Petar Baranović je u politiku ušao s Hrvatskom narodnom strankom koju je tada vodila Vesna Pusić. Posebno se blisko povezao s Radimirom Čačićem kojem će se pridružiti i kad je osnivao „Reformiste” i biti prvi potpredsjednik te stranke. Odradio je i mandat u Hrvatskom saboru, u VII sazivu. A onda se od politike otklonio, možda nekog i uspio uvjeriti kako je to njegovo zbogom politici. Posvetio se obitelji i poslu kojim osigurava egzistenciju. Baranović već neko vrijeme radi kao inženjer u Ispostavi Hrvatskih voda u Šibeniku, ali i dalje ćete ga vidjeti na njegovoj koći znakovitog imena„Sokol” kako Šibenčanima, kad „Sokol” uplovi u luku, na rivi, obično oko 20 sati, prodaje frišku ribu. Godinama smo Petra slušali dok se kao sindikalni čelnik vatreno borio za prava profesionalnih ribara kao njihov tribun, jedan od njih. I taman kad je za politiku postao bivši, odlučio se reaktivirati. Nedavno je objavio kandidaturu za šibensko-kninskog župana, pod logom SDP-a kojemu je u međuvremenu i formalno pristupio. Eto i razloga za ovaj intervju…
Vratio sam se u politiku zbog moga Lorenza…
-Nedavno ste postali otac. Koliko je beba trenutno stara?
Pet mjeseci. Dječak, Lorenzo de’ Medici, il Magnifico, firentinski vladar i pjesnik, čovjek koji me silno inspirirao u životu i koji mi je veliki uzor u političkom smislu, tako da sam odlučio sinu dati ime po njemu. Firencu je pozicionirao je kao kolijevku civilizacije, kulture, umjetnosti, u ono doba učinio je centrom Europe.
-Pitam za prinovu u obitelji zbog činjenice da ste se, unatoč maloj bebi odlučili baš sada vratiti u aktivnu politiku, točnije u izbornu utrku koja od vas traži angažman punim kapacitetima Kako to?
Baš zbog moga Lorenza i zbog moje unučadi…
– Pretpostavljam da ste svjesni koliko to zvuči kao fraza, to svi govore…
Pa slušajte, na frazama počiva tehnička mehanika, na aksiomima. Šta je fraza? Svatko kad dođe u zrele godine ima instinkt i potrebu da ambijent u kojem odrastaju njegovi potomci učini što sigurnijim i što boljim.
-Ako to svi instinktivno žele, kako objašnjavate da imamo ovakav, poprilično negativan ambijent?
Mislim da smo degradirali sve komponente društva. Moja politička, dakle, moja druga profesija, baš kao i vaša novinarska, prilično su devastirane. Da je nešto dobro, možda bi uživao u komforu života koji sam stvorio proteklih godina, radeći dva posla, što je prilično naporno, ali zato ostatku obitelji mogu priuštiti stabilan građanski život, za hrvatske prilike vrlo pristojan.
-Dakle, želite reći da ste se vratili u aktivnu politiku kako bi stvorili zdravije okruženje za svoje potomke?
To je moj motiv i s njim ću vjerojatno otići na drugi svijet jednog dana. Ali nadam se da ću u ovom našem prostoru županije uspjeti makar preokrenuti neke trendove koji su sad prilično loši. Ako pobijedim na izborima, a u to vjerujem, bit ću onaj u vertikali koji je prvi. Nije jednostavno biti drugi, mada ne mogu reći da imam loša iskustva iz vremena kada sam bio drugi, jer sam imao posla s čovjekom koji je pošten i koji mi je omogućio da svoj posao dogradonačelnika radim bez straha da će mi ujutro Uskok pokucati na vrata. I na tome sam mu i danas silno zahvalan.
– Mislite na bivšeg SDP- ovog gradonačelnika Antu Županovića?
Tako je. Ali, naravno svatko ima svoje vrline i mane i ponekad je teško uskladiti dva pogleda na istu stvar, ambicije, afinitete. Možda bi, da sam bio prvi , napravio neke druge stvari za koje sam ja smatrao da bi trebalo učiniti.
– I danas radite dva posla paralelno- još uvijek ste, uz posao u Hrvatskim vodama gdje radite kao inženjer, i aktivni ribar, koćarite i dalje?
U smislu odlaska na more- ne. Jer ne mogu, naprosto fizički, nije moguće u isto vrijeme biti na dva mjesta. Ali konstantno sam uz brod, ako ne na moru, radim onaj najzahtjevniji dio posla na brodu a to je održavanje, logistika i prodaja. Sinoć sam, primjerice, mijenjao akumulatore, pripremao tehnički brod za isplovljavanje, dovezao sam led, oni su danas na moru, večeras ću ih dočekati i prihvatiti ulov i prodavati ga.
Tri godine živio sam samo od koće
-Jedno vrijeme vam je koća bila jedini izvor prihoda. Koliko dugo je to trajalo?
Tri pune godine. Bilo mi je normalno, nakon isteka zastupničkog mandata, da se vratim na svoj brod. Drugog posla nisam imao. Moraš živjeti, a ja sam navikao živjeti od svog rada. Na taj sam brod ugazio prvi put kad sam imao nepunih 20 godina, odradio sam na njemu neto 27 godina…
-Koliko je star vaš „Sokol”?
Stariji je od mene, a ja sam u 56-toj. Brod je 56-to godište, a motor je kupljen s brodom, pa onda znate koliko je minimalno star. Završio sam srednju Pomorsku školu i moja prva struka je brodski strojar, tako me život naučio, uz temeljnu naobrazbu, da većinu poslova na održavanju broda radim sam, a i mreže uglavnom sam održavam, i ribu manje-više sam prodajem…
– Što mislite, je li baš ta vaša neposredna veza s građanima dok im s koće prodajete ribu i de facto ste jedan od njih, lako im se s vama poistovjetiti jer niste političar elitist- je li vam to prednost u izborima?
Ja sam u životu bio svašta, tako mi je život diktirao. Počeo sam kao mladi zapovjednik ribarskog broda, onda je došao Domovinski rat pa sam bio mladi zapovjednik u ZNG-u, kasnije u HV-u, pa sam se opet vratio nakon rata na koću, onda sam uplivao u politiku i bio dogradonačelnik, ali u principu sam uvijek isti Petar, onaj kojeg Šibenčani znaju. Rođen sam u ovom gradu, imao sam prilike sjediti za stolom s kraljevima i sa sirotinjom. Moja je teorija da kampanja ima utjecaja kad se pripremaš za predsjednika države jer te svi ne poznaju, pa se u kampanji moraš predstaviti tko si i kakav si čovjek…Kampanja za lokalne izbore je čitav život. Mi koji smo tu rođeni, svi se međusobno poznajemo, ljudi imaju odavno neku svoju percepciju svakog od nas. To što sam u svojoj 56-toj godini života spreman raditi jedan jednostavan, ali pošten, težak posao, bez obzira na činjenicu da imam akademsko zvanje, ne vidim da mi može biti minus …
– Što ste diplomirali?
Diplomirao sam na splitskom sveučilištu, na odjelu Mora završio sam morsko ribarstvo, to je studij primijenjene biologije mora koji obuhvaća niz disciplina.
– I niste mogli dobiti posao u struci?
Ne! Svojevremeno sam, uz jednog Francuza, bio jedini koji je spojio praksu ribarskog kapetana na moru i stručni studij. Participirao sam i u pretpristupnim EU pregovorima, poglavlje 13. Kad bi došao vani, moje kolege iz drugih europskih zemalja tretirale su me s poštovanjem,, jer nisam samo došao iz svijeta znanosti, nego sam čovjek s mora. Kod nas je sve naopako. Netko tko je završio morsko ribarstvo ima posao u Hrvatskim vodama, a netko tko je završio Agronomiju vodi godinama sektor ribarstva. Naravno da onda imamo i rezultate kakve imamo.
Vjerujem da ću ući u drugi krug, a tada su moje šanse velike
– Vjerojatno je i SDP radio predizborne ankete, no, u opticaju su neke, suparničkih stranaka, koje vam daju solidnu prednost. Što kažu vaše ankete, koliko su kompatibilne s HDZ-ovim koje su neformalno procurile u javnost…?
Anketu smo radili za sebe, nismo je dali medijima da bi manipulirali s javnošću. Anketu smo napravili jer želimo znati kako stojimo. I danas, kad prolazim kroz Kornate, obavezno stavim kartu ispred sebe da znam što me čeka.Anketu nam je napravila respektabilna agencija Promocija Plus jer smo htjeli vidjeti kako stvari stoje i da prema rezultatima možemo planirati određene aktivnosti i poteze. Stojim dobro, da. Neću se upuštati u komentiranje drugih stvari, ali ono što pokazuju i naša i ove druge dostupne ankete, jest da bi trebao ući u drugi krug. A to mi onda daje veliku šansu jer u ovom političkom trenutku u Hrvatskoj, čini mi se da je moj politički potencijal u drugom krugu veći, fleksibilniji nego protukandidata iz HDZ-a. Ne vidim neki veliki potencijal, osim ekstremne desnice, za koaliranje s HDZ-om.
– I Domovinski pokret je najavio da neće koalirati s HDZ-om ni prije ni poslije izbora, ali kako znamo, nije to prvi put da se deklariraju tako, a postupaju suprotno…
Nitko ne želi sada, kad HDZ-u pada rejting, kada su evidentno u silaznoj putanji, reći da će koalirati s njima jer time mogu samo smanjiti svoje izborne šanse. Dobro pamtim trenutak kad je Jadranka Kosor izgubila izbore od Tomislava Karamarka. Bili smo kolege u Saboru i ona, koja je do tada hodala uvijek u pratnji 5-6 pripadnika njezine kamarile, dolazi sama na ručak u saborski restoran, a ja sam se slučajno tu zatekao, došao sam također na ručak, sjeo u kantun po starom aksiomu moga učitelja Dragutina Lesara koji me naučio da uvijek sjednem u kantun kako bi imao bolju sliku. Dolazi Jadranka sama, sjeda za svoj stol, jedan od većih u saborskom restoranu, jer su dotad baš svi htjeli sjediti s njom, prolaze HDZ-ovi zastupnici, mnogi je i ne pozdrave, s njom ne želi sjesti nitko. I na kraju, dolazi Vladimir Šeks, namješta čuvene tregere na hlaćama, pozdravi kolegicu Kosor, sjedne s njom i ručaju zajedno. Zašto sam to spomenuo? Nacionalne ankete trenutno pokazuju silazni trend HDZ-a, a to je onaj moment koji se desi svakih deset godina, toliko ljudima napune kapu da im padnu akcije, i sad svatko tko ide u izbore svjestan je da ako najavi podršku HDZ-u prije ili poslije izbora, zna da neće polučiti maksimalan rezultat. Tako da te izjave zbilja kod nekih ne treba shvaćati ozbiljno.
-Ide li SDP na izbore i za županiju s platformom Možemo!, kao što je slučaj s Gradom Šibenikom?
Zasad idem kao kandidat SDP-a.
-Tko vam je kandidat za zamjenika župana?
Još se nismo dogovorili, imamo nekoliko imena, ali prerano je s tim izlaziti u javnost…
“Reformisti”
– Koliko dugo niste bili u politici?
Ako mislimo na stranačku aktivnost, godinu dana nisam bio ni u jednoj stranci. Zadnja stranka u kojoj sam djelovao su bili „Reformisti”.
– Tamo ste visoko kotirali, bili ste desna ruka osnivaču Radimiru Čačiću. Kako ste se razišli?
Na miran način, bez svađe i sukoba. Dapače. Dva mjeseca prije mog odlaska, zvao me Čačić, a ja sam već odlučio otići, samo sam čekao prikladan trenutak. Zvao me s idejom da i dalje budem član Predsjedništva stranke čiji sam bio osnivač i potpredsjednik. Zahvalio sam mu na ponudi ali to nema smisla, rekao sam, jer je to regionalna, varaždinska stranka, nemam više motiva za to, i preporučio mu da mjesto koje nudi meni dade nekom mladom kadru iz Varaždinske županije koji će onda, i iz osjećaja odgovornosti, snažno raditi za stranku. „Reformisti” su postali striktno stranka sjeverozapada Hrvatske. Nakon Sabora stranke, a dotad sam se suzdržao da Sabor ne opteretim činjenicom da je prvi potpredsjednik otišao, par tjedana nakon toga, sam napustio „Reformiste”.
-Kad ste ušli u SDP?
Ne pamtim datum, ali otprilike prije godinu dana. Okidač mi je bilo imenovanje Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Slušao samTurudićev intervju pred saborskim Povjerenstvom gdje ga Sandra Benčić kao jedna od članica Povjerenstva pita ima li privatno poznanstvo s određenim inkriminiranim osobama, a on pred kamerama govori kako su se jednom našli slučajno u istom društvu i popili kavu. Da bi sutradan ujutro izašli transkripti koje je razmjenjivao s tom osobom. A kad to napravi netko tko treba zauzeti jednu od ključnih pozicija u hrvatskom društvu i hrvatskom pravosuđu, to je strašno. Unatoč tome što se pokazalo da nije govorio istinu, premijer, koji održava vlast s pravom čušpajz koalicijom, koji je izgubio 20 ministara u vrlo suspektnim okolnostima tijekom zadnjih 8 godina, umjesto da se ispričao hrvatskim građanima, on koristeći žetončiće isforsira da takav čovjek bude u Saboru izabran za glavnog državnog odvjetnika, pri čemu ne ulazim u njegvou stručnost, ali taj čovjek nema kredibiliteta. I tada sam odlučio potpisati pristupnicu u SDP.
-Do tada ste bili na dispoziciji stranci kao nestranački čovjek?
Da, bio sam u savjetu stranke, jer je Tonči Restović kao predsjendik GO SDP-a Šibenika procijenio da SDP-u trebaju ljudi koji imaju iskustva u politici, i smatrao je da bi bila šteta da se iz politike potpuno i trajno povučem. Pozvao me na razgovor i ponudio mi da se aktiviram jer ću biti od koristi stranci. Tada sam ga zamolio da me pusti da do daljnjeg to radim kao nestranačka osoba dok ne osjetim potrebu za punim angažmanom. I onda se desio Turudić, i ja sam zatražio pristupnicu…
– Je li bilo nekih otpora u stranci, pogotovo od starijih članova, zbog vaše kandidature za župana, ipak ste u SDP-u tek godinu dana?
Ne, nikakvih otpora ni nesuglasja, jer ja se nisam gurao na listu za Sabor, smatrajući da to u najmanju ruku ne bi bilo pristojno. Nisam se čak htio gurati ni na ove lokalne izbore. Ali, počela se primjećivati ta promjena trenda, shvatili smo da se događa onaj klik kod građana svakih deset godina, i kad su bili predsjednički izbori, već nakon prvog kruga vidjeli smo da je Milanovićev rezultat iznad svih očekivanja. Bili smo na sastanku, nakon kojega smo otišli na piće i Tonči mi veli:Znaš, nešto ću ti reći ali nemoj odmah odbiti…Znam što ćeš reći, samo me pusti da malo razmislim, rekao sam mu shvaćajući trenutno na što misli.
Želio bi se jednom kandidirati za gradonačelnika Šibenika
– Nije bilo opcije da se kandidirate, s obzirom na iskustvo koje već od ranije imate, za funkciju dogradonačelnika, da budete na listi s Tončijem Restovićem?
Ne. Kad sam došao u stranku Tonči me je pitao kakve ambicije imam, i ja sam sasvim iskreno rekao da bi volio jednog dana pokušati biti gradonačelnik. Ima jako puno stvari koje su po mome mišljenju ostale nezavršene iz tog našeg mandata SDP-HNS-ove vlasti. A aktualni gradonačelnik sanja eskalatore i žičare , dok djeca u Vrpolju stoje u školi na gredama iz 1928. godine. Kako su se primicali ovi izbori, Tonči je izrazio želju da bi se još jednom pokušao natjecati za gradonačelnika Šibenika. Rekao sam ok, bit ću drugi na listi za Gradsko vijeće. I tad smo shvatili da se otvara prostor u županiji…
-Taj se prostor otvorio još prije četiri godine…
Ali ga SDP nije imao s kim iskoristiti. I to je razlog zbog kojeg je Restović došao na ideju da se ja kandidiram za župana. HDZ-ov Paško Rakić je tada već objavio kandidaturu, znao sam tko će mi biti suparnik…
– Što inače mislite o Rakiću kao suparniku? Što mislite o Mostovom Ivici Ledenku, koji također „puca” na mjesto župana?
Paško je mlad, pristojan čovjek koji se ponaša prihvatljivo, međutim, smatram, a javnost neka procijeni, da imam nešto više sadržaja od njega. Ledenko korektno odrađuje svoj posao u Saboru.
-Koji je to vaš sadržaj? Jeste li svjesni da se kandidirate za župana u jednoj od najsiromašnijih i demografski nadevastiranijih županija?
Znate koliko sam svjestan? Toliko da vam sad iz rukava mogu navesti da smo 2011. imali 109 tisuća stanovnika, a sada imamo 98 tisuća, da smo u međuvremenu izgubili 12 posto stanovništva, da smo prosječno najstarija županija, da smo po prihodima treći odozdo. Po podacima Hrvatskog zavoda za statistiku, koji nisu doduše najsvježiji, ali se bitno nisu promijenili, pogotovo ne na bolje, u poljoprivrednoj proizvodni svega 7 ljudi od tisuću zaposlenih zarađuje za svoj život proizvodeći hranu. Mi smo sigurnosno ugroženi! Debelo sam svjestan situacije i zato sam se i prihvatio tog izazova.
Žičare, Formula 1 na Konjevratima, aerodrom Pokrovnik…nisu prioriteti
–Ali, što možete u mandatu od četiri godine učiniti a da se ta promjena reflektira bar malo na kvalitetu života stanovnika županije?
Mogu promijeniti paradigmu, tako da prioritetni projekti ne budu apstraktnog karaktera, tipa žičara, Formule 1 na Konjevratima i sl. Ono malo traktora koliko ih ima u županiji u principu su proizvodnja „Tomo Vinković” iz SFRJ-a. Ili talijanski Benassi…
–Što bi po vama trebao biti posao prvog reda?
Prvo treba vratiti kriterije u trošenju javnog novca i ostalih resursa. Ne gubiti vrijeme na kozmetiku, nego se uhvatiti suštinskih problema. Primjerice, jednakih uvjeta obrazovanja za sve. Ne možemo se miriti s tim da neka djeca imaju najmodernije sportske dvorane u kojima rade tjelesni odgoj, a druga nemaju ništa. Najstarija smo populacija u Hrvatskoj, 1315 ljudi je po zadnjim službenim podacima na waiting listi za Cvjetni dom, od čega su desetine teških slučajeva, staraca, naših susjeda, rođaka, prijatelja, nepokretni ljudi čije obitelji realno, uz svu dobru volju, ne mogu o njima adekvatno skrbiti. Dio škola nam je u problematičnom stanju, nismo stvorili uvjete za jednosmjensku nastavu…
-Kako ova županija može ići naprijed ako ni njezini dijelovi nisu međusobno povezani, čak ni sa sjedištem županije?
Pogledajmo stanje željezničke mreže i šibenskog željezničkog kolodvora…
– A brza cesta Šibenik -Drniš – Knin o kojoj se govori od „stoljeća sedmog”?
Brza cesta je sad čak navezana na projekt Aerodroma Pokrovnik.
-Što zbilja mislite o tom projektu, treba li Šibeniku uz dva aerodroma u krugu od 150 kilometara još jedan, treći aerodrom?
Luka Baranović, moj mlađi brat, diplomirani arhitekt, kao svoj diplomski rad, prije desetak godina, je napravio idejni projekt tog aerodroma. On je vrlo pedantan čovjek, posvećen svojoj struci. Rekao mi je da aerodrom može funkcionirati kao kombinacija cargo i putničkog aerodroma, manjeg tipa. Ali, to nije prioritet. Lijepo bi bilo popeti se i žičarom na tvrđave i gledati šibenski akvatorij. Ali, to ne može biti prioritet ako se škola u Vrpolju raspada, ako je škola u Ražinama ili na Brodarici neuvjetna. U tijeku je javna nabava za izvođača radova na obilaznici Drniš, cesta do Žitnića je relativno dobra, ali dionica od Drniša do Knina je u jako lošem stanju i to bi morao biti jedan od prioriteta ove županije. Izuzetno staro stanovništvo, jako malo nositelja poljoprivredne proizvodnje među mladim, školovanim ljudima, problem plasmana robe na tržište, sustav navodnjavanja još nije napravljen, osim za vinogradare u Donjem polju, ali Petrovo polje, Kosovo polje, Bribirsko polje stoje zapuštena i bez vode.
Sramota je da neke JLS u 20 godina nisu donijele prostorni plan!
-Navedite tri prioritetne programske točke na koje biste se odmah bacili ako biste bili izabrani za župana?
Finacijska odgovornost i postavljanje prioriteta u trošenju sredstava, gospodarenje prostorom i zaštita prostora, od pomorskog dobra do poljoprivrednih površina, vodotoka Krke, Butišnice itd., kvalitetnija i bolja, učinkovitija javna usluga u svim segmentima, brže izdavanje građevinskih dozvola, brža izrada prostornih planova jer je sramota da pojedine jedinice lokalne samouprave već 20 godina nisu uspjele donijeti prostorni plan. I onda se čudimo da se događaju incidenti u prostoru i bespravna gradnja. Kako ćeš ići naprijed ako osnovni mehanizam pokretanja gospodarstva i regulacije gospodarske aktivnosti nisi donio? Moramo shvatiti da je antropološki utjecaj u principu nepovratan, ostao nam je još mali dio obale koji je u prirodnom kontekstu nevin. Prema međunarodnim propisima, uredbama EU sve jahte, brodice, plovila moraju imati crni tank za fekalije. Ispitajte koliko marina ima osiguran prihvat fekalija, možda jedna u Istri, problem je općenito prikupljanje nautičkog otpada. Mi smo 2013. donijeli procjenu da je za cijeli Jadran prihvatljivo do 15 tisuća plovila, a ovog momenta samo u našoj Mandalini imate 600-700 brodova! U špici sezone imamo 15 tisuća plovila samo od Splita do Zadra!
– Kako je obitelj reagirala na kandidaturu koja će vas ipak znatno više angažirati od klasičnog posla s radnim vremenom?
Starija djeca su prestara da bi im više trebao, a moj Lorenzo je premali da bi prosvjedovao. Jednom prilikom mi je stariji sin rekao, ne baš s prigovorom, nego onako iskreno, da sam im oduzeo dio djetinjstva svojim borbama. Supruga se udala za političara, politika mi se nije naknadno dogodila, Ona je bila toga svjesna, mada bi bila sretnija da se nisam u politiku vratio. Imamo miran, pristojan život, ona je skromna osoba koja radi posao koji voli…
-Koji je to posao?
Ona je teniski trener. Nekad je igrala jako dobar tenis, njena prijateljica s kojom je odrasla je Karolina Šprem, ali Karolinin otac je imućan i mogao je financirati njezinu karijeru, a roditelji moje supruge to nisu mogli. I kad je došla do neke točke prekinula je karijeru i nije izašla na teren deset godina. Moj stariji sin je natjerao da ga malo poduči i tako je nakon deset godina uzela reket. Kad su je na Šubićevcu vidjeli kako igra, ostali su bez teksta. Uskoro je angažirana profesionalno kao trenerica u klubu.
