Neovisni novinarski portal
27.5.2024.
PRAVDOSUĐE
Predsjednik VKS-a Željko Horvatović prijavio Turudića za kršenje Kodeksa sudačke etike!

Predsjednik VKS-a Željko Horvatović prijavio Turudića za kršenje Kodeksa sudačke etike!

Ma koliko AP i vladajuća koalicija tvrdili da je procedura izbora glavnog državnog odvjetnika završena i odbijali bilo kakvu daljnju raspravu o Ivanu Turudiću, pa i o potrebi njegove nove sigurnosne provjere koja nije obavljena od 2019.,  čini se da ipak sve nije gotovo. U četvrtak ujutro Vrhovni sud je objavio da je predsjednik Visokog kaznenog suda Željko Horvatović prijavio suca Ivana Turudića zbog povrede Kodeksa sudačke etike. Pitanje je samo što su dosad čekali i je li to baš sve što su trebali i mogli učiniti…

Predsjednik  Visokog kaznenog suda je, uz suglasnost predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića, priopćeno je, podnio nadležnom sudačkom vijeću prijavu protiv Turudića cijeneći da je povrijedio Kodeks sudačke etike. Kako se navodi u priopćenju, prema izjavama i samog Turudića, proizlazi da se više puta sastajao s osobom pod istragom, pri čemu se misli na Turudićeve noćne vožnje Zagrebom u društvu s optuženikom Zdravkom Mamićem, čime je, smatra čelnik VKS-a, prekršio etički kodeks sudaca.

Iako je postupak izbora glavnog državnog odvjetnika nadležnost Vlade i Sabora, u priopćenju koje potpisuje glasnogovornik Vrhovnog suda Željko Pajalić, napominje da “sve dok glavni državni odvjetnik ne stupi na dužnost na koju je izabran, on je do tada sudac i za ocjenu postupaka suca nadležna je isključivo sudbena vlast, predsjednici sudova, sudačka vijeća i Državno sudbeno vijeće”.

Hoće li biti ozbiljnog postupka protiv suca Turudića i zbog kojih konkretnih razloga, ili je za takav postupak nastupila zastara, kako tvrde neki pravni stručnjaci, tek treba vidjeti, a kako su izjavili i Dobronić i Horvatović, provjerit će se navodi iz medija, zapisnici sa saslušanja kandidata za glavnog državnog odvjentika na saborskom odboru za pravosuđe, koji inkriminiraju suca Turudića i nakon toga će se donijeti odluka o eventualnom pokretanju stegovnog postupka. Kako sada izgleda, izabrani glavni državni odvjetnik se s Mamićem sastajao  2015. godine, a zadnje poruke s Josipom Pleslić ex Rimac razmijenio je 2020.

Predsjednik Državnog sudbenog vijeća Darko Milković ogradio se od komentara napomenom da DSV nije ovlašteno komentirati ono što bi se moglo pojaviti u nekom postupku, pozivajući se pritom na praksu Europskog suda pravde.

No, ono što se u priopćenju Vrhovnog suda navodi tiče se dviju konkretnih situacija koje su mediji problematizirali, a koje vladajuća većina i AP ne smatraju inkriminirajućima za Ivana Turudića. Njegove susrete s Mamićem podvode pod nazivnik prijateljstva koje sudac nikad nije negirao, a kao dokaz da u Mamićevom predmetu nije utjecao uzimaju činjenicu da je bivši šef Dinama osuđen. Ali, to ne eskulpira Turudića od neprimjerenog. neetičnog ponašanja koje se kosi sa sudačkim kodeksom, jer sudac nije dužan čuvati samo svoj nego i ugled sudačke profesije. A tome svakako tajni sastanci s notornim Mamićem nisu pridonijeli. Konačno, ne može se sa sigurnošću tvrditi ni je li Turudić ili nije utjecao u postupku protiv Zdravka Mamića, koji je, eto, nekim čudom, dan uoči izricanja presude dao petama vjetra i od hrvatskog pravosuđa pobjegao u BiH.

Što se, pak, bivše državne tajnice Josipe Pleslić, ex Rimac tiče, a s kojom se Turudić godinama dopisivao i družio, neodgovorno je i neozbiljno njihovu korespodenciju tretirati kao irelevantnu privatnu prepisku u kojoj, kako kaže AP, nema ništa. “Oćeš mi napraviti ono”, poruka je koja implicira određenu uslugu, a kako je već poznato bivša državna tajnica mnogima je rješavala probleme i radila usluge, upravo zahvaljujući gustoj mreži utjecajnih prijatelja i suradnika. Turudić je, sudeći prema dostupnoj razmjeni poruka između njih, bio jedan od najbližih…

Ivan Turudić je, i kao sudac, nekmoli kao glavni državni odvjetnik, morao paziti da svojim ponašanjem, druženjem sa suspektnim osobama pod istragama ili optuženicima, bilo da su razmjenjivali poruke ili se tajno nalazili, ne ugrozi ni osobni, ni dignitet profesije koju predstavlja. Kako su svojevremeno naglasili u svom očitovanju o ovom slučaju iz Hrvatske udruge sudaca, “sudac mora izbjegavati svako ponašanje koje je nedostojno i koje stvara dojam nedoličnosti sudačkom položaju, prihvaćajući i ona ograničenja koja bi se drugim građanima činila opterećujućima”. Tome se nema što dodati…

Ali, protivno tome, sudac Turudić nije izbjegavao kontakte s inkriminiranim osobama,  pače, s nekima od njih je njegovao vrlo prijateljske (  bliske ) odnose, što je nedostojno sudačkog statusa i položaja.  A i nekim svojim postupcima (  zadržavanjem predmeta protiv njegovog nećaka Vrlje u ladici i zahtjevom za izuzeće tek nakon šest mjeseci, bijegom pred policijom koja ga pokušava zaustaviti zbog prekoračenja brzine itd. ) izravno je rušio ugled hrvatskog pravosuđa. S izborom Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika razina povjerenja građana u sudbenu vlast srozala se na dno što su pokazala i brojna anketna ispitivanja.

Prema tome, kad je u pitanju Ivan Turudić teško da bi se njegovo ponašanje moglo smatrati usklađenim s Kodeksom sudačke etike, što vrlo dobro zna i AP, ali nikada to neće priznati. Dakle, pitanje je samo ima li volje u nadležnim tijelima o tome nepristrano zaključivati i odlučiti.

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI