Kakvo smo to društvo izgradili ako se jednom sveučilišnom profesoru, povjesničaru koji godinama pokušava izboriti samo pravo na povijesne činjenice, u jednom gradu europske, navodno i demokratske, Hrvatske, zbog isključivosti, netolerancije i govora mržnje pojedinaca koji su „hrabri” samo na društvenim mrežama, u posljednji trenutak otkaže već dogovoreno i medijski najavljeno sudjelovanje na promociji jedne povijesne knjige? Profesor kojemu su „presudili” primitivci iz HDZ-ove Mladeži i oportunizam organizatora, je Hrvoje Klasić, grad u kojem se to dogodilo su Vodice, knjiga koju je trebao promovirati je „Primorska četa”, dopunjeno reizdanje Vitomira Gradiške koji je preminuo još 1996., objavljeno prvi put davne 1969. a sada dopunjeno novim činjenicama, iskazima vodičkih partizana i brojnim fotografijama poznatog vodičkog fotografa iz toga vremena Frane Zafrona. Urednik knjige je Eduard Šprljan, organizatori su vodički Savez antifašističkih boraca i antifašista na čelu s Josipom Zanzom, a glavni financijski sponzor Grad Vodice s HDZ-ovim gradonačelnikom Antom Cukrovom Destom na čelu.
Knjiga je ipak promovirana u Kulturnom centru Vodice, uz urednika Šprljana i organizatora Zanzu, govorio je i zadarski sveučilišni profesor, filozof i teolog Marko Vučetić. Sudionike promocije pozdravio je i gradonačelnik Cukrov, bez zadrške govoreći o velikom doprinosu Vodičana u antifašističkoj borbi i želji da se to zajedništvo iz vremena Drugog svjetskog rata i otpora fašističkom i nacističkom okupatoru, gradi i danas. Jer, kako reče Desto, samo zajedništvom možemo ostvariti svoje ciljeve i ambicije da se Vodice razvijaju i materijalno i kao društvena zajednica.
I kod svega toga, normalan čovjek bi se upitao zašto prof. Hrvoje Klasić nije mogao sudjelovati u takvom događaju, naposljetku tko je relevantniji od njega za takvo povijesno štivo, i to razdoblje hrvatske povijesti kojim se predano bavi godinama. Ne da bi antifašističku hrvatsku povijest revidirao ili veličao, nego da bi je afirmirao kao nešto što nam je na ponos a ne na sramotu. Na sramotu su nam oni koji je zatiru, uporno njezin izniman pozitivan doprinos negiraju i svojih se predaka, sudionika NOB-e, odriču. Zašto je, dakle, Klasiću, kad je već krenuo put Vodica, naprasno poziv otkazan?
Fržop:”Slava hrvatskim braniteljima”
Na Facebooku se dan uoči promocije, kao okidač za Klasićev „bojkot”, pojavila objava Gordana Dade Fržopa u kojoj ovaj HDZ-ov reprezentativac Mladeži piše:
– Kao gradski vijećnik, pozivam sve sugrađanke i sugrađane dasutrašnji događaj: predstavljanje knjige „Primorska četa” – ignoriraju. Dionici, promotori i ostali sudionici tog događaja nemaju isti pogled na svijet kao mi. Mi smo tiha većina. Hvala, ali ne hvala za ljude koji slave zločine i kojima je Oluja sporan događaj u hrvatskoj povijesti. Slava hrvatskim braniteljima! Gordan Dado Fržop.
Fržopa, koji nimalo slučajno poruku završava sa “slava hrvatskim braniteljima”, njegovi istomišljenici nisu poslušali, događaj nisu ignorirali nego sabotirali. I tako je vatra zapaljena. Krenule su prijetnje, komentari, stigmatiziranje profesora Klasića, najave prosvjeda u slučaju njegova dolaska, a interveniralo se, kako saznajemo, čak i iz Zagreba. Naravno, protiv Klasićevog sudjelovanja na vodičkoj promociji. Jedne knjige. Koja očito nikome ne smeta, ili šute o njoj zbog činjenice da je financirao Grad kojeg vodi HDZ-ov gradonačelnik. Koji ne misli da je Klasić kao promotor sporan, koji se protivi bilo kakvim zabranama, one su, kaže nam, uvijek kontraproduktivne. Ali, stvorilo se negativno ozračje uoči promocije knjige i organizator je ocijenio da je bilo kakav nered, incident ili kaos najbolje izbjeći.
Možda treba razumjeti vodičkog čelnika antifašista Zanzu i njegov „smisao za kompromis”. Najvažnije je da se knjige o Vodičanima u NOB-i tiskaju, da se povijest ovog grada otrgne zaboravu i revidiranju novovalnih domoljuba, da ih Grad u tome financijski podupire, a ako zbog toga ponekad treba „pognuti glavu”, u redu. Klasić je u Zagrebu, veli nam Zanze, a ja ostajem u Vodicama…
Ali, je li tim oportunističkim činom organizator pogriješio kad je odlučio ići u susret onima koji bi iz društvenog i javnog života dekretom isključili sve koji drugačije misle od njih? Jest!
I sam je Klasić, šokiran činjenicom da mu se poziv otkazuje, izjavio da je to ( otkazivanje op.a. ) „vrlo kukavički, da ne kažem – nedemokratski.”
Prava je šteta što Klasić nije došao, jer da jest, što bi se dogodilo? Ništa, promocija bi bila održana s jednim promotorom više, a oni koji su tiho, zaklonjeni tobožnjom „tihom većinom” prijetili, pozivali na bojkot događaja, ne bi na licu mjesta bili tako „hrabri” kao na društvenim mrežama i u SMS porukama. Uostalom, imamo policiju koja je dužna spriječiti svako remećenje javnog reda i mira ukoliko do njega dođe. Ali, gotovo je sigurno da ga ne bi ni bilo…
Vučetić:Oni koji negiraju antifašistički pokret su svodnici vlastitih predaka
Da među prezenterima „Primorske čete” Vitomira Gradiške, kojom se od zaborava čuva doprinos Vodičana u antifašističkoj borbi 1942. – 1943., nije bilo Marka Vučetića, na samom događaju nitko profesora Klasića ne bi ni spomenuo, ponajmanje objasnio zašto ga nema a bio je najavljen kao jedan od onih koji će na promociji govoriti.
Srećom na Vučetiću koji je svoj govor u osnovi posvetio upravo ovom incidentu i onima koji su ga proizveli.
– Bavim se filozofijom- počeo je Vučetić– a ljudi se filozofijom bave da bi se suočili s mrakom, u sebi. Oni koji su danas trebali biti prisutni a nisu, oduzet im je glas. Ja sad progovaram umjesto njih i njih pozdravljam. Prvenstveno pozdravljam profesora Hrvoja Klasića. Oduzeli ste mu glas. U Vodicama mu je netko danas oduzeo glas, i u Vodicama mu je netko danas oduzeo prisutnost. To se nije smjelo dogoditi i vaša je moralna obveza da se s time nosite i da tu nepravdu ispravite. Makar da je nosite kao nepravdu koja je izrečena– rekao je Vučetić i nastavio:
– Mi se danas susrećemo oko knjige. Knjiga je zapis čovjeka koji se nije skrivao unutar povijesnih okolnosti i koji je tumačio povijesne okolnosti. To su okolnosti rata. Rat je najnegativnije razdoblje u životu. Nažalost, gotovo da nema generacije koja ne osjeti tu negativnost. I rat možemo sagledati opet iz ove etičke ili moralne perspektive. U ratu je netko u pravu, a netko nije. Oni koji su bili u pravu u Drugom svjetskom ratu su pripadali antifašističkom pokretu. I naša je obveza kao ljudi koji imamo veze i živimo u tom povijesnom svijetu da kažemo: Antifašistički pokret je pokret koji pripada etičkim vrijednostima. Bez njih ne možemo biti ljudi i ne možemo nastanjivati ovaj prostor. Oni koji negiraju antifašistički pokret ne pripadaju ljudskoj kulturi, oni su potonuli u vlastitoj negaciji ljudskosti, odnosno animalizirali su se. Oni su se sjedinili s teritorijem, ne i s vrijednostima. Kad se netko sjedini s teritorijem on će, primjerice, smatrati da su Vodice njegove.
Marko Vučetić na Trisovoj tribini (foto TRIS/G. Šimac)
Zašto su Vodice njegove? Zato što o Vodicama ništa ne zna. Da o Vodicama zna i da Vodice doživljava kao ljudsko mjesto, onda bi širio, branio i zalagao se za revoluciju ljudskosti. Ta revolucija je nama potrebna. Revolucija koja će zaustaviti ratove i o ratovima izreći etički sud, revolucija koja će ljude kao prolazna, povijesna bića suočiti s time da imaju mogućnost učiniti nešto dobro. Najznačajnije, najveličanstvenije, a to je suprotstaviti se nepravdi i izložiti se zbog drugoga koji je izložen nepravdi. To je naš zadatak. Naš zadatak nije da postanemo branitelji ratova, da postanemo branitelji zakašnjelih ratova, to je zadatak onih koji nam oduzimaju budućnost. Od 1942. do 1943. godine na ovom teritoriju je djelovala jedna četa, četa ljudi koji su revolucijom zahvatili vlastiti život zato što nisu htjeli da ih netko pljačka, da im oduzima oskudni vokabular i oskudni jezik koji je proizlazio iz njihovih zanimanja. Oni su revolucijom zahvatili taj jezik, osjetili su nepravdu. Nepravda ratna ih je osiromašila, ona ih je silovala, ona se iživljavala na njima. Svi oni koji negiraju antifašistički pokret, to sam više puta rekao, a reći ću vam i danas, svi oni koji kažu da je partizanski pokret sramotan pokret nisu ništa drugo nego svodnici vlastitih predaka, oni ubacuju u ralje prostitucije sjećanja na svoje pretke i zato ih ne možemo smatrati moralnim bićima. Moralnim bićima– veli Vučetić- učinit ćemo ih jedino tako ukoliko ne pokleknemo i ne prešutimo njihove nepravde i njihov udar na povijest i naš današnji svijet. Zadatak povijesti nije da se tješimo, zadatak povijesti nije da pronalazimo hrabrost u kukavičluku jer oni kojima je potrebno udruživanje u bilo što, bilo s kim danas, koji se pozivaju na nekakve kolektivne identitete to su ljudi koji su prestrašeni od vlastite pojedinačnosti. To su uzaludni ljudi. Zadatak povijesti je– dodaje – da nas oblikuje, da nas suoči prvenstveno s onim kakvi smo mi u sebi. Izbacimo taj mrak iz nas. Ukoliko su vaši preci u Vodicama mogli napraviti taj iskorak iz svijeta neslobode u svijet slobode… Je li taj svijet slobode bio savršen? Naravno da nije. Je li naš svijet danas savršen? Naravno da nije. Bi li naš svijet danas bio ovakav da nije bilo njih? Ne bi. Po njima i zahvaljujući njima naš svijet je i danas naš svijet. Ne samo njima, nego svima onima koji su iza njih dolazili i koji su ispravljali njihove nepravde, ali u ključnom povijesnom trenutku oni su znali što treba izabrati. Trebalo je izabrati oduprijeti se neprijatelju. Uvijek kad se nađemo u susret s nekim neprijateljem naš zadatak je da mu se suprotstavimo. Kada se taj neprijatelj predstavlja u formi prijatelja, bio nam roditelj, svećenik ili bračni drug, ako nam inficira dušu, istjerajmo ga iz našeg života. Jer će nam učiniti najveći zločin koji je moguće učiniti a to je -oduzet će nam vlastito dostojanstvo. Povijesne knjige ako ne čitate kao dostojanstvena bića, spalite ih. Svi oni koji se danas boje, koji smatraju da je moguće u šutnji živjeti pred bilo kojom i bilo kakvom nepravdom, koji se boje susjeda, spalite knjige, zatvorite se u kuće i ne izlazite iz vlastitih domova. Zato što vaš dom nije slobodan svijet, vaš dom je zatvor i budite u zatvoru ako vam takav zatvor treba.
Pozdrav Hrvoju Klasiću!
Ova knjiga je o onima koji nisu htjeli živjeti u zatvoru i nitko me neće u današnje doba, u 21. stoljeću uvjeriti da su ti ljudi bili protiv slobode i da ih se treba odreći. Prije ću se odreći sebe nego njih. Zato što su oni meni omogućili da živim u ovom povijesnom svijetu. Nisu mi omogućili da ja demonstriram vlastitu slobodu, to je moj zadatak. Ja sam sebe stvorio kao slobodno biće. Ali su omogućili da naš povijesni svijet bude upravo ovakav kakav je danas. Da možemo izreći i da izričemo i da imamo dužnost da prema onome prema čemu idemo, idemo kao dobri ljudi. Zadatak Vodica nije da predstavlja knjige, zadatak Vodica i Vodičana je da predstavljate vašu dobrotu, a vašu dobrotu možete predstaviti danas ukoliko pozdravite onoga koji je najprisutniji među nama zato što mu niste dali da dođe. Pozdrav Hrvoju Klasiću!– završio je u svom inspirativnom, emotivnom govoru filozof Marko Vučetić.
Publika je oduševljeno zapljeskala. Oni koji se s njim ne slažu nisu imali hrabrosti doći i suočiti se s mišljenjem koje nije njihovo. A htjeli bi da je svehrvatsko. Silom. E, to tako ne ide.
Na kraju ovog besmisla negacije antifašističkog doprinosa Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, koje se 35 godina kontinuirano, glasnije ili potiho, njeguje u samostalnoj državi pod egidom demokracije i slobode, a u osnovi zbog primitivizma i neznanja, čak su se i branitelji, na koje se pozvao kolovođa opstrukcije Hrvoja Klasića u Vodicama, „posuli pepelom”.
Nemaju ništa protiv održavanja promocije knjige, budući da se radi o zatvorenom skupu u Kulturnom centru Vodica ( ?! ) A da je bilo na otvorenom, bi li tada i službeno stali iza zabrane Klasića u Vodicama?
Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata, udruga dragovoljaca Domovinskog rata i HVIDR-a Vodice u zajedničkom priopćenju naglašavaju da nikome nisu onemogućili dolazak na predstavljanje knjige, niti su bilo kome prijetili na neprimjeren način ( a kakve su to prijetnje na primjeren način???). Na kraju priopćenja poručuju akterima „ovakvih i sličnih skupova da hrvatske branitelje ne uvlače u svoje skupljanje političkih bodova”.
I što na kraju imamo kao finale ove ružne priče o hrvatskoj stvarnosti?
Imamo oportunizam i strah koji ubija dostojanstvo. A nikad nije dobro bojati se svega i svakoga, uvijek vam se to razbije o glavu. Ovog se puta razbilo Zanzi i Vodicama koji i danas pred svima koji se legitimiraju kao branitelji, a ne kao ljudi s imenom i prezimenom, stoje u stavu mirno. Kao da su branitelji supstitucija za sve legalne institucije sustava…
