Otišao Danijel Dragojević. Evo sada jedne njegove pjesme, a onda i kratke agencijske vlasti (Hina) o njegovom životu i smrti.
“Gleda hrpa zemlje rupu
u kojoj je bila
dok rupe nije bilo.
Kad bi mogla,
vratila bi se u nju
u njoj se
smjestila,
odmorila,
i zaspala.”
HRVATSKI pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i radijski urednik Danijel Dragojević preminuo je u 91. godini. Taj Korčulanin, rođen 1934. u Veloj Luci, gimnaziju je završio u Dubrovniku, a povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 1967. živio je kao profesionalni književnik u Splitu, a potom u Zagrebu, gdje je radio kao urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija.
U književnost je ušao kao pripadnik tzv. razlogovskog naraštaja hrvatskih pjesnika. Autor je niza knjiga, među kojima su Kornjača i drugi predjeli, Nevrijeme i drugo, Prirodopis, Razdoblje karbona, Rasuti teret, Cvjetni trg, Žamor, Negdje, Kasno ljeto…
Dobitnik je niza nagrada, no neke je, primjerice Nazora za životno djelo, odbio primiti. Goranovu nagradu za knjigu Žamor dobio je 2005. godine, nagradu Vladimir Nazor 1981., Zmajevu nagradu za Razdoblje karbona 1981., nagrade Branko Miljković za knjigu Prirodopis 1974. godine te niz drugih priznanja.
Bio je izuzetno samozatajan, intervjue je odbijao davati, javno nije nastupao, a odbijao je i javno predstavljanje svojih knjiga.

Danijel Dragojević