Novi Plenkovićev ministar Alen Ružić dobio je u Saboru čak 77 glasova zastupnika. Jedan ( jedna ) je samo podebljao većinu. Za to se potrudila bivša SDP-ova zastupnica Boška Ban koja je lani podržala i vladin prijedlog proračuna i otkrila svoje nove „mogućnosti”. Svih ovih dana dok su mediji i oporbeni političari zbrajali glasove „za” i „protiv”, nagađajući o tome hoće li Plenković uspjeti osigurati većinu u parlamentu nakon što je iz zajedničkog kolosijeka iskočio HSLS-ov Dario Hrebak ultimativnim zahtjevom da se koalicija presloži tako da u njoj HSLS više ne mora trpjeti Josipa Dabru, DP-ovog filoustaškog poklonika Ante Pavelića, Boška Ban se krila u sjeni koalicijskih troublemakera. Na kraju fiktivne drame dobili smo čak tri “junaka dana” koji su ponovo zadužili Plenkovića svojim poslovičnim konvertitstvom…
Dabro se javno deklarirao kao siguran potporni stup vladajuće većine, a nakon cijele drame oko HSLS-ovog biti ili ne biti u vlasti, i Hrebak je dao do znanja da će za novog Plenkovićevog ministra glasati. A, rok koji je premijeru dao, 30 dana za preslagivanje koalicije, nastavlja bez ikakvog smisla i svrhe teći. Na kraju ove političke farse dobili smo čak tri „junaka dana”, tri nekarakterna čovjeka kojima je vlast iznad svih etičkih principa i morala…
Prvi koji se obrazloženjem svoje potpore većini „proslavio” nenadmašni je Dario Hrebak. Zastupnik kojemu je od nekidan bilo „svega dosta” pa je, čini se u afektu, teatralno priprijetio Plenkoviću da će HSLS napustiti koaliciju ukoliko Dabro u njoj ostane. S njim za istim stolom više neće biti. HSLS ne mora biti u vladajućoj većini, nema ljutnje, ako premijer ne ispuni naše zahtjeve mi izlazimo iz koalicije, uvjeravao je više sebe nego druge.
Danas, uoči glasanja za Ružića, HSLS-ova priča se okrenula naglavce.
– Ultimatuma nema i nikad ga nije ni bilo. Tko je rekao ultimatum? 30 dana premijeru je inicijativa, smijemo li mi kao HSLS davati inicijative i prijedloge? – branio se Hrebak, potvrđujući da HSLS ostaje na braniku vlastohlepnog konvertitstva kojega je gotovo patentirao.
Muljao je i nešto o tome kako liberali nisu za zabrane, naprotiv, oni su uvijek za razgovor, a Dabro je mogao reći – popio sam, ponijelo me kao Peđu Grbina i Ivicu Puljka, ali nije- ljigavo manipulira pljuvanjem po svojim kritičarima, koji, eto, nisu ništa bolji od Dabre. To je taj vječiti, nepoderivi mentalitet HSLS-a, kao prirepka svake vlasti, stranke bez stava i autentičnosti, definitivno stranke koja ne zaslužuje nikakvo poštovanje.
Čak je i Dabro svojom nepatvorenom glupošću ispao veći baja od Hrebaka koji, nakon svega, ima obraza govoriti da je HSLS stranka principa. To je čisti oksimoron. HSLS i principi!?
Dakle, Hrebak nije Plenkoviću postavio ultimatum ( što je shvatio tek kad mu je Plenković iz Indije poručio da je HDZ stranka koja ne prihvaća ultimatume! ) , bila je to tek inicijativa , „ovo je dnk budućnosti hrvatskog društva i točka prekretnice gdje svi moramo reći dosta”. I HSLS je rekao – dosta!
Ali, većini nije dosta i ide dalje.
– Nigdje ne piše u programu Vlade da se trebamo baviti ustašlukom i veličanjem Pavelića, mi smo potpisali s HDZ-om, a ne DP-om– utapao se Hrebak naknadnom pameću u vlastitim riječima koje su mu se vratile u lice. Čovjek se precijenio. Svoju glad za vlašću – podcijenio. Ubuduće će znati da mu se nije hrabrosti igrati…
Drugi junak dana je, dakako, Josip Dabro. Nismo ga dobro razumjeli, krivo su ga mediji interpretirali. Valjda kao i onda kad je s DP-ovih izbornih plakata skričalo “Glas za Plenkovića je glas za silovatelje i ratne zločince, da i dalje budu na slobodi!”. Ne vidi Dabro u čemu je pogriješio, ne vidi zašto bi se bilo kome ispričavao, ne odstupa od svojih „bećaraca” ni za dlaku.
“Nemam se zašto ispričati, ništa nije sporno, možda vama jest.”
No, to je od Dabre očekivano, ali tko ga je uspio nagovoriti da izgovori sljedeće:
“Nitko nije ništa rekao protiv ZAVNOH-a i antifašističkih vrijednosti nego protiv komunističkih zločina i totalitarizma. Možda to jest problem nekome od vas (novinara, op.a.). Pogledajte kako su to napravile neke druge zemlje i zabranile komunistički totalitarizam. Uostalom, vidjet ćete sve”, tajanstveno je poručio i požurio- raditi ( ? )
I treća junakinja dana, zasjenjena dvama kapitalnim primjercima ove konvertitske, prevrtljive vrste, je bivša SDP-ova saborska zastupnica Boška Ban koja se već iskazala kao „glas iz sjene” za vladajuće kad se donosio proračun.
Danas, navodno nezavisna zastupnica, Ban je podržala novog ministra Ružića jer je, kako kaže, „time dala glas za najranjivije u našem društvu”. Ali, ne, nije ona žetončić, ni govora! No, da je premijer pozove na kavu, odazvala bi se, zašto ne, voli kavu…
– Odazvala bih se kavi i, u svakom slučaju, za sve što doprinosi dobrobiti naših građana ja ću razgovarati. Mislim da je vrijeme da se politički narativ vrati u centar, da se krene s normalnim dijalogom, konkretnim prijedlozima i konkretnim politikama i da se napokon makne fokus s ideoloških podjela, mržnje, histerije i svega čemu svjedočimo. Hrvatska treba stabilnost, sigurnost i krenuti u smjeru dobrobiti svih građana– poručila je Ban, kao da čita iz kakvog priručnika za obuku multipraktik političara.
Plenkovićeva 77. ruka u Saboru, još donedavno članica SDP-a, najvećeg oponenta HDZ-u, baš kao i Dabro koji nas je uvjeravao da nije pjevao u slavu poglavniku Anti Paveliću, da nije spominjao Milorada Pupovca , a evo, sad kaže i da nema ništa protiv ZAVNOH-a i antifašizma, ili Hrebak koji u svom saltu mortale pokušava reći da nikakav ultimatum premijeru nije postavio, tako i Boška Ban bez imalo srama tvrdi da je njezin glas za Ružića, isključivo glas njezine savjesti i odgovornosti. Za dobrobit svih građana.
Politički ljigavci i prevrtljivci žive svoje vrhunce…
