Mjesec dana ljutog boja i eto Penave do pobjede. U dublu s Ćipom. Stipom Mlinarićem. Njih dvojica sada su gospodari “života i smrti” u Domovinskom pokretu. Davno se nisu bolje sparili predsjednik neke političke stranke i njegov zamjenik. Čim ih vidite, znate što od njih možete očekivati. Vodili su unutarstranačku kampanju za preuzimanje vodećih pozicija u stranci kao da se bore za vlastiti život. Sve su pripremili da bi pobjeda bila izvjesna. Samo 103 izaslanika odlučivalo je o novom vodstvu. A da nešto ne bi pošlo po zlu odlučili su čak i da se na izbornom saboru glasa javno (!?) Pa ti, kume, glasaj kontra onih koji drže uzde ako imaš hrabrosti. Gdje se još u demokratskim sustavima glasa javno?
Penavin glavni oponent i protukandidat na izborima, Mario Radić, nije imao šanse. Čak ni za uvrštavanje na dnevni red prijedloga o tajnom glasanju. Kao da se u najmanju ruku vodila nova bitka za Vukovar. U kojoj je Radić neprijatelj, stoga je trebalo učiniti sve da drži prste dalje od stranke. U kojoj je još donedavno figurirao kao jedan od glavnih financijera. A sada nije ništa više do li eksponent jedne odiozne tehnomenadžerske struje koja je stala nasuprot onoj temeljnoj, ideološkoj, veli Penava. Novi-stari šef DP-a izabran od 60-ak izaslanika, javnim glasanjem…
Radić i njegova sljedba nisu imali što više raditi na saboru stranke nakon ignoriranja njihovih prijedloga o tajnom glasanju kao minimumu demokratskih izbora, do li ga napustiti. DP za njih više ne postoji. Stranka se i formalno raskolila. Čak je i Stjepo Bartulica, poznat kao “ferrari man”, obznanio da više nije član Domovinskog pokreta. Igor Peternel, nesuđeni Radićev zamjenik, Penavu i njegovo društvo nazvao je uličnom bandom koja je stranku otela i eutanazirala. Ukratko, “pokret” se pretvorio u “preokret”, suradnici se prometnuli u ljute protivnike, i “ljubav “je naposljetku pukla po svim šavovima. Peternel tvrdi da je sve to režija HDZ-a, preko ministarskih veznjaka Ivan Anušić- Josip Dabro. Uz Penavu su ostali redom bivši HDZ-ovci, osnivači i autohtoni DP-ovci su istjerani iz stranke kao nepoćudni…To je stari HDZ-ov, prokušani recept, veli Peternel. U ratu i politici, oružje se ne bira…
Domovinski pokret nastavlja dalje s Penavom na čelu i Ćipom koji mu čuva leđa. S ministrima koje je kao i sve druge u DP-u, za pozicije nominirao hercegovački Vukovarac Penava, a s njim je i devet od ukupno 11 saborskih zastupnika čija je filozofija notorna: bolje vrabac u ruci nego golub na grani. S Penavom i HDZ-om još mogu materijalno prosperirati, s Radićem nemaju ništa.
I što sada slijedi? Pa ništa! Nema tu ništa što već nismo vidjeli. Gubitnici će se otkloniti od DP-a, možda osnovati neku novu stranku, a dobitnici prikloniti. Jasno, HDZ-u. Domovinski pokret mogao bi u dogledno vrijeme biti tek smokvin list za Penava-Ćipinu družbu, da se Vlasi ne dosjete kako ona nije ništa drugo do li pričuvni položaj HDZ-a. No, dugoročno, ta je stranka svoje odigrala. Uglavnom prljavo, silom, nedemokratski. I osnivača stranke, Miroslava Škoru, svojevremeno su naglavce izjurili iz stranke kao kakvog uljeza. Nema tu milosti. Tu se ne vode izborna nadmetanja stranačkih kolega, to su pravi ratovi do istrebljenja. Penava je istrijebio svoje oponente, i nakon što ih je prokazao kao neprijateljski faktor ( JNA podoficir Radić ) i šutnuo kao “stranačko smeće”, sada hini milostivog vođu koji i “neprijatelju” pruža ruku. U DP-u, veli Ćipe, ima mjesta za svih. Kakve trice i kučine malih seoskih političara s mega ambicijama!
Ali, i da je epilog izbornog sabora DP-a bio drugačiji, da je pobijedio Radić, Penava i “njegovi” bi napustili DP i vjerojatno krenuli u osnivanje neke svoje, vukovarske nezavisne političke opcije. Radić bi, jednako kao i njegov vukovarski suparnik, nastavio servisirati Plenkvića i HDZ ovu vladajuću većinu. Dakle, Penava ili Radić, za HDZ je gotovo svejedno. Razlika je u tome što je Radić umjereniji, komunikativniji i svakako manje ultimativan, a pretendirao je, navodno, sačuvati neovisnost DP-a, dok je Penava tašti egocentrik koji se voli javno dokazivati nametanjem ultimativnih zahtjeva političkim partnerima ne bi li nekako smirio vlastite komplekse i frustracije. U Vladi AP-a , vukovarski gradonačelnik, koji se više ne namjerava kandidirati na lokalnim izborima nego preuzeti odgovornost u izvršnoj vlasti, mogao bi biti novi Božo Petrov. Samo u boljoj kondiciji…
Kakvim god se Domovinski pokret javno predstavljao, a ponašali su se kao da je sezona maškara cijelu godinu, pa su čas bili rigidni desničari i zadrti nacionalisti, čas koketirali s ljevicom, DP je zapravo HDZ “drugim sredstvima”, odnosno s “drugim ljudima”. Zapravo, s drugim imenima, jer isti su to ljudi, isti kov, isti svjetonazor, isti mentalni profil, samo ih ponešto razlikuje retorika, a ona će se lako prilagoditi bude li trebalo. DP je ustvari HDZ-ova pričuva. I izvorni osnivač DP-a je bio HDZ-ovac ( Miroslav Škoro, bivši HDZ-ov konzul ), baš kao što je i upravo, ponovo ustoličeni šef „pokretaša” ( Ivan Penava ) autohtoni „zajedničar”. Koji se vraća korijenima. Ulazeći u koaliciju s HDZ-om čijeg su predsjednika u kampanji on i Ćipe nazivali izdajnikom koji štiti ratne zločince, zajedno s Pupovcem i Stanimirovićem s kojima je dijelio predizborni plakat DP-a. Ni Plenković nije štedio njih, nazivajući ih kvarnim, zlim ljudima s kojima HDZ neće imati posla. Da bi nedugo nakon izbora dijelili vlast.
Ergo, isti je to soj. Samo su neki među njima, poput Penave, postali nestrpljivi, pohlepni. Vidjeli su da se od politike dade vrlo dobro profitirati. Politika je kod nas iznimno lukrativni posao. Pa su se neki oteli kontroli šefa i stali mu nasuprot. Nije im više bila dovoljna samo lokalna dužnosnička pozicija, htjeli su više. A kad to nisu mogli postići kroz matičnu stranku, pribjegli su osnivanju nove, svoje, u kojoj će vedriti i oblačiti, u kojoj će biti sve po njihovom.
I za Penavu i za Radića natjecanje za poziciju prvog čovjeka DP-a bila je u osnovi osobna, interesna bitka, za moć, utjecaj, politički i materijalni profit. Tu nema osobitih ideoloških i svjetonazorskih razlika, postoje samo one stilske, a one za budućnost njihove stranke ( pokreta ), ali i za stabilnost vladajuće koalicije, ne znače ništa. I Penava i Radić žele biti dio vlasti i od participacije u njoj se okoristiti. Osobno. Jer, nijedna stranka nije od suradnje s HDZ-om profitirala ( većina ih je nestala ), ali brojni pojedinci jesu. I oba to dobro znaju. Zato je njihova bitka i bila tako nesmiljena. Iako oba imaju impresivne imovinske kartice, kuće, vikendice, stanove, oranice, vinograde tisuće eura štednje, što li sve ne. Ali, Radić se godinama bavi privatnim biznisom koji mu vrlo dobro ide, a Penava se bavi politikom, profesor je tjelesnog odgoja, na dužnosti vukovarskog gradonačelnika i tek odnedavno potpredsjednika Sabora, čija supruga radi u Borovu za manje od tisuću eura. A imaju toliko nekretnina da je čak i Radić uoči izbora u DP-u morao konstatirati da su ga nadmašili. Politika je očito unosnija i od vrlo uspješnog privatnog biznisa. Zato se u njoj sudara toliko ( bolesnih ) ambicija, prljavštine i kojekakvog polusvijeta…
