Na današnji dan, prije 33 godine, mučki je ubijen Josip Reihl Kir. Iz zasjede. Imao je samo 36 godina. Bio je u to vrijeme načelnik policije za osječko-baranjski kraj. Ubio je ga je „kolega”, policajac. Samo zato što je zagovarao mir, a ne rat. Što je priželjkivao pregovore, dogovor oko svih spornih pitanja, umjesto sijanja mržnje kao uvertire ratu . Bio je žrtva namještaljke u koju je upao na policijskom kontrolnom punktu u Tenji nedaleko Osijeka. Vraćao se s pregovora sa pobunjenim Srbima koje je, zajedno s kolegama, pokušao uvjeriti da mirno rješenje nema alternative. Na njih, i bilo kakvu nadu da bi se mir mogao postići razgovorom umjesto oružjem, je pucao policajac Antun Gudelj. Ubio je Kira, Gorana Zobundžiju i Milana Kneževića, a Mirko Tubić je ranjen. S Kirom i njegovim sudrugovima koji su tog 1. srpnja 1991. ubijeni od „hrvatske ruke” u Tenji, mir je izgubio na cijeni, tim ubojitim hicima koji su ispaljeni na načelnika policije rat je postao stvaran…

Nikada ovo ubojstvo nije pravedno sankcionirano, a nedavno je, nekako uoči godišnjice Kirovog pogubljenja, ubojica čak uvjetno pušten iz zatvora. Ni 33 godine poslije nije iskazao kajanje niti je molio oprost od obitelji. Gudelj je bio samo egzekutor, nalogodavcima nikad nije suđeno a kamoli presuđeno. Nikad nisu ni imenovani. Na Gudeljovo puštanje iz zatvora prosvjedovale su tek civilne udruge za mir : Dokumenta-Centar za suočavanje s prošlošću i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava. Ni predsjednik Vlade, ni šef države…oni brinu za „neovisnost pravosuđa” i radije su saučesnici u šutnji kojom prekrivaju zločin nego glasni zagovornici pravde za čovjeka koji je svoje mirotvorstvo platio glavom. Ali, ne od uličnih bandi, paravojnih skupina i pobunjenih Srba, nego od sustava kojeg je i sam predstavljao. U Slavoniji su tada neki drugi, koji će godinama poslije biti gospodari života i smrti, odlučivali o ratu i miru, zapravo poticali na mržnju i rat. Oni su odlučili i o Kirovoj sudbini. Za njih ni danas nema osude, nema ni sudskog progona, nema ni jasne osude društva. Samo šutnja i zaborav…

Ovih dana obilježava se Dan branitelja Osječko-baranjske županije, slavilo se ratne heroje, odavala počast poginulima, no Kira se nitko od njih ni spomenuo nije. Zbog nepoštovanja prema njegovoj žrtvi, nepriznavanja zločina kojim je kažnjeno zagovaranje mira, zbog grižnje savijesti ili zbog krivo interpretirane povijesti i naučenog selektivnog pamćenja? O Kiru se ne uči na satovima povijesti, njega se ne slavi kao heroja i mirotvorca, generacijama je prešućivan.

Kira se na 33. obljetnicu njegove likvidacije, sjetio tek splitski gradski vijećnik SDP-a Damir Barbir koji je, piše tportal, poslao pismo ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću u kojem predlaže promjenu naziva Veleučilišta kriminalistike i javne sigurnosti u Veleučilište Josip Reihl Kir.

Jer, Kir je bio načelnik Policijske uprave osječko-baranjske koji je bio uvjereni borac za mir, za pomirenje, koji je do zadnjeg dana svoga života razgovoru davao prednost pred svakim drugim rješenjem, želeći na svaki način spriječiti krvoproliće koje se nažalost dogodilo. Kir ga nije upamtio…

-Radi se o načelniku Policijske uprave Osječko-baranjske i, prema mojim saznanjima, najviše rangriranom policijskom službeniku poginulom u Domovinskom ratu, a koji je zajednički s obje zaraćene strane pokušao spriječiti krvoproliće rata te je zbog toga iz zasjede mučki ubijen. Taj njegov ambiciozan i herojski pokušaj sprječavanja krvoprolića je bilo preteča onoga što danas nazivate ‘policijska prevencija’ i to u najširem smislu-  napisao je Barbir ministru Božinoviću.

Ubojica Reihla Kira, notorni Antun Gudelj skrivao se godinama od institucija progona. Jedno vrijeme je bio čak u Osijeku, ali nije uhapšen, potom je otišao u Njemačku koja ga je naposljetku izručila Hrvatskoj jer mu je suđeno u odsutnosti i presuđeno 20 godina zatvora. Ali, hrvatsko neovisno pravosuđe omogućilo mu je temeljem „općeg oprosta” da se skloni na sigurno, u Australiju, da bi tek 2000. na tužbu Jadranke Reihl Kir, Kirove udovice, Vrhovni sud odluku ukinuo i konačno 2010., čak 19 godina nakon počinjenog zločina, osudio Gudelja na 20 godina zatvora. A 14 godina poslije, sud mu daje uvjetni otpust…

Na Dan branitelja Osječko-baranjske županije o Kiru se ne govori. Za njega i njegovu obitelj nema ni spomenica, ni spomenika, ni poštovanja ni počasti. Tek  nekadašnjeg Poljoprivrednog fakulteta, djelo hrvatskog umjetnika Lunara, nazvan “Rhythm of the saints / If I have weaknesses, don’t let them blind me” po pjesmi Paula Simona čiju je ploču Josip Reihl-Kir posljednju kupio. Mural je nastao zahvaljujući inicijativi Centra za mirovne studije a uz suradnju s Gradom Osijekom, povodom 25. obljentice Kirova ubojstva, 1.srpnja 2016.

Mural nosi simboliku razgranatog stabla koje se teško probija kroz katove ruševne zgrade, čime se aludira na Kirove napore da razgovorom, razumijevanjem, suradnjom zaraćenih strana riješi konflikte i spriječi ratne užase. Nažalost, Kir je ubijen, a s njim je i mir izgubio šansu…