– Nitko nije reagirao na “crno brdo” zato što se nalazi u Biljanama Donjim za koje nikog nije briga. Možete skladištiti što želite, možete ostavljati što hoćete, jer je to daleko od Zagreba, Osijeka ili Rijeke pa nikome ne smeta. Ali smeta ljude koji obolijevaju od karcinoma – rekao je u utorak Milorad Pupovac u Saboru referirajući se na indolenciju hrvatske države koja do danas nije provela presudu Europskog suda ni sanirala nezakonito odlagalište u Biljanama Donjim poznato kao „crno brdo”. Hrvatsku će ta nebriga prema najnovijoj presudi stajati milijun eura kazne plus 6500 eura dnevno sve dok ne obavi konačnu sanaciju. Milorad Pupovac je, međutim, bio samo djelomično u pravu kad je rekao da „crno brdo” nije sanirano jer za Biljane Donje nikog nije briga. Usred Šibenika, odakle je i stiglo brdo troske u Biljane, i danas leže tone troske koju vjetar raznosi po okolnim četvrtima, zato što unatoč desecima milijuna kuna koje je Grad platio za sanaciju opasnog i neopasnog otpada, zemljište bivše Tvornice elektroda i ferolegura nikad nije u cijelosti sanirano. I to doista nikog nije briga. Ni Vladu, ni Fond za zaštitu okoliša, ni resorno Ministarstvo, ni Grad, a bogme ni Šibenčane koji svih ovih godina ( a samo od početka navodne sanacije prošlo je gotovo dva desetljeća ! ) ni glas da bi digli, ni riječ da bi rekli, kamoli tužili državu…
Crno brdo/Lana Stoićević
Prije nešto više od godinu dana istraživanje neovisne međunarodne tvrtke ARUP, obavljeno za potrebe Europske banke za obnovu i razvoj (EBDR-a ) strateškog partnera u Projektu Batižele, potvrdilo je da sanacija nije završena, da kontaminata na prostoru bivše tvornice još ima, te da bi za potpunu dekontaminaciju zemljišta TEF-a trebalo osigurati bar još oko 3 milijuna eura! Sanaciji se do danas nije pristupilo, pa dakle, proizlazi da ni za Šibenik nikog nije briga…
Godinama je Grad promovirao prostor nekadašnjeg TEF-a koji se prostire na 28 hektara, kao najvrijedniji gradski resurs rezerviran za novu, modernu gradsku četvrt koju će graditi privatni investitori uz obvezu sanacije zemljišta i izgradnju bar 40 posto javnih sadržaja u funkciji građana. Projekt Batižele, odnosno tzv. urbana regeneracija terena prekrivenih troskom bivše tvornice, trebao je već odavno krenuti u fazu realizacije, Grad je sve pretpostavke za to ispunio, ali je, navodno pouzdan, ozbiljan „razvojni partner” (investitor ), odustao doslovce u pet do 12, u trenutku kada je trebalo staviti potpis na ugovor s Gradom! A na hektarima zemljišta uz more, duž šibenskog zaljeva, umjesto novih stambenih zgrada, hotela, sportskih i koncertnih dvorana, stoje i dalje brda one iste troske koja se po presudi Europskog suda za ljudska prava ima hitno ukloniti iz Biljana Donjih jer ugrožava zdravlje tamošnjeg stanovništva. Kako je to moguće da je troska u Šibeniku inertan, neopasan materijal, a kad se dislocira u Biljane Donje postaje kancerogeni otpad?!
Naime, Europski sud je mještanima Biljana Donjih dao za pravo prihvaćajući njihovu tužbu protiv RH kao vlasnika sporne troske, i kaznio je s preko milijun eura novčane kazne. Plus, svaki dan stajanja „crnog brda” na parceli u Biljanama Donjim RH će koštati dodatnih 6500 eura. A u Šibeniku, gdje je bazna postaja kontaminata troske, to državu ništa ne stoji. Tamo se troska skladišti na otvorenom godinama, bez sankcija i presuda. Unatoč posljedicama po stanovnike uz bivšu tvornicu…
Ministarstvo zaštite okoliša priopćilo je da s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, po nalogu Vlade, provodi sve aktivnosti radi što bržeg uklanjanja odložene troske s lokacije Biljane Donje, radi kojeg je RH kažnjena. Fond je proveo javnu nabavu za radove uklanjanja otpadne troske, ali je nakon odabira uslijedila žalba jedne zajednice ponuditelja koja je odbijena. Međutim, odabrani ponuditelj nije još sklopio ugovor ni pristupio radovima. Iz Fonda kažu kako su dobili mišljenje nadležnog tijela za osiguranje imovinsko-pravnih interesa Hrvatske da je potrebno dodatno sagledati mogućnost iskorištenja troske kao mineralne sirovine, pa su u tijeku završne konzultacije. O čemu se radi? Što to Fond ponovo pokušava?
Treba, naime, podsjetiti da je u gotovo 20 godina od početka sanacije zemljišta šibenskog TEF-a ( 2006.g.) Fond za zaštitu okoliša imao veliku i u najboljem slučaju kontroverznu ulogu.
Nakon gašenja proizvodnje u šibenskoj Tvornici elektroda i ferolegura, na površini od oko 28 hektara zatečeno je oko milijun tona troske, odnosno oko 23 000 kubika opasnog otpada i oko 32 tisuće kubika neopasnog otpada. S tvrtkom iz velike Britanije MLM grupom, 2007. godine je potpisan ugovor po kojem je ta tvrtka trebala trosku ukloniti s tog prostora i taj je posao trebao biti obavljen u roku od godinu dana.
U drugoj fazi bila je predviđena sanacija opasnog otpada. Ministarstvo zaštite okoliša odobrilo je program sanacije i radove procijenilo na 25 milijuna kuna. Troškove sanacije obvezao se pokriti Fond za zaštitu okoliša pod uvjetom da Grad dug prema Fondu podmiri nakon prodaje zemljišta. Već je tu učinjena nepravda Šibenčanima jer je prostor TEF-a, jedna od registriranih „crnih točaka” u državu, navedenih u Nacionalnoj strategiji razvoja gospodarstva, bila obvezna sanirati država, kao što je to bilo u slučaju Obrovca ili Bakra. Ali ne i Šibenika. Iako je proces sanacije zemljišta bivšeg TEF-a kad je tek započeo bio u cijelosti dogovoren na državnoj razini ( APO je radio programe sanacije, Fond je odobravao sredstva, a Odlagalište sirovina Zadar je bilo najčešći izvođač radova na takvim sanacijama u zemlji ) . Neki ljudi iz tadašnje državne administracije, pa i iz Fonda, pokušali su se u sanacijskim poslovima i osobno okoristiti, neki su bili i pritvoreni, slučajem se bavio i USKOK, ali kao i da nije…
Britanska grupacija, MLM, iz šibenske troske je izvukla vrijedni metal, a na prostoru TEF-a ostavila na tone otpadnog agregata kamena. Dio tog otpada završio je i u Biljanima Donjim, ali su se tamošnji mještani pobunili i odlučili zauzeti za sebe kad to ne čini njihova država čijim su se institucijama, prije europskih, uzaludno obraćali. Pravdu su dobili na Europskom sudu za ljudska prava koji je kaznio Hrvatsku i naredio hitnu sanaciju odlagališta u Biljanama Donjim zbog ugroze za zdravlje ljudi.
I sad se tim poslom žurne sanacije odlagališta u Biljanama Donjim ponovo bavi Fond za zaštitu okoliša. Koji, međutim, i ne pomišlja da je i bez Europskog suda dužan ukloniti i trosku sa zemljišta šibenskog TEF-a, i zbog ljudi koji tamo žive i čije je zdravlje ugroženo bar koliko i stanovnika Biljana Donjih, ali i zbog činjenice da je Grad Šibenik podmirio obveze prema Fondu, a posao nije obavljen. Dokaz su fotografije koje smo snimili na prostoru šibenskog TEF-a ove srijede ( 12. ožujka 2025. ) a koje svjedoče ne samo da je troska i dalje tu, nego i da je ova atraktivna lokacija na kojoj se dojučer trebao graditi novi Šibenik pretvorena u divlji gradski deponij…
Foto: TRIS/G.Šimac
Spaljena zemlja (foto TRIS/G. Šimac)
