Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša prije nekoliko je dana darovao kuću jednoj mladoj, višečlanoj obitelji. Hrvatsko društvo vapi za ovakvim potezima predstavnika Katoličke crkve. Ovakvih i sličnih poteza bi trebalo biti daleko više. Navikli smo se, prvenstveno zbog Vatikanskih ugovora, da Katolička crkva, ali i ostale religijske zajednice, parazitiraju na proračunu, da nezahvalno i nezasitno uzimaju, da pohlepno traže svega i svačega, a da zauzvrat društvu ne daju ništa osim pakosnog nebeskog i zemaljskog prijezira. Dražen Kutleša je ovim činom bio na liniji sadašnjeg pape Franje – shvatio je da je Crkva autentična i živa kada pomaže, a ne kada uzima.

Vatikanska kupoprodaja

Mi smo imali nesreću da je proces osamostaljivanja naše države vodio Franjo Tuđman, čovjek bez ikakvog teološkog znanja. On je, u svojoj dugogodišnjoj komunističkoj fazi, Crkvu smatrao glavnim ideološkim neprijateljem, borio se protiv nje, a onda je, i dalje ne znajući što je Crkva, odlučio Crkvu potkupiti – financijski, politički i pravno. Vatikanski ugovori su ugovori kojima je Tuđman kupio Katoličku crkvu, a zauzvrat je dobio laž o vlastitom životu. Njegov život je, lažnim institucionalnim svjedočanstvom naših kupljenih klerika, postao život uzornog kršćanina. Nema veze što se Tuđman do kraja života nije znao prekrižiti, znak križa je stavljao kao da na grudima rastavlja pušku u sklopu predvojničke obuke. Vatikanskim ugovorima je kupljena Crkva, ali je građanima Hrvatske, Franjo Tuđman prodan kao lažni kršćanin.

Nije sporno da država treba financirati i religijske zajednice. Katolička crkva je najbrojnija udruga civilnog društva u Hrvatskoj, a budući da država financira civilno društvo, jasno je da će najbrojnija udruga dobiti i najviše sredstava iz proračuna. To, ponavljam, nije sporno. Sporno je kada država financira civilnu udrugu smatrajući da je ona sveta i da joj ta sveta udruga ne treba podnijeti izvješće na koje aktivnosti je utrošen proračunski novac. Vatikanskim ugovorima je upravo ovo omogućeno. Crkva je od civilne udruge postala zaštićeni, sveti entitet koji od društva uzima bez ikakvog osjećaja dužnosti da tom istom društvu položi račune na što je taj novac potrošen. Ovaj model je loš i za Crkvu i za državu.

Dražen Kutleša i autentična Crkva

Katolička crkva je antidemokratski ustrojena. Ni tu ne vidim ništa sporno, sve dok ta ista institucija ne misli da je pozvana sekularno društvo poučavati što je to demokracija. Crkva nema demokratskog iskustva, štoviše ona je čista suprotnost demokraciji. Vjernici vjeruju da je Crkva instrument spasa. To je njihovo pravo. No, istina je da je sekularno društvo spasilo Crkvu od nje same. Da se društvo nije počelo razvijati u sekularnom smjeru, i dalje bi spaljivali žene pod optužbom da su vještice, vodili bi se vjerski ratovi, zabranjivale bi se nepoćudne knjige, progonili bi se slobodomisleći ljudi. Sve ovo se događalo, a za izvedenice ovakvih čina zalažu se svi oni koji smatraju da bi hrvatsko društvo trebalo biti utemeljeno na tzv. kršćanskim načelima. To su načela koja započinju s javnom molitvom da muškarci budu autoriteti u obiteljima, a završavaju s time da se homoseksualnim osobama negiraju sva prava osim prava na puki, dobro skriveni život. Naravno, sukladno ovim kršćanskim načelima, na kršćanskim granicama se izvodi vojska kako bi migrantima, na poseban način, pokazala da ih bog voli.

Sekularna država je ta koja Crkvu spašava od nje same. Crkvu naprosto treba natjerati da bude ono što ona kaže da jest – zajednica vjernika, a ne zajednica ratnika, bankara, političara ili homofoba. Kako je Crkvu najlakše motivirati na djelovanje? Prokušanom metodom – treba joj platiti. Pa platimo joj da radi to što treba raditi, platimo Crkvi da bude Crkva. Platimo joj da se bavi karitativnom djelatnošću, tako ona pomaže društvu ali i sebi. Ponavljam, nije problem u tome što financiramo vjerske zajednice, problem je što ne znamo što financiramo. Potez Dražena Kutleše izaziva odobravanje. Trebamo autentičnu Crkvu koja daje i pomaže, pa makar ta pomoć došla iz državnog proračuna.

Marko Vučetić (foto TRIS/G. Šimac)