Zastupnici Hrvatskog sabora ponovo odlaze na produženi odmor. Od Praznika rada do 20. svibnja. Zbog kampanje za lokalne izbore. Je li to plaćeni odmor, koriste li možda godišnji, bolovanje, što? Ne, to je privilegija naših izabranika koji svoj redovni posao za koji su bezobrazno preplaćeni ( preko 4500 eura ! ) stavljaju sa strane kako bi se posvetili drugom- izbornoj kampanji za lokalne izbore, neovisno jesu li na njima kandidati ili su tek logistika stranačkim kolegama koji se natječu. Nijedan drugi posao to ne bi otrpio.
Ali, što je ovih dvadesetak dana u odnosu na činjenicu da su do 2020. plaću primali čak i ako ne bi dolazili na posao?! Dotad za to nije bilo nikakvog penaliziranja, a zadnjih godina, na inicijativu Mosta, naplaćuju se simbolične kazne koje zastupnici neradnici na svojim visokim plaćama i ne osjete. I u takvim okolnostima šef Sabora Gordan Jandroković, uoči Međunarodnog praznika rada, 1. maja uz čestitke građanima poručuje da „Hrvatska mora uvijek ostati društvo u kojem će se rad cijeniti a radnici poštovati”. Što bi značilo da se danas rad cijeni a radnici poštuju…(?! )
Prigodno će u svojoj čestitki Jandroković podsjetiti i da se praznik rada slavi od davne 1886. kada su tisuće radnika u Chicagu izašle na ulice i prosvjedovale zahtijevajući pravednije i humanije radne uvjete, veću nadnicu za rad. I stoga je Međunarodni praznik rada, veli Jandroković,” snažan podsjetnik na sve što je na tom putu dosad postignuto, ali i trajni poziv na solidarnost, socijalnu osjetljivost i stalnu skrb za očuvanje stečenoga”.
No, to su fraze, prigodna pretpraznička demagogija kojom predsjednik Sabora zagovara daljnju borbu za veću kvalitetu uvjeta rada i zaštitu prava radnika, a istodobno, njegova stranačka družba na vlasti prijeti prosvjetnim radnicima u štrajku da im štrajk neće biti plaćen, a oduzet će se i dnevnica svima onima koji se usude 9. svibnja pojaviti na Trgu bana Jelačića u Zagrebu na sindikalnom prosvjedu zaposlenih u obrazovanju i znanosti. Dakle, štrajk je za njih nelegalan, a kamoli prosvjed u radni petak!
Minimalna plaća u Hrvatskoj od početka ove godine je oko 750 eura, uz povećanje od 1. siječnja za čak 130 eura ( 15,48 posto ), prosječna plaća, pak, kreće se oko 1400 eura, cijena rada po satu u Hrvatskoj je 16,5 eura, što je još daleko od europskog standarda na koji se hrvatska Vlada referira. Unatoč tome, Jandroković se pohvalio kako „posljednjih godina u Hrvatskoj svjedočimo vrlo konkretnim pozitivnim pokazateljima od povijesno najviše zaposlenosti i najnižih stopa nezaposlenosti, do značajnog rasta plaća, osobito one minimalne”. No, ne kaže da je u Hrvatskoj, makar ovoj neovisnoj, samostalnoj, povijesno najmanji broj stanovnika, zbog i dalje prisutnog trenda iseljavanja u pravilu najpotentnijeg i najobrazovanijeg stanovništva koje lako nalazi bolje plaćeni posao u zemljama, posebno, EU, gdje više cijene i rad i radnika.
To je, jasno, rezultiralo i dramatičnim manjkom radnika, pa Hrvatska danas uvozi radnu snagu iz Nepala, Filipina, Pakistana… Samo u prva tri mjeseca ove godine izdano im je 20 tisuća radnih dozvola. Kod nas ostaju dugotrajno prijavljeni kao nezaposleni samo oni koji ne žele raditi, ili rade u sivoj zoni, a preko Zavoda uzimaju naknade dok na njih ostvaruju pravo.
Za Jandrokovića je svakako važnije od Međunarodnog praznika rada da se ove godine navršava 80 godina otkad je papa Pio XII odredio da se 1. svibnja slavi blagdan svetog Josipa Radnika, zaštitnika rada i radnika, kako to u svojoj čestitki i napominje.
“Sveti Josip, ujedno i zaštitnik naše Domovine te Hrvatskoga sabora”, kaže Jandroković,” mnogima diljem svijeta ostaje istinskim uzorom predanosti poslu te savjesnosti, marljivosti i strpljivosti.”.
Međunarodni praznik rada HDZ-ova vlada tradicionalno ne slavi, držeći ga komunističkim praznikom, unatoč njegovim međunarodnim atribucijama. To prepuštaju sindikalistima, neka oni slobodno slave s radnicima uz grah i kobasice, vlast se kod nas miješa radije sa- svecima…
Tako je i u Saboru, uoči novog „raspusta” umornih političkih trudbenika, kolegama u zastupničkim klupama i svim građanima, Međunarodni praznik rada, 1. maja, čestitao potpredsjednik Sabora Furio Radin, podsjećajući na međunarodni karakter ovog praznika, a ne nekakvo komunističko porijeklo, kako brojni konvertiti u domaćoj politici smatraju u svojoj obrazovnoj zapuštenosti i zadrtosti.
–Živio Prvi maj– uskliknuo je u Saboru Radin, zastupnik talijanske manjine, pa mu je dopuštena i “jezična sloboda”, i maj umjesto svibnja, na što bi pravovjerna desnica skočila kao oparena da je rekao tkogod drugi… Ovako, reagirao je, uz osmijeh, tek Jandroković, jer, baš to je on htio reći, a sad mu je tu čast i priliku oteo “furiozni Furio”. Ma, baš!
