I dok se vjerojatno i danas diljem Hrvatske i okolnih balkanskih država nekažnjeno, kriomice i nemilice obaraju šume i pilaju zdrava stabla radi primitivne prodaje sirovine i nečijeg bogaćenja, istovremeno se u u drugim dijelovima svijeta i Europe tamnošnje vlade trude činiti sasvim suprotno – saditi nova mlada stabla i šume. Svatko s nešto razuma shvaća kako su šume neophodne za održanje života iz nebrojenih razloga, no takvo što ne dopire do vladajućih političara u nekim državama Balkana, Južne Amerike, Afrike…
S tim u vezi eto vijesti kako su u Danskoj baš jučer odlučili kako će u sljedećih 20 godina posaditi na području te zemlje nevjerojatnih jednu milijardu stabala, te kako će 10% postojećeg poljoprivrednog zemljišta pretvoriti u šume i prirodna staništa.
Danska Vlada je taj sporazum svih vladajućih političkih aktera nazvala “najvećom promjenom danskog krajolika u više od 100 godina”.
-Danska priroda promijenit će se na način kakav nismo vidjeli otkad su močvare isušene 1864. – rekao je Jeppe Bruus, čelnik danskog Zelenog tripartitnog ministarstva, stvorenog za provedbu zelenog dogovora postignutog u lipnju među poljoprivrednicima, industrijom, radnicima sindikati i ekološke skupine.
Nova šuma
Prema sporazumu, 43 milijarde kruna (6,1 milijarda dolara) predviđeno je za otkup zemljišta od poljoprivrednika u sljedeća dva desetljeća, priopćila je vlada.
Danske šume bi rasle na dodatnih 250.000 hektara (618.000 hektara), a još 140.000 hektara (346.000 hektara), koje se trenutno uzgajaju na niskim tlima koja su štetna za klimu, mora biti pretvoreno u prirodni ambijent umjesto aktualnih uglavnom poljoprivrednih monokulturnih područja. Trenutno je 14,6% zemlje pokriveno šumama, no za dvadesetak godina, zahvaljujući vizionarstvu i mudrosti tamošnjih političara kakva se čini nemogućima na našim prostorima, taj će postotak za 20-ak godina biti višestruko veći.
Dakako, uvjet za to je i da bezumlje i prijetnje ratovima ne budu ostvareni.
Milijardu stabala?
Pa to nije ni tisuću, ni sto tisuća stabala. Ni milijun. To je 999 milijuna,999 tisuća i 999 stabala.
Plus još jedno drvo.
No gle ti čuda. Danska vlada nije jedina kojoj je to palo na pamet.
Pusti šumski pašnjak (foto TRIS/G. Šimac
Naime, Novi Zeland, zemlja koja je nama daleko zbog fizičke udaljenosti, a li još i dalja zbog visokog stupnja demokratske i ekološke svijesti, jedna je od najljepših i ekološki najočuvanijih područja na svijetu. Šume im ne manjka, niti krajolika koji i dalje oduzimaju dah i svhedoče kako ljudi ne moraju uništiti sve što h okružuje zbog pukog kratkoročnog profita.
Ipak, mudri tamošnji političari vjerojatno znaju kako je prije dolaska Europljana na taj otok oko 80 posto površine bila šuma, a onda je divljačka zapadna civilizacija posjekla sve što se posjeći dade. Sada je trenutak da se ta greška ispravi, iako je i danas 30-ak posto Novog Zelanda šumovito.
-Vlada Novog Zelanda postavila je cilj zasaditi milijardu stabala do 2028. i potrebna nam je vaša pomoć da to postignemo. Zašto posaditi milijardu stabala? Sadnja jedne milijarde stabala transformira novozelandske šume na način koji poboljšava produktivnost zemljišta. Pomaže prirodnom okolišu Novog Zelanda, te rješavanje pitanja okoliša poput erozije, smanjenje učinaka klimatskih promjena, poboljšanje kvalitete tla i vode, moderiranje riječnih tokova, usput osiguravajući važna staništa za niz autohtonih vrsta i poboljšanje prirodnih krajolika. Program One Billion Trees transformira naš sektor šumarstva. Omogućuje trajni gospodarski rast i razvoj u regionalnom Novom Zelandu. To će stvoriti radna mjesta i različite mogućnosti zarade. – pojašnjavaju.
I… je li to bilo samo neko predizborno obećanje, ludom radovanje?
Ne: nevjerojatan je podatak koji kaže kako je dosad, odnosno do 30. rujna 2024., a u svega šest godina, u sklopu tog projekta posađeno nevjerojatnih – 698 395 000 stabala.
Oko 120 milijuna stabala godišnje!
-Program One Billion Trees nisu samo brojke. Brinemo se da su prava stabla posađena na pravim mjestima za pravu svrhu. Potičemo stalne i plantažne šume sastavljene od egzotičnih i autohtonih vrsta drveća. Program potiče sadnju autohtonih vrsta radi poboljšanja bioraznolikosti. Želimo vidjeti drveće integrirano u krajolik kako bi nadopunili i diverzificirali naše postojeće korištenje zemljišta, umjesto da vidimo veliku prenamjenu zemljišta u šumarstvo. Također želimo da posađeno drveće bude prikladno za mjesto i njihovu namjenu. Kako bismo to učinili, usklađujemo sadnju drveća s lokalnim prioritetima i strategijama korištenja zemljišta i sadnje. – pojašnjavaju u Vladi Novog Zelanda.
Što reći? Kako je moguće da na istom planetu neki političari razmišljaju ovako, dok na drugom kraju svijeta tj. na našem, lokalni vlastodršci o ovome ne razmišljaju niti u peti, kako se to kaže.
Ali to nije sve: slično su razmišljali i u drugom dijelu svijeta za koji se često pogrešno misli kako je zaostao, premda je iznjedrio neke od najvažnijih ljudskih kulturnih dostignuća.
Naime, i u Iranu je aktualan projekt sadnje jedne milijarde stabala od 2021. do 2025. godine, no, kako stvari stoje, ne ide baš predviđenim tijekom, a tome je razlog velika suša i nedostatak vode koji uslijed klimatskih promjena dramatično pogađaju taj dio svijeta.
Idemo dalje, ima i luđih država. Među njima je jedna od najvjerojatnije najšumovitijih na svijetu – Kanada. I tamo su sebi zadali cilj. No njihov je još jači i to dvostruko: oni namjeravaju zasaditi – dvije milijarde stabala.
-Program 2 milijarde stabala (2BT) pruža financijsku potporu organizacijama za sadnju stabala tijekom 10 godina. Sadnja dvije milijarde stabala predstavlja značajan korak naprijed u kanadskom pristupu rješavanju dvostruke krize klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti. Ova će stabla uhvatiti i pohraniti ugljik iz atmosfere, poboljšati kvalitetu zraka i vode, pomoći u obnovi prirode i bioraznolikosti, rashladiti naša urbana središta te stvoriti i podržati tisuće zelenih radnih mjesta. Zdravi šumski ekosustavi dom su tisućama živih organizama. Šume nam opskrbljuju hranom, pružaju nam sklonište i hladovinu i imaju duhovni značaj za mnoge, osobito unutar domorodačkih kultura. Zajedno s pokrajinama, teritorijima, neprofitnim organizacijama, poduzećima i domorodačkim vladama i organizacijama, dosegnut ćemo naš cilj od dvije milijarde stabala. – tvrde kanadske vlasti.
E, pa sretno s tim.
I kad čovjek pomisli da je kanadski projekt plafon i da više od toga ne može, dolazi se do još ambicioznijeg plana koji se tiče upravo nas u Europi.
Naime, i europske vlasti su u skladu s Europskim zelenim dogovorom i Strategiji bioraznolikosti EU-a za 2030. obvezale na na sadnju, pazi ovo: najmanje 3 milijarde dodatnih stabala u EU do 2030. godine.
Zašto i kako doznajte na vrlo informativnim stranicama o europskim šumama, sadnji, detaljnim analizama svega štose tiče sječe i obnove šuma, vrsti šuma… itd. na Forest Information System of Europe u okviru Europske agencije za okoliš (EEA).
Dosad je, vele, posađeno 22.673.366 stabala, pa će se trebati požuriti sa sadnjom ako se želi ostvariti gore navedeni ambiciozni plan.
A bilo bi korisno da prije toga urazume vlasti u nekim članicama EU-e, poput Hrvatske, a u kojoj šume nestaju umjesto da rastu nove, i to na područjima na kojima bi ih trebale štititi Hrvatske šume, državna tvrtka kojoj je povjerena skrb o šumama, a ne prilika da se šume sijeku radi prodaje.
Prigodni natpis u Gorskom kotaru (foto TRIS/G. Šimac)
