Neovisni novinarski portal
17.2.2025.
demografija
Odnos države prema trudnicama, pogotovo s rizičnom trudnoćom, otvara pitanje: Imamo li Ministarstvo demografije ili isključivo- useljeništva?

Odnos države prema trudnicama, pogotovo s rizičnom trudnoćom, otvara pitanje:
Imamo li Ministarstvo demografije ili isključivo- useljeništva?

Ministarstvo demografije i useljeništva, koje vodi DP-ov ministar Ivan Šipić, bivši HDZ-ovac i vjeroučitelj, u osnovi je ministarstvo useljeništva. Iako je DP formalno demografiju zacrtao kao prioritet svoje politike, s obzirom da Hrvatska postupno nestaje, broj stanovnika se dramatično smanjuje, što zbog manje novorođene djece iz godine u godinu, a što zbog još uvijek akutnog procesa iseljavanja osobito mladih, obrazovanih obitelji. No, u praksi je odnos prema ženama, osobito trudnicama u rizičnoj trudnoći ( u kasnim tridesetima ili čak četrdesetim godinama, koje su dugo priželjkivale trudnoću i napokon je ostvarile ) takav da im se trudnoća zapravo otežava, de facto ih se, ako su zaposlene, zbog trudnoće kažnjava, pa se čini kao da je interes države da se što manje, a ne što više, djece rađa. S druge strane, ministar je sam ovih dana izjavio da je “useljenička politika “prioritet prioriteta”…

Šipić : “Useljenička politika je prioritet svih prioriteta!”

Prilikom potpisivanja sporazuma o suradnji radi provedbe zajedničkih projekata, kojeg su supotpisali ravnatelj Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” Željko Holjevac i ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, ministar je konstatirao da je pad stanovnika boljka cijele Europe, a ne samo Hrvatske i da smo stoga svi pred izazovom kako zaustaviti te negativne trendove. A Šipić očito ima formulu.

Useljenička politika je prioritet svih prioriteta, usko je vezana uz opstanak hrvatskog naroda na ovim prostorima- ustvrdio je, predmnijevajući, dakako, useljavanje hrvatskih obitelji koje su davno napustile Hrvatsku, odnosno potomaka naših iseljenika. Oni imaju prioritet u “demografskoj politici” DP-ova ministra Ivana Šipića. O pronatalitetnoj politici, stimuliranju mladih obitelji na stvaranje većih obitelji, s više djece, to nije prioritet DP-a.

Bilo je to jasno već iz “manifesta” notornog Stjepe Bartulice koji je, u četiri točke za zaustavljanje “ideološke kolonizacije Hrvatske”, koje su uvjet suradnje DP-a s HDZ-om, uz Muzej žrtava komunizma, kao jedan od ključnih ciljeva Vlade u kojoj participira društvo okupljeno oko Ivana Penave ( i Marija Radića ), naveo i kao prvorazrednu demografsku mjeru otvaranje konzularnih ureda za iseljenike i poticanje ubrzanog povratka Hrvata, poglavito iz Južne Amerike. Dakle, čak i kad je o useljeništvu riječ, nova vlada zagovara selektivni pristup. Zašto bi Hrvati iz Južne Amerike imali prednost pred onim Hrvatima čiji su se preci iselili u neke druge dijelove svijeta?

-Imamo veliki broj stranih radnika, a radnik iz Azije lakše dobije radnu dozvolu nego što naši ljudi iz Južne Amerike dobiju hrvatsku domovnicu i dokumente- tvrdio je Bartulica, zagovarajući politiku useljeništva kao conditio sine qua non hrvatskog opstanka. No, useljeništvu je posebnu pažnju posvećivao ranih 90-ih i Franjo Tuđman, ali se ispostavilo da ljubav iseljenika prema Hrvatskoj nije baš tolika da bi ih nagnala na povratak u “domovinu”…

A sada slušamo i od ministra demografije, DP-ovog Šipića, da je “useljenička politika prioritet prioriteta”. Po mnogočemu već sada se vidi da je tome uistinu tako. Taj stav Domovinskog pokreta, primarno okrenutog iseljenicima i njihovom povratku kao temelju opstanka Hrvatske, pogotovo potvrđuje odnos vlasti prema trudnicama za koje nema ni takvog senzibiliteta kao prema iseljenicima, pa ni olakotnih mjera, nego, naprotiv, samo otegotnih.

S komplikacijama u trudnoći, trudnica na bolovanju prima oko 500 eura plaće!?

Evo i konkretnog primjera.

Trudnica u kasnim 30-im godinama života, napokon, nakon godina uzaludnog iščekivanja da zatrudni, odlučuje se za potpomognutu oplodnju, i – uspijeva. Prema svim ključnim elementima, njezina se trudnoća smatra rizičnom. Zaposlena je i radi u vrlo stresnim radnim uvjetima. Za njezino stanje to nije nimalo preporučljivo. Obiteljska liječnica joj sugerira da otvori bolovanje i čuva trudnoću. Svi su argumenti na njezinoj strani. Ali, nije država. Jer, ukoliko prestane s radom zbog “komplikacija u trudnoći”, sve do otvaranja porodiljskog dopusta, koji prema zakonu može  početi koristiti tek 40-ak dana prije termina za porod, naknada njezine plaće reducira se na oko 500 eura. S takvom plaćom obitelj bi bila egzistencijalno ugrožena, jer, kao i sve mlade obitelji i njezina je opterećena kreditima. Što je takvoj trudnici činiti u državi koja javno deklarira svoje apsolutno opredjeljenje za pronatalitetnu politiku i poticanje mladih obitelji da imaju što više djece, jer je to put za demografski oporavak zemlje, a u praksi čini sve suprotno tome? Štoviše, trudnicama s rizičnim trudnoćama bešćutno ugrožava egzistenciju i život!

Kako je moguće da država koja demografiju, odnosno pronatalitetnu politiku, definira kao svoj prioritet, koja štoviše zbog toga osniva i posebno Ministarstvo demografije i useljeništva, a zaposlenicu u državnoj službi koja je jedva zatrudnjela i ne želi ni na koji način riskirati da tu trudnoću izgubi, kažnjava time što će joj zbog odlaska na bolovanje radi komplikacija u trudnoći , isplaćivati naknadu plaće od svega 500 eura?! I to u situaciji kada porodiljski dopust može otvoriti tek 40 dana prije poroda. Na taj način država pokazuje svoje nevjerojatno licemjerje i krajnju neiskrenost u deklariranoj demografskoj politici, evidentnu nezainteresiranost za pronatalitetnu politiku. Umjesto da na sve način država stimulira žene da ustraju u pokušajima da dobiju dijete, a kad zatrudne da im omogući da itekako čuvaju trudnoću, država, kako vidimo, u stvarnosti postupa krajnje činovnički, bez imalo senzibiliteta za probleme trudnica.

S tim pitanjima obratili smo se Ministarstvu demografije i useljeništva, odnosno Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade. Odgovor koji smo dobili nadilazi sve što je u vezi s ovako osjetljivom problematikom moguće zamisliti. Evo što su nam iz Ministarstva odgovorili:

-Vezano uz obračun i visinu naknade plaće tijekom privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom ističemo da je ista propisana Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju te da visina limitiranog iznosa do kojeg se isplaćuje naknada plaće tijekom privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad tereti sredstva obveznoga zdravstvenog osiguranja. Stručni nositelj predmetnog zakona je Ministarstvo zdravstva.

Dodatno, ističemo da u skladu sa Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama, rodiljni dopust zaposlena ili samozaposlena trudnica odnosno majka koristi 28. dana odnosno najranije 45. dana prije dana očekivanog poroda te isti traje do navršenih šest mjeseci djetetova života, od čega obvezni dio rodiljnog dopusta obuhvaća razdoblje od 28. dana prije dana očekivanog poroda do 70. dana nakon rođenja djeteta. Dodatni rodiljni dopust stoga obuhvaća razdoblje od proteka obveznoga dijela rodiljnog dopusta do navršenih šest mjeseci djetetova života.

Tijekom korištenja rodiljnog dopusta, korisnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima obveznoga zdravstvenog osiguranja (bez limita)-  stoji u odgovoru, koji, međutim, očigledno namjerno, zaobilazi ključni problem – drastično umanjenu plaću tijekom korištenja bolovanja zbog komplikacija u trudnoći ( trudnica tada ostvaruje pravo na naknadu u visini oko 500 eura ). Ovakvim birokratskim odgovorom, koji uopće ne apsolvira ni na kakav način temeljni problem, pokazuje se prava priroda odnosa države prema demografskoj politici. Sve što hrvatske vlasti čine u tom pogledu su jednokratne potpore za prvo, drugo, treće dijete… A tamo gdje je doista pozvana nešto učiniti, i time pokazati da misli ozbiljno kad mlade obitelji poziva da imaju djecu, vlast šuti “k’o zalivena”. Nema odgovora. Ne zanima je. Prebacuje odgovornost. Poziva se na članke zakona, ne mari za stvaran život i stvarne probleme. Žalosno, licemjerno, i potpuno u neskladu s deklariranom demografskom politikom kao navodnim prioritetom ove vlade.

Svim ženama omogućiti potpomognutu oplodnju na teret HZZO-a!

Jer, da aktualna vlast vodi doista ozbiljnu demografsku politiku sve bi žene u Hrvatskoj, kako javno apelira saborska zastupnica i predsjednica GLAS-a Anka Mrak Taritaš, imale pravo na medicinski potpomognutu oplodnju na teret HZZO-a, bez limita ( danas imaju pravo na tri pokušaja ).

-Od Vlade u kojoj je jedan od prioriteta demografija, očekivalo bi se da ćemo  čuti nešto na tu temu, posebno u kontekstu medicinski potpomognute oplodnje. No nismo, niti hoćemo. Kao što, uostalom, o tome nema ni retka u njihovom programu, a to nije ni tema za Domovinski pokret– primijetila je s pravom zastupnica Mrak Taritaš iznoseći slobodno stajalište za saborskom govornicom.  U državi poput Hrvatske, s ozbiljnim trendom kontinuiranog smanjivanja broja stanovnika, što liberalniji Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, smatra Mrak Taritaš,  pitanje je i zdravog razuma i mora biti važan dio demografske politike. Ako je ova Vlada ima…

Zar je stvarno moguće da je posebno ministarstvo demografije osnovano prije svega radi omogućavanja lakšeg povratka hrvatskih iseljenika? Koji, nota bene, ne žude baš za povratkom, što su u minulih 30-ak godina jasno pokazali. Dovoljno je pogledati koliko ih se vratilo…

Kako netko reče, ” uzalud nam je graditi igrališta, crkve i škole kad se neće imati tko igrati, moliti i školovati”. Uzalud nam je papagajski propovijedati o posvećenosti Vlade demografskoj politici ako prave probleme državne institucije niti vide niti osjećaju, nego na njih odgovaraju bešćutnim činovničkim pristupom.

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI