Trebalo je proći punih 43 godine da bi se Vatikan odredio prema Međugorju kao fenomenu. Papa Franjo je donekle ipak promijenio svoj raniji kritički stav ( “nije Gospa poštarica”, govorio je ) prema ovom bosanskohercegovačkom mjestu u koje godinama hodočaste milijuni ljudi a lokalni ugostitelji i hotelijeri broje milijarde. Nakon najnovije odluke Vatikana kojom je Međugorje dobilo status Nihil Obstat (nema protivljenja) , iako je riječ o kompromisu kojim se vjernicima odobrava hodočašće, ali istodobno naglašava– hodočastite Gospi a ne vidjelicama- komercijalni efekti ove vatikanske interpretacije međugorskog fenomena , bit će i veći.
File photo of the church in Medjugorje (AFP or licensors)
Kako prenose mediji, Vatikan je najnovijom odlukom na neki način legalizirao „pozitivne učinke” Međugorja, ali i dalje ostao suzdržan u odnosu na nadnaravnost tamošnjih navodnih ukazanja. Naravno, podržava se i potiče vjernike da nastave dolaziti na bogoslužja u Međugorje, ali ne zbog toga što je to mjesto nadnaravnih moći i iscjeliteljske sposobnosti, nego zbog iskazivanja vjere u božjim hramovima što Crkva, razumljivo, ne može nego podržati. Ova je odluka iz više razloga licemjerna. Prezentira se kao velika vijest koja stiže, eto, nakon čak 43 godine skepse, ali realno Vatikan i sada definira Međugorje tek kao još jedno mjesto susreta s „božanskom riječju”, kao mjesto bogosluženja, ne i kao sveto mjesto na kojemu se doista Gospa ukazala i mnogima navodno poslala poruke.
No, katolici slave novu odluku Vatikana kao neku vrst pobjede onih koji su godinama upinjali u jedinstvenost i svetost ovog mjesta duhovne okrijepe koje se na toj premisi doslovce obogatilo komercijalizirajući vjeru do neslućenih granica. Jer, nije Međugorje postalo svjetski prihvaćeno hodočasničko mjesto novom vatikanskom odlukom, ono je njome samo priznato kao takvo.
Dokument Dikasterija za nauk vjere, kojeg je odobrio papa Franjo, zaobilazi pitanje nadnaravnog djelovanja Međugorja, ali priznaje „duhovne plodove” koji su vezani za župu- svetište Kraljice mira. Ukratko, njime se iskazuje uglavnom pozitivno mišljenje o većini međugorskih poruka, ali to ne podrazumijeva proglašenje njihovog izravnog nadnaravnog porijekla. Vatikan je, dakle, ostao rezerviran u najvažnijoj stvari za Međugorje, a to je njegovo nadnaravno djelovanje, oko kojega je i dalje oprezan, ali priznaje „vrijednost duhovnih plodova” koje su u vezi s međugorskim iskustvom, a negativnih ili rizičnih učinaka, konstatira se u dokumentu- nema.
Vatikan je, ma koliko promiče ideologiju nadrealnog, ostao praktičan i ne želi se odreći tzv. „pozitivnih plodova” Međugorja.
„Pozitivni se plodovi očituju ponajviše kao promicanje zdrave prakse života vjere“ u skladu s tradicijom Crkve. Dogodila su se “brojna obraćenja” ljudi koji su otkrili ili ponovno otkrili vjeru; povratak ispovijedi i sakramentalnoj pričesti, brojna zvanja, “brojna pomirenja supružnika i obnove bračnoga i obiteljskoga života”. Zabilježena su i “vrlo brojna ozdravljenja”- navodi se.
Dokument koji je odobrio i sam papa Franjo korespondira s političkim okolnostima i geografskim položajem Međugorja, pa se u prvi plan stavlja poruka mira shvaćena ne samo kao odsustvo rata nego i u duhovnom, obiteljskom i društvenom smislu najoriginalniji naslov koji Gospa sebi pridaje- “Kraljica mira”.
Taj se aspekt, navodi Vatican News, bolje razumije u “ekomenskom i međureligijskom kontekstu Bosne I Hercegovine, obilježenom strašnim ratom s jakim religijskim elementima”.
Dakle, Vatikan izrijekom priznaje posebnost Međugorja i njegove “pozitivne duhovne plodove”, ali upozorava na lažne proroke i poruke, a oni koji daju katastrofična predviđanja, kaže se u dokumentu, to su lažni proroci.
Nihil Obstat znači da vjernici “mogu putem tog duhovnog prijedloga dobiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život te dopušta javno štovanje”. Ništa više. U Međugorje je prihvatljivo hodočastiti Mariji, “Krajici mira”, a ne zbog susreta s vidiocima ( vidjelicama ).
Fenomen Međugorja datira iz 1981. kada je šestoro vidjelaca tvrdilo da im se upravo na tom mjestu ukazuje Gospa koja im šalje poruke mira ( stoga je i nazvana “kraljicom mira” ). Vatikan je tim povodom osnovao posebno povjerenstvo koje je svoja razmatranja i spoznaje o fenomenu Međugorja dostavilo papi Franji 2014., izvješće nikad nije objelodanjeno, a u međuvremenu je imenovan i posebni papin izaslanik koji je zadužen za župu međugorsku.
Od tada do danas Međugorje je postalo meka vjerskog turizma koju je posjetilo oko 50 milijuna hodočasnika, a uprihodovano je, kako se računa, nekoliko milijardi eura. Tvrdnje vidjelica o Gospinom ukazanju potpuno je preobrazilo to malo, skromno bosanskohercegovačko mjesto u kojem je niklo na desetke i desetke hotela, restorana, kafića, suvenirnica, gdje se nikad uistinu potvrđen fenomen vrlo skupo i unosno prodavao desetljećima. I nastavit će se prodavati i dalje, u čemu imaju ovom odlukom Vatikana i dodatni poticaj, a bit će zanimljivo vidjeti kako će dokument Svete Stolice u Međugorju interpretirati.
Za katoličke vjernike je ova odluka neka vrst satisfakcije, čin pobjede, dokaz da su svi oni koji su govorili o svetosti ovog mjesta bili u pravu. No, mjesto hodočašća to ne podrazumijeva, takav status mu samo dodatno pogoduje u komercijalizaciji vjere. Iako, iskreno ili od crkve uvjereni, vjernici koji hodočaste u Međugorje doista vjeruju u svjedočenja vidjelica ( vidioca ) i njihovu autentičnost. Ma koliko Vatikan ostao suzdržan u pogledu toga. Predugo traje crkvena, međugorska indoktrinacija vjernika, predugo je Vatikan bio neodređen u odnosu na sam fenomen Međugorja, a da bi se preko noći bogobojazni narod suočio sa svojom tlapnjom o nadnaravnosti te lokacije koja djeluje kao neka vrst kompenzacije za surovu sudbinu ovih prostora. Trgovci su tu potrebu za nečim što bi bilo veće od čovjeka a blisko poimanju Boga, samo vješto iskoristili. Ovim dokumentom Vatikana neće biti nimalo oštećeni. Naprotiv. Dokument će se nastojati interpretirati kao svojevrsni vatikanski blagoslov međugorskog “svetišta” i poziv na još masovnija hodočašća.