna je za njegovo brutalno privođenje, “maricom”, bez vezica na obući, upad u njegov dom u kojem živi i dvoje malodobne djece.
Javno sramoćenje, više nego sam kazneni progon kojemu će tek, moguće, biti izložen, bio je glavni cilj ove „uskočke” predstave u režiji nimalo neovisnog i nimalo nepristranog glavnog državnog odvjetnika. Koji nakon predsjedničkih izbora, uoči kojih je isti slučaj iskorišten za pokušaj diskvalificiranja iz izborne utrke Ivane Kekin, predsjedničke kandidatkinje Možemo! i supruge Mile Kekina, na čijem je primjeru trebalo pokazati kako i „možemovci” postupaju nezakonito i nemoralno, nije inzistirao na utvrđivanju pune istine, ni na provođenju hitnih dokaznih radnji i istrage u tom slučaju, iako je osumnjičena obitelj Kekin podastrla svu dokumentaciju o kupovini sporne nekretnine. Bilo je dovoljno Milino povezivanje s kontroverznim Nikicom Jelavićem i tek medijsko otvaranje afere s kućom u Momjanu u Istri da se na ove istaknute članove stranke Možemo! baci sumnja. Da se povjerenje birača u tu političku opciju zaljulja. Predsjednik RH je izabran, tu se više ništa nije moglo, a afera s istarskom kućom Kekinovih pala je u sjenu, gotovo u zaborav.
I evo je opet. Ponovo predizborno. Emitiranje druge epizode ostavljeno je za druge izbore. Lokalne. Upravo gledamo drugi nastavak s dramatičnim upadom policije u kuću Kekinovih, privođenje „notornog kriminalca” s obilatim dossierom koji se trpa u „maricu” i baca iza rešetaka…Zbog navodne štete proračunu Buja od sedam tisuća eura. Takva demonstracija sile vidi se samo u hollywoodskim filmovima. I kod Ivana Turudića.
Paralelno s otvaranjem slučaja Kekin, otvara se i slučaj Hipodrom. Aktualnog zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, koordinatora Možemo! i kandidata te stranke za drugi gradonačellnički mandat u Zagrebu, sumnjiči se, zajedno s ravnateljem gradske Ustanove za upravljanje sportskim objektima ( USO ) Kostom Kostanjevićem, da su lažiranim zaštitarskim uslugama na Hipodromu, koji djeluje pod krovom te gradske ustanove, pronevjerili, izvukli dva milijuna eura. Javnog, gradskog novca. Kaznenu prijavu, na osnovu optužbi anonimnih zaposlenika, podnosi poznati odvjetnik Anto Nobilo, koji je, navodno, prijavio da se uništava kompromitirajuća dokumentacija, pa je žurno pokrenuta akcija i po nalogu DORH-a izuzeta dokumentacija s Hipodroma, ali i iz tvrtke Eurolex zaštita.
– Odvjetnik Anto Nobilo javno podnosi kaznenu prijavu u društvu kandidata za gradonačelnika. Koji odvjetnik to radi? U isto vrijeme je prije godinu dana izgubio Urbanistički plan uređenja (UPU) Savski park istok koji je uključivao niz nebodera, jer je jedan od osnivača u dvije tvtke koje su vlasnici tog zemljišta. Moje pitanje njemu je koliko je izgubio novca zbog toga što je Gradska skupština na moj prijedlog prije godinu dana stavila izvan snage taj UPU? – poručio je zagrebački gradonačelnik odvjetniku Nobilu, koji, vjerovali ili ne, pressicu drži u društvu s Tomaševićevim protukandidatima na skorim izborima za Zagreb, Davorom Bernardićem i Pavlom Kalinićem ( ?! )
Ergo, što to Turudić izvodi uoči još jedne izborne runde? Najprije je u vidu pokazne vježbe USKOK zlorabio u slučaju lažiranih putnih naloga nekolicine zaposlenika u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, pri čemu se neke od osumnjičenih tereti za štetu od 660 eura, svih sedmorica navodno su oštetili državni proračun fiktivnim putnim nalozima za oko 6600 eura. I taj će mu slučaj poslužiti kao alibi da bi mogao ponovo zavrtiti priču o „kriminalu” Mile i Ivane Kekin. Ne bi li pomogao Plenkoviću i HDZ-u da u Zagrebu ne dožive totalni debakl, nešto poput onoga što ga je doživio Dragan Primorac i njegov glavni pokrovitelj AP na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima. Na svaki način, a najbolje je kaznenim progonom, treba diskreditirati Tomaševića i Možemo!, poljuljati povjerenje Zagrepčana u tu političku opciju koja je u metropoli i dalje ( prema svim anketama) prva preferencija birača, a za taj posao boljeg od Turudića nema.
Deplasirano je ponavljati da je svaka sumnja u nepristranost i neovisnost glavnog državnog odvjetnika potpuno legitimna, apsolutno opravdana, nakon razotkrivanja njegovih laži izgovorenih u intervjuu pred saborskim povjerenstvom koje je uvjeravao da optuženicu Josipu Pleslić ex Rimac baš i ne poznaje, slučajno su se jednom našli u istom društvu i polili kavu. Transkripti iz mobitela inkriminirane bivše državne tajnice i bivše kninske gradonačelnice, koja ima hrabrosti s tri sudska postupka na vratu koja se protiv nje vode ponovo ući u izbornu utakmicu za rehabilitaciju „kninske kraljice”, pokazali su, međutim, da je ona s Turudićem bila u osobito bliskim odnosima ( da su se od milja zvali „radosti” i „lipoto”, dogovarali da se nađu i privatno i na sudu… ). Ili, tajne vožnje glavnim gradom u društvu drugog optuženika i bjegunca od hrvatskog pravosuđa, Zdravkom Mamićem. Tko nakon toga, a to je tek dio krimena zbog kojih Ivan Turudić nikad nije smio biti izabran za glavnog državnog odvjetnika, može vjerovati u njegovu neovisnost? Stručnost? Kredibilnost? U čovjeka kojem milijunski predmeti skupljaju prašinu u ladicama DORH-a, od Rimac, preko Žalac, Kuščević, Tolušić, Jakupčić, do Škugora i ekipe koja je opljačkala HEP, a on se bavi Milom Kekinom i informatičarima iz MVEP-a koji su, navodno, proračun oštetili za 6- 7 tisuća eura! I juriša na političke oponente Plenkovića i HDZ-a. Na Tomaševića i Možemo! jer cilj je – Zagreb, a ne Kekin!
Vjerojatno se svojim kredibilitetom ne zanosi ni sam, pa stoga tako otvoreno djeluje s ciljem utjecanja na izborne procese. Valjda je obećao šefu prilikom izbora na čelo DORH-a, a došlo je vrijeme da se usluga naplati. No, neće biti lako…
Foto: izvor privatni FB profil Mile Kekin
