Saborski zastupnik Krešo Beljak ( 1971. ), bivši gradonačelnik Samobora i bivši predsjednik HSS-a, prelomio je i odlučio : napušta politiku! Od 1. travnja neće više biti ni saborski zastupnik i svoje će mjesto u zastupničkim klupama prepustiti novom predsjedniku HSS-a Darku Vuletiću koji bi uskoro mogao postati novo pojačanje HDZ-ove vladajuće koalicije. Beljak odlazi u privatni sektor, kao konzultant savjetnik u jednoj privatnoj tvrtki, na znatno manju plaću od sadašnje zastupničke koja iznosi 4.270 eura. Politike mu je definitivno dosta!
Bio je intrigantna pojava u hrvatskoj politici. Po zvanju je profesor zemljopisa, predavao je u Srednjoj strukovnoj školi u Samoboru do 2008., a potom je radio kao stručni savjetnik u JU za upravljanje zaštićenim područjima na prostoru Zagrebačke županije. Kratko vrijeme je živio i radio u Njemačkoj ( 1999. – 2003. ). Završio je i poslijediplomski studij Vanjske politike i diplomacije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu ( 2016. ), bio je sudionik Domovinskog rata ( 1990. – 1992. ), a član Hrvatske seljačke stranke je od 2003. godine.
S ulaskom u HSS Krešo Beljak je po prvi put ušao u politiku. Njegova je karijera bila turbulentna, puna uspona i padova, a poput sjene kroz to vrijeme pratio ga je „grijeh iz mladosti”, kada je 1999. uhićen zbog provale u automobile iz kojih je otuđio radio uređaje i ostvario materijalnu korist od 1750 kuna, što ga je stajalo osam mjeseci zatvora uz uvjetnu osudu na tri godine. Nebrojeno puta je došao u priliku da objašnjava tu epizodu nazivajući je „mladenačkom glupošću”, hirom koji ga je naučio pameti i kako je znao reći, „cijepio ga protiv budućih gluposti.”
Na izborima 2009. HSS i Krešo Beljak pobjeđuju i preuzimaju vlast u Samoboru. Na izborima 2013. ponovo je izabran za gradonačelnika Samobora kao zajednički kandidat HSS-a i SDP-a, a tri godine kasnije, u ožujku 2016. postaje predsjednik HSS-a. Iste godine izabran je i za zastupnika u Saboru, kao i četiri godine poslije, a u međuvremenu je odradio i treći mandat samoborskog gradonačelnika i drugi mandat šefa HSS-a koji je bio obilježen velikim razmiricama, uglavnom oko ideološke orijentacije stranke. Dio članstva bio je skloniji konzervativnim vrijednostima i suradnji s HDZ-om, dok je Beljak preferirao lijevo liberalne i centrističke partnere. Naposljetku je ostao bez stranačke baze, a to je vjerojatno i razlog zbog kojeg je odlučio vratiti mandat stranci, što je u hrvatskoj politici prava rijetkost, i odmaknuti se od politike.
Odlazi u privatni sektor gdje će za puno više rada primati znatno manju plaću, ali za njegovu odluku to očito nije bilo presudno. Bio je preizravan kao političar, nije taktizirao, najčešće je govorio baš kako je i mislio, što nije uvijek nailazilo na odobravanje, pa čak ni na razumijevanje. No, kako bilo, Krešo Beljak će svojim osebujnim političkim izričajem ostati zapamćen u hrvatskoj politici kao čovjek bez dlake na jeziku i bez kalkulatora u džepu.
