Neovisni novinarski portal
13.7.2024.
POLITIKA
“Pokajniku” Bartulici je DP sve oprostio, Penavi i Ćipi se želudac smirio, pa sada, svježe okupan “svetom vodicom”, ponovo uživa povjerenje stranke…

“Pokajniku” Bartulici je DP sve oprostio, Penavi i Ćipi se želudac smirio, pa sada, svježe okupan “svetom vodicom”, ponovo uživa povjerenje stranke…

Stjepo Bartulica više nije vijest. Razotkriven je, diskreditiran, osramoćen i doista je najmudrije što može sada učiniti da se sakrije u mišju rupu. Pa zvala se ona i Europski parlament. Gdje se pridružio klubu Europskih konzervativaca i reformista ( ECR ), što je sasvim u skladu s ( novim ) ciničnim Bartulicom kakav nam se nakon europskih izbora prkosno ukazuje. Tko je zapravo Stephen Nikola Bartulica ( SNB ) to više ni on sam ne zna, ali reformator svakako nije. A nije ni iskreni kršćanin, kakvim se prikazivao, i na čiji se sustav vrijednosti kleo. Što je tada pokajnik Bartulica? Klasičan primjerak licemjernog vjernika- uhljeba čija je jedina prava vjera osobni probitak u kojemu ideologija može biti samo sredstvo za postizanje cilja ( recimo, plaćanje kredita visokom EP-apanažom, da mama u Americi može odahnuti…), ne i djelovanje u skladu sa specifičnim idejama koje definiraju određenu politiku, životno opredjeljenje i stav. Osobna korist jedina je relevantna ideja Stjepe Bartulice…

Da je drugačije, sasvim sigurno u noći izbora ne bi odjezdio s crvenim Ferrarijem kojim je upravljao njegov pajdo svojedobno, uz ostalo, osuđen ni manje ni više nego za pokušaj ubojstva, a koji je, kazao je Bartulica, bio dio male ekipe koja je uz njega, dok je primao teške udarce, ostala do kraja. Kako je moguće da se jedan autentični kršćanin, katolik koji na svemu primarno zahvaljuje Bogu, a tek onda obitelji, okružuje s takvim krimogenim polusvijetom i pače, s njima javno paradira u luksuznom automobilu, minutu-dvije nakon što je, kakve li ironije, poručio da će biti glas običnih ljudi kojima će ponizno služiti?

Ali, sve to smo već apsolvirali, pa i slikovito ograđivanje vodećih ljudi Bartuličine stranke kojima se želudac prevrtao od njegova bahatog, primitivnog igrokaza u društvu pripadnika krimmiljea, o kojem, navodno, nije ništa znao. Teško je reći je li za jednog zastupnika Europskog parlamenta neprihvatljivije da se pri punoj svijesti producira s osuđenikom za pokušaj ubojstva pokazujući velike fige svima koji su mu netom prije dali svoj glas, ili da to čini u potpunom neznanju i neinformiranosti o onima s kojima izborni uspjeh na tako specifičan način slavi. Ergo, kako god uzeli Bartulica nije dostojan reprezentirati svoju zemlju u Europskom parlamentu jer je muljator koji javno hini mirnog obiteljskog čovjeka, smjernog katolika, a izvan očiju javnosti falsificira svoju imovinsku karticu, lažno prikazuje imovinu i izvore iz kojih se financira, nota bene, ne bira društvo u kojem se kreće.

Sve to je samo „utvrđivanje gradiva” čime želimo podsjetiti koliko je hrvatska politika licemjerna, neiskrena, prijetvorna i nemoralna. Jer, vijest je da je Domovinski pokret, kako je to u petak urbi et orbi obznanio šef stranke Ivan Penava, jedan od onih kojemu je navodno slika njihovog europarlamentarca u crvenom Ferrariju s osuđenikom za pokušaj ubojstva za volanom, izazvala prevrtanje želuca, Bartulici sve oprostio. Stjepo Bartulica se, kažu, javno ispričao za svoj čin, stranka mu je oprostila i sada, svježe okupan „svetom vodicom”, DP-ov zastupnik u Europskom parlamentu ponovo uživa puno povjerenje svoje stranke.

Tako to kod nas biva. Stephena, rečenog Nikolu, Bartulicu  ( SNB )Penava je ponovo „očinski” prigrlio, nakon što je grešnik izmolio desetak Zdravo Marija i Očenaša, i stvar riješena! Tako to rade pravi katolički muževi. Priznaš grijeh, pospeš se pepelom, skrušeno ispričaš, tvrdeći da si pogrešno shvaćen, i nastavljaš putem „ponosa i slave”. Slave će možda i biti, makar shvaćene najvulgarnije kao prepoznavanje javne osobe, ali ponosa teško može biti…

Osim što je Penava smirio bolove u želucu „kršćanskim oprostom”, posebno treba naglasiti kako svih ovih dana, otkako je razotkriveno da je Bartulica kupio kuću na otoku Prviću za 300 tisuće eura a nije je prijavio u imovinsku karticu, da ima još jedan kredit u istom iznosu i da mu nakon podmirenja kreditnih zaduženja ostaje 38 eura za život obitelji s četvero djece, pa ga financijski podupire majka iz Amerike, prevladavajući narativ članova DP-a je da se radi o medijskom linču, hajci, nikad prljavijoj kampanji, prekomjernom medijskom granatiranju SNB-a. Ne problematizira se meritum stvari, ne govori se o tome je li Bartulica pokušao zatajiti svoju imovinu, ima li što sporno u njezinom stjecanju, zašto nije odmah javno upozorio da živi od majčine pomoći i da novu nekretninu namjerava što prije unijeti u svoju imovinsku karticu. Uostalom, nije li i ranije tobože nevješto ispunio karticu dužnosnika i eto, slučajno propustio navesti svoju i tvrtku svoje supruge? Dakle, kod Stjepe Bartulice, dalo bi se zaključiti, postoji prirodni nagon da krije što ima. Pitanje je- zašto.

Sve to je nevažno, ne samo u Domovinskom pokretu, tako je i u HDZ-u otkako je te stranke, pa do danas. Nikad se ne priznaje „grijeh struktura”, uvijek se puca na medije koji ih javno raskrinkavaju i na njihovim muljažama diskreditiraju. Stranke svojim članovima to spremno opraštaju, pokrivaju ih u nemoralnim, neetičkim postupcima, zasipaju pohvalama umjesto pokudama, i na kraju se sve svede na “zloćudne medije” koji se bave prljavim konstrukcijama koje, eto, ne drže vodu. Takva logika politike prevarante pretvara u žrtve, a ionako niska razina političke pismenosti i moralnih vrijednosti kod hrvatskih građana srozava se na najniže grane. Otud imamo žalosno učestalu pojavu da se osumnjičenici i optuženici zbog sumnji na prijevare, zloupotrebu položaja i ovlasti, trgovanje utjecajem, per fin i nasilje u obitelji, biraju na važne političke dužnosti. Otud toliko afera u hrvatskoj politici, lokalnoj i nacionalnoj, otud uličarsko, birtijaško prepucavanje političkog polusvijeta koji se domogao pozicija i moći, u Saboru, i uopće u javnom prostoru. Zar su za to krivi mediji, novinari? Ili se od njih očekuje da friziraju stvarnost i „popravljaju” neotesane, nasilne, polupismene političare, da im zataškavaju krimene, da im se dodvoravaju i da ih hvale, umjesto da ih javno prozivaju i kompromitiraju na njihovim (ne)djelima?

Sve donedavno Stjepo Bartulica se doimao kao pristojni konzervativac, odgajan u antikomunističkom duhu što je sasvim u skladu sa sustavom vrijednosti većine emigrantskih hrvatskih obitelji. Nije izazivao posebnu pozornost, jer takvi tipovi obično previše ne iskaču svojim javnim nastupima, pa nekako u pravilu ostaju u sjeni. A što tako „zasjenjeni” rade i kako se ponašaju, ljudi se jednog dana, kad budu razotkriveni, jako iznenade. Bartulica se, kako vidimo, u životu i nije ponašao u skladu s onim što je javno propovijedao.

Iako navodno veliki kršćanski domoljub, član katoličke organizacije Opus Dei, svojevrsni ideolog ultrakonzervativne revolucije ( protivnik je prava žena na pobačaj, LGBTQ prava, određenih prava nacionalnih manjina i udruga civilnog društva…) koji bi rekristijanizirao Hrvatsku predvodeći rigidne konzervativne snage, nije prvi put, vozeći se crvenim Ferrarijem s osobom osuđenom za pokušaj ubojstva, pokazao sklonost druženju sa, eufemistički rečeno, suspektnim tipovima, pa i onima koji su usluge prostitutki plaćali kokainom. Čest je gost Bujice čiji je voditelj Velimir Bujanec tijekom recentne „imovinske afere” branio Bartulicu „ognjem i mačem”, prijeteći se „jugokomunističkoj ljevičarskoj bagri „ koja mu „smješta” i „zlostavlja njega i njegovu časnu i poštenu obitelj”.

Tko je Stjepo Bartulica ako najgorljiviju obranu ima u takvima, ako su oni njegova najveća potpora i ohrabrenje?

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI