Neovisni novinarski portal
12.7.2024.
EU / novinarstvo / POLITIKA
Europsko istraživanje: Hrvatska najgora po uvjetima rada novinara i među najgorima po stanju medijskog pluralizma

Europsko istraživanje:
Hrvatska najgora po uvjetima rada novinara i među najgorima po stanju medijskog pluralizma

Hrvatska je pri vrhu na ljestvici europskih država po lošem stanju medijskog pluralizma i lošim uvjetima rada novinara. Pokazuje to novo i još jedno alarmantno izvješće o pogoršanju medijskog pluralizma u Europi kojega predstavlja Europska federacija novinara. Najnovije izdanje “Monitora medijskog pluralizma” (MPM2024) pokazuje kako od 32 analizirane europske zemlje, jedva sedam (Njemačka, Švedska, Danska, Nizozemska, Belgija, Finska i Litva) ima zadovoljavajuću situaciju, a svugdje drugdje europskim građanima nije u potpunosti zajamčen pristup raznolikim i neovisnim izvorima informacija.  Hrvatska je u 2024. ostala u skupini visoko rizičnih zemalja u kojima nije u potpunosti zajamčen pristup raznolikim i neovisnim izvorima informacija, a  po uvjetima rada novinara je najgora te je u skupini s Crnom Gorom i Rumunjskom.

Itekako se to odnosi na Hrvatsku, a gdje je ostala svega još nekolicina nezavisnih medija. Posljednjih godina je iščezlo ili drastično smanjilo opseg djelovanja niz medija, suočeni s nedostatkom sredstava kojima bi se financirali minimalni troškovi rada, političkim pritiscima, uslijed sudskih tužbi itd.  Tome pridonosi i osobit drzak i bahat odnos najviših dužnosnika državne vlasti prema slobodnim medijima i novinarima, te neskrivena težnja za kontrolom i uređivanjem svih medija, kao što se to, primjerice, čini u slučaju javnog servisa u Hrvatskoj.

Inače, i u Europi opći trendovi pokazuju sve veće komercijalno i političko uplitanje u medije, što se ocjenjuje najvišom prijetnjom demokraciji. . Izvješće također pokazuje pasivnost europskih vlada i medijskih kompanija pred ovom demokratskom prijetnjom.

Najnovije izvješće MPM-a je objavio Centar za medijski pluralizam i medijske slobode (CMPF). To pokazuje sveukupno pogoršanje situacije medijskog pluralizma diljem Europe. Studija procjenjuje rizike za medijski pluralizam u 32 europske zemlje: 27 država članica EU-a i 5 zemalja kandidatkinja (pojedinačno izvješće za svaku državu dostupno je ovdje , a na ovoj poveznici su podaci koji se tiču Hrvatske).

Izvješće dokumentira zdravlje medijskih ekosustava, detaljno iznoseći prijetnje pluralizmu i slobodi medija. Rezultati pokazuju da nijedna od analiziranih zemalja nije slobodna od rizika za medijski pluralizam. Još jedan alarmantan trend koji proizlazi iz izvješća tiče se uređivačke neovisnosti, koja ove godine bilježi povijesno visokorizičnu razinu: komercijalni pritisci ugrožavaju uređivačku neovisnost, a vlasnici medija i oglašivači utječu na izvještavanje.

Jedva sedam europskih zemalja ima zadovoljavajuću razinu medijskog pluralizma. Francuska više nije jedna od sedam najboljih europskih zemalja. Zemlje s najvećom stopom rizika i dalje su Turska, Mađarska, Albanija, Srbija, Rumunjska i Crna Gora.

-Očajnički je primijetiti da se situacija medijskog pluralizma pogoršava iz godine u godinu, a da većina europskih vlada ili medijskih kompanija ne poduzima potrebne mjere da zaustave to pogoršanje. EFJ je godinama pozivao na ove mjere. Izvješće MPM ima tu prednost da upire prstom u one koji su odgovorni za ovu pasivnost: što javne vlasti čekaju da očuvaju pravo građana na pristup neovisnim i pluralističkim informacijama? Nastavit ćemo osuđivati ​​najoštrije moguće one donositelje političkih odluka koji djeluju kao grobari slobode tiska, bilo aktivno ili svojom krivom pasivnošću.” rekla je predsjednica EFJ-a Maja Sever, a koju mi u Hrvatskoj poznajemo kao istaknutu televizijsku novinarku i predsjednicu Sindikata novinara Hrvatske, te predanu borkinju za medijski pluralizam, boljitak medija, novinara i novinarske profesije.

-U deset godina provedbe Monitora medijskog pluralizma uočili smo pojavu brojnih novih izazova paralelno s digitalnom transformacijom. Danas, više nego ikad, postoji prijeka potreba za podrškom novinarstvu i medijskom pluralizmu. Radujemo se procjeni učinaka Europskog zakona o slobodi medija u državama članicama i pozivamo vlade da se obvežu zaštititi slobodu medija kao stup naše demokracije -rekao je Pier Luigi Parcu , direktor CMPF-a.

U nastavku prenosimo sažetke iz navedenog istraživanja kako ga je na svojim stranicama objavio EFJ, te preporuke europskim vladama za poboljpšanje stanja. .

 

Zaštita novinarske profesije. Sigurnost novinara, uvjeti njihovog rada i pravne prijetnje s kojima se suočavaju su među kriterijima koji se ispituju. “Loši radni uvjeti, napadi na novinare u online okruženju i vlade koje ne ispunjavaju svoje pozitivne obveze prema medijima i dalje su najhitniji problemi”, navodi se u izvješću. U 2024. godini Turska i Hrvatska ostale su visokorizične zemlje. Grčka je popravila svoj rang od zemlje visokog do srednjeg rizika. Samo je devet zemalja u skupini niskog rizika: Danska, Estonija, Finska, Njemačka, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska i Republika Sjeverna Makedonija. Austrija, Cipar i posebno Slovačka prešle su iz niskog u srednje rizični pojas.

“Što se tiče Slovačke, među ostalim razlozima za ovaj porast rizika su česti napadi i zastrašivanja koja trpe novinare od strane različitih aktera, uključujući istaknute političare. Za Latviju, čak i ako zemlja ostane u rasponu srednjeg rizika, rizik se značajno povećao. To je uglavnom zbog stalnih prijetnji i napada usmjerenih protiv novinara, posebice žena, u online okruženju, izostanka SLAPP nadzora, te problema koji su nastali kada se javno govorilo da je na telefonima novinara pronađen špijunski program”.

 

Uvjeti rada novinara. Unutar podindikatora radnih uvjeta, kao i prošle godine, samo su Danska, Njemačka, Irska i Švedska ocijenjene kao niskorizične, dok je 13 od 32 zemlje ocijenjeno visokorizičnim (Albanija, Austrija, Hrvatska, Grčka, Mađarska, Italija , Latvija, Crna Gora, Rumunjska, Srbija, Češka, Republika Sjeverna Makedonija i Turska). Među zemljama koje su ocijenjene visokim rizikom, Hrvatska, Crna Gora i Rumunjska imale su ocjenu od 97%, što je najviša moguća razina rizika korištena u MPM metodologiji. Izvješće kaže da je “vrijedno primijetiti vrlo velik broj visokorizičnih zemalja za ovaj podindikator, u usporedbi s drugim pitanjima koja se analiziraju u MPM-u”.

„Posebno su teški uvjeti rada suočeni s lokalnim i regionalnim novinarima, koji primaju niže plaće i krhkije ili nedostatne sustave socijalne sigurnosti, kao što je objavljeno u gotovo svim državama članicama i zemljama kandidatima u MPM2024 i studiji Lokalni mediji za demokraciju. Neizvjesnija je situacija i kod slobodnih novinara i mladih novinara. U Francuskoj su sindikati osudili “uberizaciju” mladih novinara i medijske kuće koje pribjegavaju multipliciranju kratkoročnih ugovora, samozapošljavanju, plaćanju autorskih prava, stažiranju. Osim toga, novinarske organizacije nisu uvijek učinkovite u obrani prava profesije: osobito niska popularnost novinarskih udruga u postkomunističkim državama članicama EU-a i zemljama kandidatima otežava pregovaranje za bolje uvjete rada. Institucije također nisu aktivne u rješavanju prekarnosti profesije: u Italiji, na primjer, istek primarnog kolektivnog ugovora za novinare (FIEG-FNSI) 2016., koji tek treba biti obnovljen, naglašava institucionalno zanemarivanje. Kao što je istaknuto u talijanskom izvješću, ove okolnosti povećavaju ranjivost novinara na vanjske utjecaje kao što su komercijalni ili politički pritisci, osobito u nedostatku čvrstih zaštitnih mjera i sigurnosti”.

Fizička sigurnost. Fizička sigurnost još je jedan podindikator temeljan za ocjenu preduvjeta za slobodno novinarstvo. U MPM2024, osam zemalja (tri više nego prošle godine) ocijenjeno je visokorizičnim: Bugarska, Francuska, Grčka, Poljska, Španjolska, Srbija, Nizozemska i Turska. Napadi i zastrašivanja ponekad dolaze od najviših političara: u Slovačkoj je, na primjer, ocjena rizika za ovaj podindikator značajno porasla ove godine (od niskog do srednjeg rizika), s obzirom na kontinuirani trend ove vrste zastrašivanja. U studenom 2023. premijer Robert Fico napao je četiri velika medija označivši ih kao neprijatelje i neprijateljske medije. U Latviji, „novinari su redovito u javnim intervjuima priznavali da su određeni političari pokušavali redovito napadati novinare smatrajući da će tijekom rata [u Ukrajini] profesionalno novinarstvo predstavljati državnu i/ili stvarnu političku poziciju, umjesto da pokušava pružiti profesionalni sadržaj i različitost mišljenja. Ovi napadi političara i politički angažiranih korisnika platformi društvenih mreža stvorili su rizike od autocenzure, povećali mržnju prema novinarima i naštetili raznolikosti sadržaja”.

Digitalna sigurnost. Specifične prijetnje koje se javljaju u online okruženju, uključujući one koje se pojavljuju kroz nelegitimni nadzor novinarskih pretraga i online aktivnosti, njihove e-pošte ili profila na društvenim mrežama, hakiranje i druge napade državnih ili nedržavnih aktera, raspravlja se u okviru podindikatora Digitalna sigurnost. Izvješće pokazuje da je polovica zemalja obuhvaćenih istraživanjem postigla visok rizik u tom pogledu.

 

Preporuke. U svojim zaključcima MPM izvješće poziva države i javne vlasti:

  • poboljšati uvjete rada novinara donošenjem zakonskih okvira koji omogućuju bolje uvjete rada u sektoru. To bi uključivalo proširenje javnih shema socijalne zaštite na sve osobe koje se profesionalno bave novinarstvom (bilo da su redovno zaposleni ili slobodnjaci) i poticanje kolektivnog pregovaranja za uvođenje novih vrsta ekonomske zaštite od pada tržišta.
  • promicati sigurnost novinara podizanjem svijesti među državnim institucijama (npr. pravosuđe i policija) o važnosti medija za demokraciju, te izbjegavanjem neopravdanih uhićenja i nekažnjivosti za zločine koji su povezani s novinarstvom.
  • poticati suradnju države i medija u osiguravanju sigurnosti novinara, npr. organizirati obuku o ponašanju tijekom praćenja prosvjeda ili drugih visokorizičnih događaja; potaknuti novinare da osude zastrašivanja i napade koje primaju kao posljedicu svog posla; uspostaviti sustavne sustave praćenja SLAPP-ova i drugih oblika napada na novinare, s posebnim osvrtom na rodnu dimenziju ovih prijetnji.
  • osuditi napade političke elite na novinare.
  • za provedbu Preporuke Europske komisije “o osiguravanju zaštite, sigurnosti i osnaživanja novinara i drugih medijskih djelatnika u Europskoj uniji”.
  • promicati provedbu učinkovitog pravnog okvira protiv SLAPP-a koji je u stanju spriječiti proizvoljne i nezakonite pokušaje ušutkavanja legitimnih profesionalnih novinarskih aktivnosti i aktivnosti civilnog društva, uključujući dopuštanje sucima da ekspeditivno odbace neutemeljene tužbe protiv novinara i branitelja ljudskih prava. Načela i prakse sadržane u Direktivi EU protiv SLAPP-a iz 2024. za prekogranične zlonamjerne tužbe i u Preporuci Vijeća Europe CM/Rec(2024)2 „o suzbijanju korištenja strateških tužbi protiv sudjelovanja javnosti (SLAPP-ovi)” trebale bi biti maksimalno uzeti u obzir iu unutarnjem pravnom poretku.
  • kako bi se izbjegla uporaba špijunskog softvera i drugih intruzivnih tehnologija za nadzor novinara i drugih javnih nadzornika, čak i izvan ograničenja postavljenih čl. 4. Europskog zakona o slobodi medija (EMFA).

Izvješće također poziva medijske tvrtke “da osiguraju pristojne radne uvjete za svoje zaposlenike, npr. izbjegavaju prisiljavanje novinara da postanu samozaposleni iako priroda njihove suradnje oponaša standardne ugovore o radu na puno radno vrijeme”.

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI