Prema istraživanju koje su proveli hrvatski sociolozi Ljiljana Pintarić s osječkog i Drago Župarić Iljić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, u zadnjih deset godina Hrvatsku je napustilo 1214 liječnika. Nasuprot uvriježenom mišljenju da liječnici odlaze mahom zbog materijalnih razloga, bolje plaće i boljih uvjeta rada, ovo je istraživanje pokazalo da je odlazak većine liječnika bio motiviran lošim upravljanjem i organizacijom zdravstvenog sustava. Društveno i političko okruženje opterećeno korupcijom i klijentelizmom samo dodatno potiče njihov odlazak. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su, navodi N1, u časopisu Migracijske i etničke teme.
Dublja analiza uzroka egzodusa liječnika iz hrvatskih zdravstvenih ustanova pokazuju da se radi o nizu povezanih faktora, ali dominiraju organizacijski problemi i loši uvjeti rada od kojih sve teže boluje hrvatsko javno zdravstvo. Također, na odluku mnogih liječnika da nove prilike potraže izvan matične zemlje utjecala je i visoka percepcija korupcije ne samo u zdravstvu nego generalno u društvu i svim državnim strukturama.
No, primarni razlog je loše upravljanje i organizacija sustava, koje većina liječnika navodi češće negoli svoje profesionalne aspiracije, što je drugi motiv odlaska. Naravno da je određeni utjecaj na stav liječnika imao i širi društveni i politički kontekst kojega obilježavaju klijentelizam i korupcija, što je dodatno pojačalo njihov osjećaj nezadovoljstva okruženjem u kojem žive i rade i koje su odlučili promijeniti.
Zanimljivo je da su mnogi liječnici istraživačima navodili i loše međuljudske odnose kao jedan od ključnih motiva za iseljenje iz Hrvatske, a što povezuju s pretjeranom politizacijom struke, koja se rastače podjelama na “naše i njihove”. Zdravstvo je, naime, možda i više od drugih javnih sektora, izrazito podložno političkom utjecaju. U ovoj zemlji čak i liječnici, žele li prosperirati u profesionalnom smislu, moraju imati iskaznicu vladajuće stranke, pogotovo ako pretendiraju na čelne pozicije u zdravstvu. Takav odnos prema struci, kontaminiranoj politikom, izrazito negativno utječe na odnose među ljudima koji rade u javnozdravstvenom sustavu.
Dio liječnika spominje i mobbing, u pravilu prisutan u odnosu nadređenih prema podređenima, ali također i među kolegama koji su jednako rangirani. Tako su, kako je pokazalo spomenuto istraživanje, prisutni pojedinačni slučajevi korištenja pozicije moći u odnosu prema mlađim kolegama liječnicima, napose specijalistima. Ali, prisutan je i mobbing u vidu rodno diskriminativnog zlostavljačkog ponašanja i zloupotrebe pozicije moći koju nadređeni demonstriraju prema podređenim radnicama i radnicima, navodi se u istraživanju.
Kao problem se, prenosi N1, ističe i nepotizam, odnosno pogodovanje “našim ljudima” na štetu drugih, neovisno o stručnosti i sposobnosti, izostanak meritokratskih principa, iz čega proizlazi i visok stupanj kompetitivnosti kod napredovanja u karijeri, pogotovo izražen u kliničkim bolničkim centrima u kojima je zastupljen i aspekt znanstvenog rada i nastave na fakultetima. Bolnice nisu mjesta jednakih šansi, u njima se napreduje prema stranačkom, političkom ključu, u njima vlada netolerantna klima i neka vrst nekolegijalnosti jer se liječnici doživljavaju kao suparnici i rivali a ne kao kolege na istom poslu.
Ipak, loša organizacija rada prvorazredni je faktor u odluci o odlasku liječnika iz Hrvatske, jer se ti problemi prikrivaju i toleriraju, prešućuju, umjesto da se na njih ukazuje kako bi se odgovorni za upravljanjem sustavom javnog zdravstva njima pozabavili i riješili ih. Nema ni mehanizama sankcioniranja neprihvatljivih ponašanja, što sve zajedno pogubno utječe na slabljenje cijelog zdravstvenog sustava. Iseljavanjem liječnika hrvatska država gubi i ljudske i materijalne resurse u koje je godinama ulagala značajan javni novac kako bi se liječnici obrazovali i specijalizirali, a kada sve to postignu, odlaze kao “gotov proizvod” da bi servisirali zdravstvo neke druge, mahom europske države, koja ima bolju organizaciju i kvalitetnije uvjete rada za liječnike. Usput, i puno bolje plaće…
Istraživanje se odnosi na razdoblje od 2013. do 2024., tijekom kojeg je iz Hrvatske otišlo 1214 liječnika, najviše 2023., čak 158, u prosječnoj dobi od 36 godina, s prosječno osam godina radnog iskustva, a među njima je čak 57 posto liječnica, što upućuje na rodnu diskriminaciju žena u hrvatskom zdravstvu.
Očigledno, radi se o odljevu najpotentnijeg liječničkog kadra što je za hrvatsko zdravstvo nenadoknadiv gubitak. Pitanje je kako održati funkcionalan zdravstveni sustav ukoliko se ovakav trend nastavi, kako zadržati liječnike i osigurati primjerenu zdravstvenu zaštitu i zdravstveni standard u liječenju građanima ako nastavimo gubiti ključne ljude u hrvatskom zdravstvu, prije svih liječnike.
