Mediji diljem svijeta preplavljeni su viješću da je papa Franjo ( 87 ), na internom sastanku s talijanskim biskupima, koristio vrlo pejorativan izraz za pripadnike LGBT zajednice . -Sjemeništa su već prepuna pe*erčina- navodno je rekao papa, sugerirajući biskupima da u sjemeništa više ne primaju homoseksualce. Vijest su prvi objavili talijanski mediji, a potom se poput plimnog vala raširila svijetom. Jer, eto, pokazalo se da ni papa nije ni božanstvo ni sušta svetost, nego tek slab čovjek sa svim manama i vrlinama koje svi imamo. Uz ostalo, čak je i – neiskren. Tko bi to rekao…
U javnosti je figurirao kao nikad progresivniji papa, zalagao se za prihvaćanje, a ne osudu gay osoba, svi smo mi božja stvorenja, štoviše lani je izazvao gotovo sablazan konzervativaca kad je dopustio svećenicima da blagoslov daju i članovima istospolnih parova. I onda, odjednom, talijanski mediji prokazuju papu kao homofoba! Papina, navodna, izjava da su sjemeništa već prepuna “frociaggine”, što je krajnje pogrdan naziv u talijanskom jeziku za homoseksualce, odnosno kako se prevodi- “pederčine” , obišla je za tren svijet. Šok i nevjerica! Teško je vjerovati da bi papa Franjo koji je pomicao granice, približavao svjetove, imao lijepu riječ za svakoga, koji je odbio dijeliti ljude po njihovom seksualnom opredjeljenju i prihvaćao sve ljude, ispostavlja se licemjerom koji je interno o homoseksualcima govorio pogrdno, tražio da se za njih zatvore vrata sjemeništa, a eksterno, javno, zagovarao jednaka prava za sve ljude bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju, hinio širokogrudnost i ljubav prema svima, jer su svi stvoreni od boga i na njegovu sliku.
Nasuprot ovom otkriću drugog lica pape Franje, javnost je ne jednom mogla svjedočiti njegovu širinu i ljudsku velikost kad se zalagao za ravnopravno tretiranje homoseksualaca s heteroseksualcima, kad istospolnim parovima nije želio uskratiti blagoslov, kad je svojim primjerom pokazivao crkvenim homofobima da homoseksualnost ne smije biti razlog za stigmatiziranje, vrijeđanje i odbacivanje ljudi koji su drugačiji.
U intervjuu za La Stampu u siječnju ove godine poglavar Katoličke crkve govorio je kako vjeruje da će kritičari njegove odluke o dopuštenju blagoslova za istospolne parove na kraju to shvatiti i prihvatiti, s iznimkom Afrikanaca, za koje je homoseksualnost nešto kulturološki loše i neprihvatljivo, oni to ne toleriraju.
-Ali općenito, vjerujem da će postupno svi biti razuvjereni duhom deklaracije Dikasterija za nauk vjere: cilj joj je uključiti, a ne dijeliti– izjavio je ne tako davno Papa, a onda se i sam – poskliznuo.
Naposljetku, papa je itekako svjestan da Crkva koja je ogrezla u pedofiliju nema pravo postavljati se u društvu isključivo, i to s moralnih pozicija, izopčavanjem homoseksualnih osoba iz vjerskih zajednica. Zato je zagovarao uključivost, toleranciju, prihvaćanje. Njime amortizirao grijeh Crkve koja je sustavno desteljećima štitila zlostavljače u svojim redovima.
Nažalost, ako je vjerovati onome što su objavili La Repubblica, pozivajući se na neimenovane izvore, i Corriere della Sera gdje se spekulira da je papa pogrešno shvatio talijanski izraz za homoseksualce, ne znajući da je uvredljiv, Bergoglio je samo mudriji od drugih crkvenih velikodostojnika, ali ne i manji homofob.
Uostalom, nije ovo prvi put da papa pokazuje da za homoseksualce nema ni razumijevanja ni tolerancije, jer ostalo je zabilježeno da je i 2018. sugerirao talijanskim biskupima da dobro provjeravaju kandidate za buduće svećenike i odbiju svakog mogućeg homoseksualca. Crkva je oduvijek iznimno konzervativna institucija, i ma koliko se papa Franjo trudio ići u korak s vremenom i Crkvu otvarati i za neka drugačija, tolerantnija i progresivnija stajališta, malo je vjerojatno da se Crkva u svojoj suštini promijenila. Doduše, javno je progovorila o pedofiliji u vlastitim redovima i osudila je, ispričala se svim žrtvama, ali to je, kako se čini, samo javna manifestacija novog lica Crkve pod kojim je ono staro dobro skriveno.
Izraz koji se”omaknuo” papi Franji pred puno svjedoka od kojih neki nisu bili raspoloženi šutjeti o tome, pomogao je, kako rekosmo, i da se na papu gleda kao na običnog čovjeka koji se ne uspijeva baš uvijek nositi sa svojim slabostima i kontrolirati ih. Papa nije svetac, samo je čovjek.
Pokazao je to i svojedobno kad je hodočasnicu koja ga je malo snažnije povukla za ruku dok je pozdravljao okupljene vjernike na Trgu svetog Petra, ljutito udario po ruci i čak podviknuo na nju, da bi se oslobodio njezinog stiska. Zbog ovog incidenta papa se javno ispričao i priznao da je izgubio strpljenje i svojim postupkom dao loš primjer.
-Toliko puta izgubimo strpljenje. Tako i ja. Ispričavam se zbog lošeg primjera- priznao je tada Jorge Mario Bergoglio pokjanički.
Homoseksualcima koje je, navodno, nazvao “pe*erčinama”, zasad se nije ispričao. A šuti i Vatikan.