Afera Nakaze dobila je novu, iznimno osjetljivu dimenziju koja dovodi u pitanje neovisnost rada institucija progona, kako policije tako i Državnog odvjetništva. Najprije je javnost obaviještena da je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku odbacilo kaznenu prijavu šibenske policajke protiv Anne Dujić, kćeri moćnog HDZ-ovca, predsjendika Uprave Hrvatskih šuma, Nediljka Dujića, prijavljene zbog prisile prema policijskoj službenici koju je, navodno, umalo pregazila probijajući blokadu ceste prilikom velikog požara u skradinskom zaleđu početkom kolovoza. Uz to Anna Dujić i njezina majka Neda brutalno su, bijesno i nekontrolirano, psovale vatrogasce i policajce, napose spomenutu mladu policajku, nazivajući ih nakazama i prijeteći “j***t ću joj mater”. No, šibensko Državno odvjetništvo, u kojem radi druga kći Nediljka Dujića, dakle sestra prijavljene Anne Dujić, nije našlo razloga za kazneni progon i prijavu je odbacilo. Malo tko se tomu začudio…
Pokušaj utjecaja na policijskog načelnika?
No, Glavni državni odvjetnik ocijenio je da je odluka došla preuranjeno i zbog uočenih nepravilnosti slučaj delegirao karlovačkom tužiteljstvu, a iz postupka je izuzeta i šibenska policija. U međuvremenu Nediljko Dujić je kontaktirao s načelnikom Policijske uprave Šibensko-kninske što je izazvalo sumnju na pokušaj političkog utjecaja na policijskog dužnosnika. Sam Dujić javno je ustvrdio da je u šibensku policiju došao kako bi podnio kaznenu prijavu zbog anonimne prijetnje likvidacijom ne samo njemu, nego i njegovoj obitelji…
Stvar se opasno zakuhala i cijeli slučaj više nije tek karikaturalna ilustracija moći lokalnih dužnosnika koja se poput zarazne bolesti prenosi na cijelu obitelj čiji članovi počinju vjerovati da nisu obični smrtnici i da ih se ne može takvima ni tretirati. Pa kad gori, najprije bi se. valjda , morala spašavati njihova kuća, jer, kako je to jasno Dujićeva kći Anna dala do znanja cijeloj hrvatskoj javnosti, “ćaća mi se doli guši u dimu, a sve je učinija za Hrvatsku”… Sad tko je kome koliko dao, tko je za koga što učinio, o tome bi se itekako dalo raspravljati, jer, Dujićevi imaju sve, i dobro plaćene poslove, i stanove, i privilegije, a što ima Hrvatska od Dujića, e to je pravo pitanje…
Zašto je javnost dolazak Nediljka Dujića sa suprugom u šibensko-kninsku Policijsku upravu percipirala kao potencijalni skandal, kao mogući pokušaj političkog pritiska i utjecaja na policijskog načelnika? Pa zato što je to u hrvatskim prilikama nažalost prečesta pojava, zato što je tog istog dana javnost saznala da je prijava protiv Anne Dujić odbačena, zato što je mlada šibenska policajka koja se jedina usudila pod svojim imenom i prezimenom podnijeti prijavu za prisilu protiv Dujićeve kćeri, umjesto da je to policija, štiteći svoj autoritet I dignitet profesije učinila po službenoj dužnosti, naposljetku zato što je rečena policajka bila izložena takvom pritisku da je morala otići na bolovanje. Treba li još?
O suspektnosti postupka u kojem je odlučeno o odbačaju prijave puno govori i odluka Glavnog državnog odvjetnika da predmet izuzme iz Šibenika i dade ga na postupanje karlovačkom tužiteljstvu koje nastavlja s dodatnim izvidima, ali ga neće “servisirati” šibenska policija, očigledno i suspektnija u nepristranom postupanju od Općinskog državnog odvjetništva. Odbaci li i karlovačko tužiteljstvo prijavu, kako pišu neki mediji, policajka je sa svojim odvjetnikom spremna preuzeti kazneni progon protiv Anne Dujić zbog prisile prema njoj kao službenoj osobi.
Sramotan postupak šibenske policije!
Sramotno je da nitko od nadređenih nije stao iza mlade policajke, što su je ostavili na brisanom prostoru, štoviše izloženu nevjerojatnim pritiscima da odustane od prijave jer ionako od toga neće biti ništa, tako da je morala otići na bolovanje kako bi se od svih tih pritisaka zaštitila. Što to govori o policiji, o funkcioniranju sustava, o jednakosti svih građana pred zakonom?
Medije je skandaliziralo saznanje o Dujićevom odlasku u PU Šibensko-kninsku, no dočim je vijest objavljena , de facto u paketu s onom o odbačenoj prijavi ODO Šibenik protiv Dujićeve kćeri Anne, veteran šibenskog HDZ-a trenutno ustoličen u fotelji predsjednika Uprave Hrvatskih šuma, osvanuo je na nacionalnim televizijama gdje je demantirao da se sastao s načelnikom PU Sandrom Santinijem. Sreli su se, rekao je Dujić, tek u prolazu i o toj temi nisu ni razgovarali, a tada još nije imao nikakvih saznanja da je prijava protiv Anne odbačena. U PU je stigao, zajedno sa suprugom, kako je izjavio, da bi kazneno prijavio prijetnje likvidacijom njemu i obitelji, koje je ocijenio ozbiljnom ugrozom. Izrijekom odbija i pomisao da bi radio pritisak na policiju, štoviše tvrdi da mu je drago što je slučaj predan drugom državnom odvjetništvu, mada apsolutno ne vjeruje da je Tužiteljstvo u Šibeniku, u kojem radi njegova druga kći, zbog nje prijavu odbacilo, želeći mu pogodovati.
-Istina je da sam u ponedjeljak bio u PU šibensko-kninskoj sa suprugom da podnesem kaznenu prijavu zbog ozbiljnih prijetnji jer smo za vikend dobili dva pisma u poštanski sandučić. Sadržaj pisma je po našoj procjeni bio veliki rizik ugroze za mene i obitelj. Prijeti se meni osobno likvidacijom i istrebljenjem moje obitelji. To je stvorilo nelagodu unutar obitelji i išli smo prijaviti to. U ponedjeljak ujutro smo se pojavili u Šibeniku u policijskoj upravi i izvršili smo sve one radnje koje su potrebne da bi podigli kaznenu prijavu pod nepoznato– objašnjavao je Dujić, napominjući da je prijavu podnio kriminalističkoj policiji, i nije mu jasno otkud informacija da je zvao načelnika Santinija. Sreo ga je ” u prolazu”, nije ga zvao, a ako tko sumnja u ono što govori, nije nikakav problem, veli, provjeriti “moj kontakt i Sandrov u zadnjih mjesec, dva, tri ili godinu dana”.
Dujić na novinarsko pitanje je li njegova kći pokušala zgaziti policajku, kako se navodi u prijavi protiv Anne Dujić, odgovara,:” Kategorički tvrdim da nije.”
Kako to Nediljko Dujić zna, ako nije bio prisutan na licu mjesta kada se to događalo, a sudeći po svemu nije, jer bi se o tome odavno očitovao. Zašto misli da mu itko ima razloga vjerovati na riječ? Radi se o njegovoj kćeri, razumljivo je da je brani na svaki, pa i “kategoričan” način.
Indikativno je da je tijekom požara u skradinskom zaleđu Dujić spominjao anonimnu dojavu o sumnjivom automobilu osječkih tablica koje je uočeno u blizini Dujićeve kuće u Ićevu, u vrijeme požara, koji je navodno podmetnut, a poslije je cijela priča stavljena u kontekst sukoba “smjernog” šefa Hrvatskih šuma s kriminalnim drvnim lobijem, čime se fokus javnosti pokušao skrenuti s “afere Nakaze”. Ali, kad se pravda pokuša zaobići, vrati vam se u glavu…
HDZ-ova “faca” od Plenkovićevog povjerenja
Svojoj je priči Nediljko Dujić “ekskluzivno” pridodao i novi element: Po prvi put spominje, kako je rekao, da “snimke koje se vrte po medijima nisu snimke situacije o kojoj se piše. To je druga lokacija, drugo vrijeme i nema nikakve veze sa situacijom iz navodne prijave“. Na dodatno novinarsko pitanje želi li to reći da snimka nije autentična i na koji način nije autentična, Dujić kaže: Autentična nije jer snimka koja se vrti u medijima nije snimka mjesta za koje je moja kćer prijavljena”.
Što to znači? Pa nije njegova kći prijavljena zbog mjesta na kojem se nalazila, nego zbog pogrda kojima je besramno obasula vatrogasce i policiju odnosno zbog ignoriranja policijske blokade i upozorenja pri čemu je umalo vozilom pregazila policajku, te je radi toga i prijavljena. Snimka je autentična, u to nema sumnje, a ako je Anna Dujić probila policijsku blokadu, jasno da više nije na onom mjestu na kojem je kazneno djelo počinila.
Da skratimo: Nediljko Dujić je itekako iskoristio položaj i moć koju uživa kao HDZ-ov dugogodišnji visokopozicionirani član. Njegove kćeri nisu čekale na posao, Anna je imala privilegiju i da je šibenski Gradski parking, dakle gradska firma, školuje na privatnom sveučilištu a da ona nakon završetka fakulteta nema baš nikakav “dug” prema GP vratiti radeći bar neko vrijeme u toj gradskoj tvrtki, pa se nakon studija zaposlila na bolje plaćenom poslu u HEP-u ( Elektra – Šibenik ). Novinare koji su o tome pisali samouvjereno je tužila, jer nije ona bilo tko…
Uspjela je više nego povoljno kupiti, bez kredita, i MORH-ov stan, površine 91 kvadratnog metra, koji je 29 godina koristila njezina izbjeglička obitelj, pa i nakon pravomoćne presude o deložaciji, s obzirom da im je kuća u Ićevu obnovljena, a danas taj stan Anna renta. Stan već ima. Druga kći je zaposlena u DORH-u, a čak je i supruga dobila posao u tvrtki u kojoj je Dujić bio u Nadzornom odboru.
Sve to ne bi bilo moguće nekom tko nije HDZ-ova “faca”, a Dujić je godinama bio skradinski gradonačelnik ( 16 godina), prije toga, dočim je Skradin 1993. dobio status grada – i dogradonačelnik ( 8 godina ). Obnašao je ( 6 godina ) i dužnost šefa ŽO HDZ-a, a s te ga je funkcije detronizirao šibenski gradonačelnik Željko Burić nakon što je HDZ izgubio na lokalnim izborima i Knin i županiju. Bio je izabran i u Sabor ( u mandatu od 2016. do 2020. ), ali funkciju zastupnika nije konzumirao već stavio u mirovanje, čime je omogućio aktualnom ministru demografije Ivanu Šipiću da dođe do zastupničke plaće ( kao njegova zamjena ). Od početka 2018. bio je savjetnik za fondove EU, razminiranje i protupožarnu zaštitu u Hrvatskim šumama, a naposljetku, eto ga danas i na mjestu predsjednika Uprave te državne tvrtke.
U njegovom životopisu stoji i da je bio dragovoljac Domovinskog rata, navodno je proveo u ratu 1226 dana, kako je to nedavno naveo Nacional pozivajući se na dokument koji svjedoči o njegovom ratnom putu, a u kojem stoji:
– Imenovani je kao pripadnik pričuvnog pa djelatnog sastava MUP-a RH PU Šibensko-kninske sudjelovao u obrani suvereniteta RH u razdoblju od 17. 10. 1990. do 05.03. 1991., te od 06.03.1991. do 10.03.1994., ukupno tri godine, četiri mejseca I jedanaest dana.”Zanimljivo je da je u njegov ratni staž ušlo i razdoblje 1993.- 1994. kada je već bio na dužnosti zamjenika gradonačelnika, pa je nejasno kako je istodobno obnašao civilne i one druge, vojne obveze….Prema ratnom putu na koji se Nacional referira, Dujić je bio i ranjen. Kad, kako, kojeg stupnja su zadobivena oštećenja, nema detalja. Zanimljivo je da do te objave Nacionala ni njemu bliski stranački kolege nisu o tome imali saznanja…
Ali, to je nevažno. Važno je da njemu šef vjeruje, a Andrej Plenković je dosad više puta pokazao da u njega ima veliko povjerenje, koje ni afera Nakaze nije poljuljala, i da u njemu vidi što mnogi ne uspijevaju vidjeti…
Nediljko Dujić (Foto: Tris/H. Pavić)
