Zainteresirani za poziciju novog šefa Državnog odvjetništva imaju mogućnost prijaviti se i konkurirati za to mjesto zaključno s petkom, 29. prosinca. Zlati Hrvoj Šipek, aktualnoj glavnoj državnoj odvjetnici istječe mandat i kako stvari stoje neće se ponovo kandidirati, a sudeći po dosad pristiglim prijavama i nije neka jagma za njezinog nasljednika ( nasljednicu ). Vlada tvrdi da svoga favorita nema…
Mediji zasad spominju dva kandidata, Nikšu Wagnera, zamjenika županijske državne odvjetnice u Splitu, koji je kandidaturu i sam potvrdio, te odvjetnika Mladena Dragičevića.
Inače, činilo se da ima puno pretendenata na tu odgovornu i, u našim prilikama,poprilično nezgodnu poziciju. Kao potencijalni kandidati spominjali su se Emilio Kalabrić, zamjenik glavne državne odvjetnice, Damir Primorac, odvjetnik, sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić,itd., ali nitko od njih nije se o svojoj možebitnoj kandidaturi javno očitovao. A odvjetnik Berislav Živković, bivši HDZ-ov glavni tužitelj, koji je navodno bio pozvan na razgovor kod premijera, izjavio je da nije zainteresiran i da se sprema uskoro u mirovinu.
Kako piše N1, mnogi su pravni stručnjaci bili pozvani u Vladu na konzultacije, ali izgleda da im mjesto glavnog državnog odvjetnika nije nimalo privlačno.
Premijer Plenković tvrdi da Vlada nema svog kandidata, a komentirajući rad DORH-a izjavio je da je najveća vladina zamjerka na njihov račun loša javna komunikacija, prevelika zatvorenost zbog koje informacije o radu DORH-a na konkretnim predmetima selektivno cure prema nekim medijima i samo nekim novinarima.
Zašto je mjesto glavnog tužitelja u Hrvatskoj tako neprivlačno ljudima iz struke?
Jedan od razloga mogao bi biti u brojnim problemima u sustavu koji sesporo rješavaju, a velikoj izloženosti javnoj kritici s jedne strane, te pritisku političkih struktura s druge. Ma koliko se sa službenih državnih adresa ponavljalo da vlada ( vlast ) nema nikakvog utjecaja na rad DORH-a, da je riječ o neovisnoj instituciji, u to u Hrvatskoj malo tko vjeruje. Sjećamo se svojevremenih poruka premijera Plenkovića, u trenutku privođenja tada aktualnog ministra gospodarstva Darka Horvata, da će morati pozvati glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj Šipek na razgovor da čuje što je bilo tako hitno da se ministra privodi u šest sati ujutro u subotu. A priupitat će je, govorio je, kako to da se postupa samo prema članovima HDZ-a, zašto nema reciprociteta, što je s članovima drugih stranaka…
Bio je to izravan pritisak na DORH i glavnu državnu odvjetnicu, ma što o tome Plenković govorio, a nije bio ni prvi ni posljednji takav slučaj. Činjenica je da se šef Vlade odnosi prema glavnom državnom odvjetniku kao nadređeni prema podređenom, a što proizlazi iz procedure izbora čelne osobe DORH-a. Sve dotle dok izbor glavne državne odvjetnice ( odvjetnika ) ovisi o politici, odnosno vladajućoj većini koja kontrolira Sabor, ta će pozicija biti definirana politikom i o njoj ovisna. Jer, kako stoji u čl.23. Zakona o Državnom odvjetništvu,”Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske na vrijeme od četiri godine imenuje Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade RH, uz prethodno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskog sabora i nakon isteka tog vremena može biti ponovno imenovan na istu dužnost. Nitko ne može biti imenovan na ovu dužnost više do dva puta.”
Postupak za imenovanje glavnog državnog odvjetnika pokreće Državnoodvjetničko vijeće (DOV ) javnim pozivom, najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata aktualnog glavnog državnog odvjetnika, odnosno, najkasnije 30 dana nakon prestanka dužnosti glavnog državnog odvjetnika iz drugih zakonom određenih razloga.
Pristigle prijave kandidata koji ispunjavaju uvjete, ukoliko su pravodobne i potpune, DOV upućuje Vladi koja je dužna u roku od osam dana zatražiti o svim kandidatima mišljenje nadležnog saborskog odbora. Ako Vlada u roku do 15 dana od dobivenog mišljenja ne predloži nijednog kandidata, DOV poništava javni poziv i najkasnije u roku od osam dana pokreće ponovni postupak imenovanja glavnog državnog odvjetnika objavom novog javnog poziva.
Kao i kod imenovanja, Vlada je ključna i kod razrješenja glavnog državnog odvjetnika jer od nje dolazi prijedlog za razrješenje ovog pravosudnog dužnosnika uz navedene razloge njegova opoziva.
Prema tome, o neovisnosti i profesionalnosti koje su navodno iznad političke lojalnosti glavnog državnog odvjetnika onima koji su ga izabrali, nije realno govoriti. A vječita Plenkovićeva mantra da je upravo serija uhićenja, pa i optužnica protiv članova HDZ-a, najbolji dokaz neovisnosti DORH-a i odsustva bilo kakvog političkog pritiska na tu instituciju, može se objesiti mačku o rep. Gotovo tri desetljeća HDZ-a na vlasti generirala su golem kriminalni potencijal u toj stranci na svim razinama. Osjećaj moći i nedodirljivosti koja proizlazi iz vlasti kod velikog broja HDZ-ovaca stvorila je uvjerenje da im pripada više nego drugim građanima, da imaju veća prava od drugih i da je im je dopušteno što drugima nije. Da je pravna država funkcionirala dosljedno, malo bi HDZ-ovih dužnosnika i bolje pozicioniranih članova, izbjeglo sudsko procesuiranje. Ako ne zbog korupcije ili kriminala, onda bar zbog nasilja u obitelji…
