Šibenski gradonačelnik Željko Burić ( HDZ ), često apostrofiran kao majstor marketinške promocije svoje administracije, znao je i za bolja vremena. Za njega je 2024. bila godina velikih očekivanja koja se, nažalost, nisu ostvarila. Bio je gotovo siguran da će baš u ovoj, zadnjoj godini trećeg gradonačelničkog mandata poentirati s čak dva mega projekta, Batižele i Valis Solaris, o kojima se već dugo govori, i za koje je vjerovao da su „gotova stvar”. Trebalo je samo staviti potpis na ugovor i -slaviti. Ali, obje velike investicije koje su najavljivale preporod grada i njegovog gospodarstva, „pale” su de facto na isti način. U doslovce pet do dvanaest investitori su odustali. Ali, ne odustaje Burić…
Foto:TRIS/J.Krnić
I dalje vjeruje u oba projekta, čovjek je koji, kako kaže, zna čekati, i nikad ne gubi optimizam. Objavio je i službeno da ide po četvrti gradonačelnički mandat, nada se pobjedi unatoč tome što su projekti njegove karijere jedan za drugim propali, i čvrsto vjeruje da će upravo on staviti svoj potpis na oba. U najvećoj mjeri upravo je, zasad, negativan ishod ovih dviju golemih investicija, a riječ je, navodno, o stotinama milijuna eura ( pa i milijardi ) i na tisuće novih radnih mjesta, bio povod ovom intervjuu na kraju 2024.
Valis Solaris “na čekanju”
–Imali ste velika očekivanja od projekta Valis Solarisa na Podima, koji je najavljivao proizvodnju fotonaponskih modula za razvoj solarne industrije, a kako ste svojedobno govorili, bila bi to u finalu investicija od 5 milijardi eura i donijela bi Šibeniku nevjerojatnih 5 tisuća novih radnih mjesta. No, „bajka” je naprasno završila, investitor je u „pet do dvanaest” odustao. Što se dogodilo?
Projekt Valis Solaris je nešto za što sam duboko vezan zato što je to investicija koja bi zaposlila velik broj ljudi, zato što su to tehnologije 21. stoljeća, zato što je to struktura zaposlenih s preko 70 posto visokoobrazovanih ljudi koji bi tu radili, zato što smo imali vrlo dobru suradnju s Univerzitetom Freiburg čiji je dio i Institut Fraunhofer, najveći u Europi, a možda i svijetu, koji je preko Valis Solarisa trebao investirati u našu industrijsku zonu Podi. Konačno, i zato što smo na lokaciji bivše vojarne Ante Jonić predvidjeli rekonstrukciju postojećih objekata za razvoj novih fakulteta iz STEM područja, uglavnom bazirani na engleskom jeziku. Ili da objasnim jednostavnije- u Šibeniku bi se školovali ljudi koji bi kadrovski popunjavali pogone Valis Solarisa na Podima. Grad Šibenik je tu u klasičnom smislu partner investitoru. Valis Solaris ulazi u investiciju kao i svih onih 60 tvrtki na Podima, a zadatak je gradske uprave i tvrtke Podi stvoriti preduvjete da oni i dalje budu zainteresirani ulagati na toj lokaciji. Grad je svoje odradio. Zahvaljujući našim naporima napravljen je spoj od zone Podi na autocestu, koji je u funkciji, realizirali smo i spoj na kolektorski sustav, i mislim da je to jedina industrijska zona spojena na sustav pročišćavanja, uredili smo kompletnu infrastrukturu. Čak smo i u razgovorima s Hrvatskim željeznicama zbog rješavanja potencijalne pruge Podi – Perković, koja je u županijskom prostornom planu, ljudi iz HŽ-a su bili u Šibeniku i na tom projektu se intenzivno radi.
– Dakle, Grad je sve učinio što je bilo do njega, a investitor je ipak otišao…Zašto?
Priča o Valis Solarisu počinje na Danima vlade Baden -Wurttemberga u Šibeniku kada su ljudi iz njihove vlade i Instituta Fraunhofer predstavili projekt u Kući umjetnosti Arsen, što je prethodilo sporazumu o pismu namjere koje potvrđuje Gradsko vijeće i naravno da se vijećnicima u GV-u moralo objasniti o čemu se radi. Sve je išlo svojim tijekom do raspisivanja natječaja i kupovine prvih 64 hektara na Podima, s tim da se Grad u fazi pregovaranja postavio izrazito restriktivno jer im nismo dozvolili da mogu dignuti hipoteku na zemljište kao dosadašnji ulagači na Podima.
Naprosto zato što se radi o ogromnoj površini i nisam htio ni pomisliti da zbog kojekakvih pravnih smicalica dođemo u situaciju da zemljište izgubimo. Institut Fraunhofer je imao osigurane vlastite izvore financiranja projekta i na to su pristali. Njima je postavljen još jedan težak uvjet, a to je izdavanje zadužnice koja je tri puta veća od vrijednosti parcele koju kupuju, što znači da su morali izdati zadužnicu od 10 milijuna eura da bi uopće ušli na Pode.
–To sigurno nije razlog odustajanja jer su za to znali …
Da, i nije to sporno, oni su to prihvatili i raspisan je natječaj za kupovinu zemljišta. Ta priča nije gotova. Valis Solaris i Fraunhofer se ne povlače iz tog projekta, naprotiv, mole za nastavak suradnje i izražavaju zadovoljstvo dosadašnjom, a osim toga u pripremne aktivnost uložili su dosad preko tri milijuna eura.
–Kad je potpisivanje ugovora propalo vi ste javnost obavijestili da je projekt u fazi reduciranja. Što to znači?
Imamo varijantu A i varijantu B. Varijanta A znači i dalje gradnju postrojenja za proizvodnju fotonaponskih modula na postojećoj lokaciji zone Podi, ali preduvjet za to je donošenje zakonodavnog okvira EU o zaštiti europskih proizvođača solarnih ćelija.
– Zaštita od čega? Kineskog dampinga?
Da. Zaštita sufinanciranjem. No, ta priča nije moguća jer kompletno tržište solarnih ćelija drže Kinezi. U međuvremenu, Indija i SAD su zatvorile svoja tržišta za Kineze čija kompletna proizvodnja u maloprodaji ima 40 posto niže cijene od proizvodnih. Ako se ne donese spomenuti zakonodavni okvir o kojem se pregovara, a dio pregovaračkog tima su i stručnjaci iz Fraunhofera, takva proizvodnja u Europi neće biti moguća. Da bi ta proizvodnja bila moguća, potrebno je proizvođačima osigurati godišnju proizvodnju struje na razini Nuklearne elektrane Krško. Naravno da to nije moguće. Projekt Valis Solaris baziran je na samoodrživosti. Oni bi sami proizvodili solarnu ćeliju, sami bi na našim lokacijama, uključujući i okolne gradove, proizvodili solarne panele, formirali bi solarne energane koje bi im osiguravale struju, a obavili su dogovor i sa Hrvatskim vodama …
–No, ta varijanta se ne čini realnom…?
Ne mora biti. S obzirom da je rusko-ukrajinski rat primarno rat za energiju, da je definitivno na Europu ostavio dramatične posljedice upravo zbog energije, bilo fosilnih goriva ili plina, taj projekt je imao i sustav vlastitog recikliranja vode. Fraunhofer je obavio ozbiljne razgovore i s našim Vodovodom. Išlo se do najsitnijih detalja.
Nova generacija solarnih panela na Podima?!
– Što je sadržaj varijante B?
Varijanta B je nešto novo. To je potpuno nova tehnologija, nova generacija solarnih panela koji se mogu postavljati i vertikalno na površine zgrada, služili bi i za izradu fasada, više se ne bi postavljali samo na krovovima. To je izum Instituta Fraunhofer i oni bi tu prvu proizvodnju pokrenuli upravo u industrijskoj zoni Podi. Procjena je da je to tehnologija kojom Kinezi ne mogu ovladati u narednih 5-7 godina. Dakle, varijanta A je postojeći model uz tzv. financijski okvir EU, a varijanta B je ulazak s potpuno novom tehnologijom. Sve to zahtijeva reduciranje programa. Oni su već napravili idejno rješenje koje nismo htjeli objavljivati kako se ne bi govorilo da je to opet neki PR Grada. Projekt Valis Solaris mi radimo već 5 godina.
– Vi dakle, i dalje vjerujete u taj projekt?
Ja vjerujem da će Šibenik, odnosno industrijska zona Podi, i dalje činiti sve da se to dogodi. U ovom trenutku mi imamo 30-ak zainteresiranih tvrtki koje čekaju da otvorimo natječaje za njihove potrebe…
–To bi podrazumijevalo da je projekt Valis Solaris i formalno propao čime bi se oslobodilo 64 hektara površine?
Mi ne možemo i nećemo štititi nikog i zaustavljati sve na Podima da bi čekali hoće li ili neće Valis Solaris ovdje nešto započeti. Pustimo ono što ja priželjkujem. A ja već maštam, jer previše volim ovo što radim, kako tu ljudi odlaze na posao i rade u bijelim kutama, kako su to pogoni 21. stoljeća, jer ja sam vidio kako to izgleda u Njemačkoj. To je zaista fantastično. To je priča reindustrijalizacije Šibenika na razini 21. i 22. stoljeća, priča koja dovodi Šibenik na posebnu razinu u sustavu visokog obrazovanja. Ni projekt Batižele nije odvojen od ovog projekta.
–Postoje li neki rokovi u kojima trebate donijeti konačnu odluku o sudbini mega projekta Valis Solaris?
Postoje. Njihovu konačnu odluku očekujemo u okviru tri mjeseca. Sad imamo dilemu da li pustiti odmah da se rade skladišta ili biti strpljiv pa dovesti intelektualce i ljude u bijelim kutama za tehnologiju 21. stoljeća. Definitivno nećemo do besvijesti štititi to zemljište i držati ga rezerviranog za Valis Solaris. Ali, okvirni sporazum koji je Gradsko vijeće Šibenika usvojilo i dalje je na snazi. Kad kažu da su spremni, mi moramo ponovo raspisati natječaj, oni ponovo moraju dati ponudu za kupovinu onih 64 hektara zemljišta…
–Znači, cijela procedura ide ispočetka?
Da, ali ništa to nije tako strašno. Nije to prvi put da zainteresirani investitor odustane od svojih ulaganja na Podima. Mi nažalost imamo 4-5 domaćih, lokalnih firmi koje su uložile, započele projekte i nisu ih realizirale.
– Valis Solaris doživljavate iznimno ozbiljnim partnerom. Ali, činjenica je da su oni sa svojim projektom bili i u Obrovcu, Sinju, Drnišu, Lipiku… i nigdje nisu ništa napravili?
Točno, ali nijedna ta lokacija nije odradila ništa da bi stekla preduvjete za njihovu investiciju. Ove parcele, na spomenutih 64 hektara zemljišta na Podima, nisu interesantne za bilo koga drugog, jer je nepovoljna konfiguracija terena. To je polu brdoviti teren, s velikim kanjonima, i taj se teren može iskoristiti samo velikom, ozbiljnom investicijom. To nisu parcele koje su interesantne malim ulagačima.
–I da zaključimo priču o projektu Valis Solarisa: Vjerujete li, zbilja iskreno, u realnost tog projekta na Podima? Zar pet milijardi eura investicije i pet tisuća novih radnih mjesta ne zvuči kao SF priča?
Ja potpuno razumijem ljude koji tako razmišljaju. Međutim, kada bi nas dvoje sada otišli u posjet Institutu Fraunhofer, vidjeli biste da je to realno.
–Ali, to je Njemačka, a ovo je Hrvatska!
Ali, Institut Fraunhofer je investitor, osim toga, mi smo sada kao i Njemačka, dio EU prostora.
– Samo oni razmišljaju u drugačijim kategorijama od nas.
“Imam pravo, možda, i na malo mašte…”
Ali, ja uvijek ističem da Šibenik nije tipičan, nego izvanstandardni grad i imam pravo možda i na malo mašte, koju hranim odrađenim obvezama s moje, odnosno šibenske strane.Ja vjerujem da će oni učiniti sve da do te investicije dođe. Proizvodnja fotonaponskih ćelija je samo prva faza, a druga faza je proizvodnja zelenog vodika. U tu tehnologiju ja naprosto vjerujem. Talijani su prije 20-ak dana otvorili takvo postrojenje, Mađari ga također imaju, dakle, nije to mašta jedne jedinice lokalne samouprave, i ne vidim zašto mi ne bi bili hrvatski pioniri u takvoj proizvodnji. Pogotovo jer ne možemo izgubiti, to je naša zona, teren nismo izgubili, a i sada imamo interes za prodaju parcela tamo.
–Vaš treći mandat gradonačelnika Šibenika potpuno ste posvetili tzv. mega projektima. Jedan je Valis Solaris, drugi je projekt Batižele. Nažalost, oba su „pala” u „pet do 12”.U oba slučaja investitori su odustali de facto u trenutku kad su trebali konačno potpisati ugovor s Gradom. Kako to?
Tako je. Ali, s Batiželama je grad definitivo dobio jer Šibenik do 2013. godine nije imao tih 22 hektara zemljišta uz more. To je bilo pod založnim, razlučnim pravom INA-MOL-a, dakle, Grad na tom prostoru nije imao ni milimetra kvadratnog. Nismo imali ni bazene jer su bili na katastarskim česticama koje su bile u vlasništvu INA-Mol-a. Bili su, dakle, mađarski. Kada je naša administracija preuzela Grad 2013. zatekli smo prijedlog za predstečajnu nagodbu Tvornice elektroda i ferolegura ( TEF ) ( Batižele op.a. ) . A TEF je danas stopostotno vlasništvo Grada, prodan je Gradu za 1 kunu, a INA-MOL je tužila Grad i dobila pravomoćnu sudsku presudu.
–Nije li INA obeštećena? Zar njihova potraživanja na tom zemljištu nisu Grad koštala 14 milijuna kuna?
Osnovica za dug INA-MOL-a je bila 47 milijuna kuna. A što je s lokacijom pumpne stanice na obali? I to je dio kompenzacije za TEF. Godinama nije bilo rješenja za područje TEF-a. Što je s dugom od 40 milijuna kuna Ministarstvu gospodarstva za rušenje Tvornice? Što je s dugom od 28 milijuna kuna za sanaciju zemljišta? Sve je to riješeno.
– Zar nije država trebala sanirati zemljište TEF-a kao jednu od 10 crnih točaka u Hrvatskoj?
Ja samo znam da je netko potpisao dvije tranše posudbe za čišćenje zemljišta TEF-a. Imate nalaze državne revizije na poziciji Fonda za zaštitu okoliša u kojem Državna revizija nalaže da se naplati dug od Grada Šibenika. I to je problem što to naši građani ne znaju.
–Žalosno je da su milijuni plaćeni za sanaciju zemljiša TEF- a mi danas tamo i dalje imamo trosku i opasni otpad. Gdje su novci potrošeni ?
Mogu samo ponoviti da do 2013. Grad Šibenik na prostoru TEF-a nema ništa, ima samo dugove, svi dugovi TEF-a su bili dugovi proračuna Grada Šibenika i to je bila realna opasnost za gradski budžet.
Arhiva: dr. Željko Burić
“Pao” i projekt Batižele…
–No, vratimo se u sadašnjost, prošlost ne možemo promijeniti. Što je s projektom Batižele? I on je „pao” , također, „ u pet do 12”.
U ovom trenutku odlukom Vlade TEF je naše bogatstvo.
–Ali, sve to je Grad učinio kako bi taj prostor mogao valorizirati kao buduću gradsku četvrt s kompleksom stambenih objekata, hotela, javnih sadržaja…
Tako je. I to će biti. Mi smo sada u dilemi. Interes za Batižele i dalje postoji. Javili su se i novi potencijalni investitori i s njima se razgovara i o svakom sastanku postoji službena dokumentacija. Ono oko čega smo mi u dilemi, slično je kao i u slučaju Valis Solarisa…. Nakon što je investitor odustao, a mi tu govorimo o stotinama milijuna eura investicija, razmatramo varijantu B. Inače, ozbiljni investitori, koji su nam se javljali i zbog ponovljenog interesa za Batižele i zbog Poda, kažu da je natječaj koji je objavio Grad u suradnji s EBDR-om i konzultantskim kućama za projekt Batižele jedan od najboljih, najkvalitetnijih natječaja koji su objavljeni na razini Europe. Sama natječajna dokumentacija ima 70 stranivca.
–A zašto su onda investitori odustali?
Investitor je vlasnik svog novca. A odlučio je odustati doslovce pet minuta prije podne kada je istjecao rok. Problem je, navodno, bio u nedopuštenoj koncentraciji hotelskih kapaciteta investitora koi je na Batiželama planirao graditi dva hotela s 400 kreveta, a već ima velike objekte u Hrvatskoj. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je blokirala proces. Velika koncentracija jednog investitora u hotelske kapacitet kod nas, presudila je, on se povukao da ne izgubi ono što već ima.
Ali, ponavljam, mi i ovdje imamo B varijantu. Ako ne ide s privatnim investitorom mi ćemo imati posebne zone na tom prostoru, zonu produžetka plaže, zonu hotela, zone mješovite namjene, a ne odustajemo ni od namjere da 40 posto sadržaja na Batiželama bude u javnoj funkciji, dakle, škola, vrtić, muzička škola …
–Što priječi Grad da investira u javne sadržaje ne čekajući planove privatnih investitora?
Urbanistički plan. Kad donesemo plan možemo odmah ići u realizaciju škole, vrtića, muzčke škole koju radi županija , možemo koncesionirati dvije podzemne garaže, tražiti partnere za gradnju sportske dvorane. Zona mješovite namjene će biti prodajna i iz tih novaca će se financirati infrastruktura.
– Kad bi mogao urbanistički plan ući u postupak izrade?
Sad, odmah! Mi se već pripremamo za to. Nećemo čekati, plakati i moliti da netko uđe u jednu, usudio bih se reći, od najatraktivnijih zona u Europi. U ovom trenutku traje komunikacija po varijanti A, a B varijanta je izrada urbanističkog plana uređenja čije su smjernice već u tekstualnom dijelu natječaja i samo ih treba preslikati u planove.
– Zanimljivo je da su oba gradska mega projekta otkazana u zadnji trenutak ali oba su i „na čekanju”…
Nisu. Izgradnja najvećeg aqua parka u Europi, u zoni Podi, ide svojim tijekom. Nema čekanja, nema blokiranja prostora. To je funkcionalni nastavak na projekt Valis Solaris.
–Možda bi bilo bolje da se radilo o manjim ulaganjima koja bi već bila realizirana i Grad bi od njih već imao koristi. Zar nisu najbolji projekti oni koji se ostvare, a ne oni koji puno obećavaju pa naposljetku od njih ne bude ništa, a izgubilo se dragocjeno vrijeme, ali i novac?
Pitanje je. Ja ipak između skladišta i novih tehnologija koje predstavljaju razvoj, biram ovo potonje. Čekati nećemo, vrlo brzo idemo s objavom natječaja za izradu UPU-a za Batižele, a paralelno će se raditi na varijanti A, jer jedno s drugim nije u suprotnosti. Izrada plana ne sprječava da nam se javi neki investitor koji je voljan ulagati na tom području. Bitno je da je tih 22 ha zemljišta na prostoru bivšeg TEF-a očišćeno od svih dugova, a i sam TEF će sada napokon u likvidaciju. Formalno, investitor u projektu Batižele je odustao zbog izrazito restriktivnih uvjeta ugovora o kojima se ne pregovara. Ali, ne može se pregovarati tako da im se pogoduje. To neće ići.
Nova bolnica za 5-6 godina
-Možda će i vaš treći mega projekt, na koji ste godinama fokusirani, a to je nova bolnica u Šibeniku, također negdje zapeti?
Od 2002. traje bitka za novu bolnicu u Šibeniku uz brojne uspone i padove, muk, nerad, ali ja sam uporan, volim čekati i ne odustajem nikad ako mislim da je nešto dobro, pa mi je trebalo 22 godine da pokrenem tu priču. Priprema se sastanak s novom ministricom na temu šibenske bolnice. Docenticu osobno ne znam, ali sam pratio njezin rad kroz priču o pulskoj bolnici koja je vrlo slična ovoj našoj. Stare zgrade, dvije lokacije, nefunkcionalno, nepovezano, a danas jedna suvremena, moderna bolnica u Puli, govori mi da je to osoba koja zna priču dovesti do kraja. Nova bolnica je uvrštena i u državni proračun, a posebno sam zadovoljan činjenicom da će se taj projekt raditi po principu „ključ u ruke”. Jedan natječaj će biti za projektiranje, izvođenje i opremanje bolnice. Moja je ideja da na sadašnjoj bolničkoj lokaciji bude prva bolnica palijativne skrbi za cijelu južnu Hrvatsku, s kapacitetom od 300 kreveta.
– Kad bi, prema nekom vašem zamišljenom okvirnom planu Šibenčani mogli dobiti novu bolnicu u ex vojarni Bribirskih knezova?
Čekamo raspisivanje natječaja za voditelja projekta koji će ga voditi od izrade dokumentacije do konca izgradnje. Procijenjena vrijednost je 250-300 milijuna eura, a sama dokumentacija je 2-3 posto od procijenjene vrijednosti projekta dakle, treba osigurati popriličan iznos sredstava za zakonitu proceduru izbora voditelja projekta. Realno, do otvaranja nove bolnice trebat će nam 5- 6 godina. Parcelu imamo i potpuno je očišćena od bivših vlasnika. U sklopu čvora Mandalina radi se i novi ulaz u bolnicu koja će imati 1500 parkirnih mjesta samo za osoblje, a ima dovoljno prostora i za potrebe građana. Nadam se da ću to dočekati, a sretan sam da sam dočekao i studij sestrinstva o kojem se razgovara od 2008., još u mandatu Nede Klarić. Ali, dočakao sam ga, i danas 95 posto kolegija na studiju sestrinstva drži osoblje bolnice Šibenik. Jednog dana pit ću kavu s docentima i doktorima znanosti koju su svoju profesionalnu karijeru ostvarili u u cijelosti u Šibeniku. Mogu samo reći da će sva četiri velika projekta za moga mandata, makar četvrtog, ići. Plan je bio da potpišem i Pode i Batižele tijekom ovog, trećeg mandata, ali ja uvijek govorim nitko ne može predvidjeti budućnost.
–Zbog projekta Valis Solaris došlo je i do političkih prijepora jer ste predsjednika šibenskog SDP-a koji je bio vrlo kritičan prema tom projektu i predvidio mu sadašnji ishod, nazvali manipulatorom. A projekt, zasad, ipak ne ide…?
Njegov istup je bio nakon posjeta predstavnika Fraunhofera i Valis Solarisa Šibeniku. Nisam ja izjavio da projekt ide, nego investitor. Na njihovu inicijativu su došli u Šibenik i decidirano na tiskovnoj konferenciji izjavljuju da ni u jednoj varijanti ne odustaju od projekta. Ako nakon toga što su investitori jasno rekli da idu u projekt, vi i dalje, ružnim riječima, mene optužujete da sam lažljivac u vezi sa svim projektima u Šibeniku, i da je sve to PR, što da vam kažem nego da manipulirate javnošću. Ja imam ogroman prag tolerancije, ali moj trud , moju iskrenost u poslu koji radim, sve to neću nikome dozvoliti da gazi. Mi možemo uspjeti ili ne uspjeti, ali da će mi netko reći da ja ne radim, a zadnji put sam na godišnjem odmoru bio 1998., to neću dozvoliti nikome.
“Žao mi je što s Jelićem nisam i tješnje surađivao…”
– Oporba vam posebno zamjera vaš odnos prema vijećnicima, napose mlađim, koji je „s visoka”. Recimo, posebno ste neugodni prema najmlađem vijećniku Ivanu Slavici. Zašto, pa on vam nije ravnopravan ni godinama ni iskustvom u politici?
To se događa zato što na svakoj sjednici Gradskog vijeća izlazi sa svojim pamfletima koje čita , a to ne mogu dozvoliti. Uvijek sam za argumentiranu i pristojnu raspravu. Bio sam i ja mlad kad sam ušao u politiku, i bio sam u oporbi, ali nikad nisam vrijeđao i nisam imao problema s pozicijom. Nisam ljudima govorio da lažu.U politici mora postojati doza pristojnosti i primjerenog načina komuniciranja. Pozivao sam oporbu, posebno SDP-ovce, da se uključe u projekt Batižele, ali nisu se odazvali. Svi smo mi prolazni, i nemojmo vezivati uspjeh nekog velikog projekta za pojedinca. Nevjerojatno je koliko ljudi nema volje ni za što. Jednostavno im nije stalo do ničega.
– Ovih dana ste zajedno s HDZ-ovim kandidatom za župana izašli s priopćenjem u kojem najavljujete najjači tim za županiju na lokalnim izborima, i otvoreno kritizirate župana Marka Jelića, odnosno neučinkovitu županijsku vlast. Inače ste uvijek hvalili suradnju sa županom, naročito oko projekta nove bolnice. Što se promijenilo u vašim odnosima?
Nije stvar u županu niti ja kritiziram župana. Žao mi je što s Markom Jelićem nisam i tješnje surađivao. Mislim da je on osoba s kojom se može raditi, koji je razuman i u krajnjem slučaju ne difamira nikoga, pa takav odnos imam i ja prema njemu. Činjenica je da je projekt bolnice dugo stajao u ladicama, a ja ne priznajem da zbog novaca treba zaustaviti tako važne projekte. Marko Jelić kao župan je izuzetno korektna osoba.
–Ali, bez učinka…
Naravno, u onakvom spletu okolnosti u kojima se on našao, to je jednostavno nemoguća misija. Bez tima, bez ljudi, teško se može imati učinka…Kad je o projektu nove bolnice riječ, od prvog trenutka je bio velika podrška. Trebalo je za studiju izvodljivosti osigurati 500-600 tisuća eura, što nije malo, i kad sam mu to rekao, on je odmah reagirao s 50 posto tog iznosa.
– Iza vas je nedavna žestoka bitka oko kandidata HDZ-a za župana. Gotovo bi se moglo reći da davno nije bilo takvih potresa u Županijskom odboru HDZ-a. Naposljetku ste tu rundu dobili, ali tek će se na lokalnim izborima vidjeti koliko ste stvarno dobili ili izgubili…
Ja se nisam nikad borio za svoju poziciju, pa čak sam postao i predsjednik ŽO HDZ-a jer me jedna velika skupina članova doslovce molila da preuzmem tu dužnost. Nisam ni prstom mrdnuo, nijednu temeljnu organizaciju nisam posjetio, ni sa kim nisam razgovarao a ponajmanje lobirao kako bi se glasalo za mene. Ali, članovi su tako htjeli, a to su oni koji su u najvećem broju tu šutke, i priželjkuju nešto drugo. U svakom slučaju kandidat za župana kojeg sam ja zagovarao, dobio je podršku. A ja sam dobio podršku predsjednika Plenkovića…
Bio sam protiv smjene ravnatelja bolnice!
–Zašto ste, čim je država preuzela patronat nad bolnicama, smijenili ravnatelja Kristijana Stipaničeva?
Smijenili su ga ljudi koji i inače u HDZ-u stvaraju negativnu klimu i podjele. Ivan Malenica je potpredsjednik ŽO HDZ-a, i sjedi u Upravnom vijeću Bolnice. U tri godine ministarskog mandata nikad se nije pojavio ni na jednoj sjednici ŽO HDZ-a. Ali, kad je trebalo smijeniti ravnatelja bolnice bio je tu. Prihvaćam da je Sanja Jakelić s ravnateljem imala određene prijepore, ali tu smo priču izgladili. O.k., mlad je, nadobudan. Ali, ušao je u taj posao, radi srčano, korektan je i suradljiv. Nije bilo razloga za njegovu smjenu. Ali, neki su smatrali da moramo naći nekog iz svoje stranke. Otvoreno sam izrazio neslaganje, upozorio da govorimo o sustavu koji je prevažan, a Kristijan Stipaničev je ušao duboko u taj posao, zna tu priču, vrlo je suradljiv. No, većina je odlučila da se nađe stranačkog čovjeka. A svi stranački ljudi iz Bolnice s kojima smo razgovarali, nisu htjeli ni čuti da se prihvate te dužnosti. Na kraju se javila jedna kolegica, očito su priču imali unaprijed, ali ona je bila pomoćnik Stipaničevu i to je vrlo nekorektno, zabila mu je nož u leđa. To se tako ne radi.
Pa ipak, u takvom HDZ-u vi ste bili 14., dakle, zadnji na listi za Sabor na parlamentarnim izborima, a značajno bolje je bio pozicioniran čak i Zekanović koji formalno nije član HDZ-a?
Protivno onome što se često forsira u javnom prostoru kako nisam baš po volji predsjedniku stranke, Plenkoviću, mogu reći da mi imamo vrlo korektan odnos, i to zapravo od početka. Prije nego je Plenković odlučio rušiti Karamarka i kandidirati se za predsjednika HDZ-a, bio je u Šibeniku, sjedili smo na kavi Davor Ivo Stier, Plenković, general Krstičević i ja i tada me pitao hoću li ga podržati ako se kandidira za predsjednika stranke. Potvrdio sam, i od tada do sada naša suradnja traje.
A što se tiče liste za Sabor u 9. izbornoj jedinici znam samo da je nositelj trebao biti Ivan Malenica, ja sam trebao biti 4. , Zekanović 7. , a Branka Juričev Martinčev 10. Tako je dogovoreno. Nakon 5-6 dana zove me Kruno Katičić kao predsjednika ŽO HDZ-a da potvrdimo listu. Čita imena, Malenica nositelj, 4. na listi Branka Juričev, 7. Zekanović, a ja 14. Nikakvu informaciju nisam imao o tome. Pitam je li to- to? Nemate nikakav komentar- pomalo se čudi Katičić. Ne, nemam, sve u redu, kažem. I završila priča. Nažalost, takvim kuhinjama ja nikad neću moći doskočiti, jer nisam čovjek takvog profila.
-Idete ponovo kao kandidat za gradonačelnika na lokalne izbore, po četvrti put, bez obzira na godine, nema zamora …?
Mislim da sam zdrav, imam energije, pa zašto ne. Možda je to tako i zato što mi je ostao poriv da ja budem onaj koji će potpisati i Pode i Batižele i novu bolnicu…
–Želite reći da vas ti ( nedovršeni) projekti vuku iz mandata u mandat?
Apsolutno! Ovi projekti su veliki izazov, i ako se dogode, a dogodit će se, Šibenik će definitivno pozicionirati za nešto drugo. Ja volim ovaj grad, zato sam se ovdje i vratio nakon fakulteta, a mogao sam ostati u Zagrebu jer sam već imao posao, ali vratio sam se u svoj grad i igrom slučaja, zato što vladajući HDZ nije imao pametnije rješenje, postajem ravnatelj bolnice, iako nisam bio član njihove stranke. I tada sam doživio otriježnjenje, shvaćam da moj Šibenik nije onakav kako sam ga ja doživljavao, i napose tu bolnicu koju sam uvijek gledao kao ustanovu koju je izgradio Ante Šupuk, kao jednu od najstarijih bolnica u Hrvatskoj. Ali onda se suočavam sa stvarnošću- došao sam u jednu malu, zapuštenu bolnicu u koju se nije ulagalo tko zna otkad. I tada kreće investicija u Zarazni odjel za što je zaslužan Gordan Baraka.
Novinari u gradskoj upravi
– Što je bilo sa sredstvima samodoprinosa za kirurgiju koji datira još iz bivše države, a u zadnje vrijeme se to pitanje često problematizira?
To su sredstva namaknuta povećanom stopom izdvajanja zaposlenih. Jedini novac koji je vraćen iz tog „samodoprinosa” je vraćen mojom inicijativom. A to je riješeno pregovorima s TLM-om koji je kupio prvi CT za bolnicu u Šibeniku. Drugi dio novca koji je vraćen je pravno sljedništvo SIZ-a zdravstva, odnosno HZZO-a, u mandatu ministra Darka Milinovića kada postižemo dogovor s HZZO-om da se 16 milijuna kuna, u četiri rate, isplati šibenskoj bolnici, a to su novci vezani za adaptaciju Kirurgije. Što se tiče ostalih dugovanja, Rivijera-Izgradnja itd, to nikad nije bila tema, to su priče koje su zaključene prije mog dolaska na čelo bolnice. Moj stav je uvijek bio da pokušamo spasiti što se može.
–Već nekoliko puta Mostov zastupnik iz Šibenika proziva vas da financirate „lijeve” manifestacije u gradu, pa apostrofira Fališ ( Festival alternative i ljevice ) i Škure ( Šibenske književne ure ). Molim vas, dajte da se demistificira taj „veliki novac” koji im Grad daje da bi se konačno završilo s tim perpetuiranjem neistina.
To je čisto politikantstvo. Nekad su šibenski saborski zastupnici različitih političkih opcija vrlo dobro surađivali kad su bila pitanja od interesa za grad. Danas imate nažalost zastupnike koji predstavljaju Šibenik a koriste sve da bi se pokazali borcima za vlastitu stranku zbog vlastite g***ce jer time misle da će osigurati sljedeći mandat u Saboru. To su ljudi koje nije briga za sredinu koju predstavljaju, jer da ih je briga stupili bi u kontakt s Gradom i pitali, provjerili bi informaciju, a ne bi nastupali na takav način. Inače, sredstva se dodjeljuju temeljem javnog natječaja, a tko će koliko dobiti predlaže Kulturno vijeće. Konkretno, lani su Fališ i Škure, na javnom natječaju na kojem su prijavljeni projekti za Šibensko kulturno ljeto, dobili po 6000 eura, a ukupni budžet Šibenkog kulturnog ljeta je bio 90 tisuća eura. Dalmatinska šansona je, ilustracije radi, dobila 20 tisuća eura, Šibenski Dance festival 15 tisuća itd. Što bi bilo da su oni na vlasti? Davali bi samo „svojima”?
–Neki vam spočitavaju da ste, navodno, po preporuci Kreše Macana i njegove PR agencije Mongura, zaposlili velik broj novinara u gradsku upravu kako bi brinuli o vašem imidžu. Čime se svi oni bave?
Koliko je to novinara u gradskoj upravi? Dvoje, odnosno bilo je troje, ali jedna je kolegica već tri godine na bolovanju. Svi su primljeni na radna mjesta koja su u sistematizaciji, nisu za njih izmišljana ni posebno sistematizirana radna mjesta.
Jerko Trogrlić za četvrtu kampanju!
–Za četvrtu gradonačelničku kampanju nećete angažirati PR agenciju?
Hoćemo.
–Koga?
Angažirali smo Jerka Trogrlića.
– Zasad je uz vašu, najavljena i kandidatura za gradonačelnika SDP-ovog saborskog zastupnika i šefa GO SDP-a Šibenika, Tončija Restovića z. Što mislite o svom izbornom suparniku?
S gospodinom Restovićem dijelim iskustvo naše prve kampanje za koju mogu reći da je bila fer i korektna. Ono što očekujem u ovoj kampanji je također korektnost, jer to grad Šibenik zaslužuje. Doduše, gospodin Restović je u zadnje vrijeme malo „proklizao”, ne znam tko ga savjetuje. Pozivam ga da budemo ono što jesmo, a izvorno smo ono što smo bili u prvoj kampanji.
