Svojevremeno je zadarski filozof i teolog, inače kolumnist TRIS-a, Marko Vučetić napisao da je alternativa ženskog roda, imajući na umu pregnantno djelovanje saborskih zastupnica u aktualnom sazivu državnog parlamenta poput Mirele Ahmetović, Dalije Orešković, Sandre Benčić, Sabine Glasovac koje, poručio je- čine razliku. I zato bi upravo one trebale komunicirati politike alternative jer je, smatra Vučetić, “alternativa ženskog roda”. Što misli o tome, ali i SDP-u, čija je dugogodišnja članica, kao alternativi HDZ-u, kako gleda na distanciranje nekih dosadašnjih partnerskih stranaka od SDP-a, o hrvatskim “krivim Drinama” i mnogočemu drugome, pitali smo u intervjuu jednu od vodećih zastupnica lijevog političkog spektra, naoko krhku, ali drčnu, SDP-ovku Sabinu Glasovac.
Odlukom “Možemo!” nisam bila iznenađena…
– Krešo Beljak, otkako je predsjednik HSS-a, kontinuirano je surađivao sa SDP-om, a ovih je dana sklopio sporazum s vašim bivšim kolegama i oponentima- Socijaldemokratima? Kako to objašnjavate i što je, naposljetku, ostalo SDP-u kao koalicijski potencijal?
SDP je još uvijek najjača opozicijska stranka, i najveća, ako govorimo o pokrivenosti infrastrukturom u cijeloj Hrvatskoj, ali i po istraživanjima. Imali smo ideju, i smatrali da je to naša odgovornost, prije izbora sklopiti jednu širu koaliciju lijevog centra koja bi ozbiljno zaprijetila sadašnjoj vlasti i ugrozila ovakav model upravljanja kojim nas HDZ vodi u propast. Međutim, to je propalo, zato što je ključni partner koji je trebao biti dio tog okupljanja, stranka Možemo!, odlučio ići svojim putem, izaći samostalno na izbore. Ne treba to dramatizirati, jer činjenica je da ćemo se svi mi opet naći nakon izbora za pregovaračkim stolom, i nadam se da ćemo svi zajedno imati takvo povjerenje građana da ćemo moći sastaviti sljedeću vladu. Mi u SDP-u smo dosta razgovarali o tome na koji način izaći na sljedeće izbore i tu prevladava stav da idemo samostalno, ali ćemo razgovarati s istaknutim pojedincima s kojim bi u pojedinim izbornim jedinicama izašli na izbore.
-To znači da bi oni bili na SDP-ovoj listi?
Da. Ne znači da bi oni nužno bili nestranački, nego možda i pojedinci koji su sada u nekoj stranci, ali su skloni pokušati zajedno s nama izaći pred birače. Inače, mislim da je dobro da se te manje stranke koje po svim istraživanjima ne prelaze prag, na neki način okrupnjuju. I kamo sreće da taj savez bude što širi, da ti glasovi ne budu “pali”, i da u ovakvom D’Hondtovom sistemu koji pogoduje velikima ti glasovi ne bi otišli tamo gdje građani koji su glasali za te stranke lijevih provenijencija ili centra ne bi htjeli, desno, odnosno u HDZ.
-Kako objašnjavate Beljakovo okretanje Socijaldemokratima? Kakva je korist da stranka s rejtingom od 0,6 i stranka s 1 posto potpore idu u savez, zar to nisu izgubljeni glasovi?
Pa, možda će negdje uspjeti osvojiti koji mandat. Naravno, ne mislim da bi bilo dobro da to ostane samo na sporazumu HSS-a i Socijaldemokrata…Mislim da će na ovim izborima puno toga biti moguće bez obzira na atmosferu koja je umjetno potencirana i stvarana kao da se na ove izbore uopće i ne isplati izlaziti jer je sve već riješeno, da je HDZ neprikosnoven, Andrej Plenković nezamjenjiv, da je oporba nikakva… Rekla bih da to i nije baš tako. Izbori će biti završeni onda kada birači odsviraju kraj, a mislim da je u onom dijelu biračkog tijela, onih 65-75 posto koji već preko godinu dana izražavaju uvjerenje da nije dobar način na koji HDZ upravlja Hrvatskom i da država ne ide u dobrom smjeru, veliki potencijal i da svaka od stranaka od centra na lijevo treba učiniti sve da se što više tih birača motivira da izađu na izbore. Da shvate da se na tim izborima piše budućnost njihove djece i generacije koja dolazi. Jer još 4 godine HDZ-a na vlasti, mislim da bi to bila nepopravljiva šteta.
-Visok je postotak građana u anketama koji su neopredijeljeni, koji više nikome ne vjeruju i na dan izbora ostaju kod kuće…
Da. istina. Ljudima se politika zgadila i kad vidite koliki je broj korupcijskih afera, pa to više nije ni vijest. HDZ uporno želi prikazati stvari po onom sloganu “država to sam ja”, odnosno država jednako HDZ, i svi koji ne žele igrati po tim pravilima, ako im se više sviđa u Njemačkoj, kako je rekao premijer kolegici Daliji Orešković– sretan put, Auf Wiedersehen, Gute Reise… I to je jedna suptilna poruka koja se stalno šalje, i što se onda događa? Događa se da dobar dio mladih ljudi ne želi igrati po tim pravilima i odlazi iz Hrvatske, a oni koji ostaju dižu ruke smatrajući da se tu ništa ne da promijeniti. Trebamo jako puno raditi na tome da dokažemo da je promjena moguća, i da bi zaista ma tko drugi bio puno bolji od ovih koje imamo danas na vlasti.
-Kako objašnjavate odluku Možemo! da ide samostalno na izbore? Je li SDP bio na to pripremljen, je li se razgovaralo na razini vodstava stranaka o tome, ili vas je odluka sasvim zatekla?
Nisam sudjelovala u tim razgovorima, predsjednik stranke je ovlašten da na tu temu razgovara s partnerima, tako da ne mogu reći je li SDP bio pripremljen na takvu odluku Možemo!. Osobno, moram priznati, mene ta odluka nije iznenadila.
-No, u javnosti se stvorio dojam da je SDP u šoku…
Osobno nisam bila iznenađena, a vrijeme će pokazati zašto me ta odluka nije iznenadila, ali neću sad o tome, za to će biti vremena. Želim im svu sreću na njihovom putu, ali mislim da su pogriješili. Pogriješili su zato jer nikad dosad ljevica, zajedno s centrom, nije dolazila na vlast ako se nije udružila, i mislim da je to naša odgovornost- ne gledati što je interes naše političke opcije, nego gledati što je interes države, građana. Isto kao što smo mi u Zagrebu gledali. Nijednog trenutka nije bila upitna naša podrška Tomaševiću, jer smo svi željeli isto, a to je da se toksični, koruptivni model upravljanja kojim je Bandić godinama vladao Zagrebom, napokon pokopa. Vjerujem da i sada možemo doći do cilja da sastavljamo vladu, ali će taj cilj biti puno teže ostvariv nego da smo izabrali put ujedinjenja i zajedničkog izlaska na izbore, jer bismo tako više osnažili birače i motivirali ih da izađu na birališta.
SDP je korektan, pouzdan i dobronamjeran partner u Zagrebu
-Zbunjujuće je da ste nakon dosadašnjih pozitivnih iskustava zajedničkog izlaska široke koalicije, pa i zagrebačkog iskustva, pošli ovim putem- svatko po svome, a u korist svoje štete? Jeste li se nečim zamjerili partnerskim strankama, prije svih- Možemo!?
Koliko znam, ne. Mi smo vrlo korektan, pouzdan i dobronamjeran partner u Zagrebu. Čak i u nekim stvarima za koje nema opravdanja, trudimo se stvari rješavati za stolom, u četiri oka, a ne parazitirati na njihovim greškama ili neuspjesima. Bili smo uvijek korektni, spremni napraviti i korak natrag, čak i na svoju štetu, ako je to u javnom interesu.
-Što se zapravo dogodilo sa SDP-om? Od Zorana Milanovića, preko Davora Bernardića do Peđe Grbina stranka kao da je izgubila smjer, status uistinu lijeve opcije koja je jedina mogla parirati HDZ-u, a danas kao da ljudi bježe od SDP-a. Je li problem u vodstvu stranke ?
Ljudi bježe općenito od politike. Kad pogledate nekoliko zadnjih izbornih ciklusa vidite kako broj birača rapidno opada gotovo svim dugovječnijim strankama. Kad preuzmete odgovornost za državu, za razliku od stranaka koje nikad nisu bile u toj poziciji pa nisu mogle ni pogriješiti, i ako to ukazano povjerenje ne njegujete, vi ćete dio tog povjerenja izgubiti. I to se nama događalo. Mi dolazimo jednom u desetljeću na vlast i u pravilu čistimo nered za HDZ-om, te redovito nakon 4 godine mandata, izbore gubimo. Ali, na tom putu gubimo i povjerenje jednog broja ljudi koji su u nas vjerovali, a to povjerenje se teško, ili nikad, vraća. S druge strane, mi smo se u posljednjih 10 godina previše bavili sami sa sobom, a birači su nam jasno pokazali da to ne toleriraju, da očekuju da se borimo za njih i da nam prioritet budu oni, njihovi problemi i rješenja za te probleme, a ne tko se kome sviđa. Demokracija unutar SDP-a je po mome mišljenju dobra, jer ne bi valjalo da svi isto mislimo, dobro je i da konfrontiramo mišljenja, ali moramo uvijek biti svjesni te jedne niti koja nas veže i na kraju krajeva koja nas je dovela u SDP. Tu je i gubljenje identitetske kartice, da tako kažem. Nama rejting u nekoliko zadnjih ciklusa ovisi o tome tko vodi stranku, o jednom čovjeku. To je ta personalizacija politike i koncentracija moći u rukama jednog čovjeka, što nikako nije dobro. I da je najbolji, jedan čovjek ne može ništa. Imamo Vučića, Orbana, Putina, vidimo gdje to vodi, gdje su visoko centralizirani i visoko personalizirani sustavi moći to ne vodi dobrome. A i nama rejting ovisi o tome kako građani doživljavaju Zorana Milanovića, Davora Bernardića ili Peđu Grbina. Naravno da je taj jedan čovjek na čelu stranke najistaknutiji, najvidljiviji i da on može biti dodana vrijednost, ali može biti i izgubljena vrijednost. Ipak, pravi problem je ako ljudi u pola noći ne mogu nabrojiti pet stvari ( politika ) za koje se SDP zalaže.
-A SDP je zadnjih godina potpuno zanemario svoje politike…
Ovo što radimo zadnjih godinu dana, mislim da je to-to, da je to pravi put. Krenuli smo prvo s našom vizijom decentralizacije Hrvatske , njezinim ravnomjernim razvojem i teritorijalnim preustrojem. Onda smo išli s politikom rada i neke greške koje smo prema radnicima učinili, nadam se da više nikad nećemo ponoviti, jer je ključni razvojni faktor svakog društva čovjek koji svojim radom doprinosi i taj čovjek mora biti adekvatno plaćen. Ovih dana predstavljamo svoju politiku mirovina kojom smo pokazali da na vrlo jednostavan način, u 4 godine, s 1 posto proračuna, možemo dovesti do toga da prosječne mirovine rastu za 50 posto.
Imamo model kako u 4 godine mirovine povećati 50 posto!
-Kako biste to ostvariti?
Dva su mehanizma da se dođe do toga: Prvi, da se promijeni formula po kojoj se dva puta godišnje izračunavaju mirovine, dakle, da se mirovina usklađuje sa sto posto povoljnijim faktorom, što bi značilo s inflacijom. Drugi mehanizam je da dajemo trajni dodatak na mirovine koji bi prve dvije godine bio 10 posto, a potom 5 posto i u 4 godine, to bi, s 1 posto izdvajanja, dovelo do toga da umirovljenici imaju 50 posto veće mirovine nego danas, da prosječna mirovina u Hrvatskoj, koja je sada 500 eura, bude 750 eura i da mirovine prate stvarna kretanja na tržištu rada i u društvu.
Donijeli smo i politiku vrtića, kako doći do toga da vrtić bude kvalitetan, priuštiv i održiv. Tako da država preuzme po prvi put financiranje vrtića na sebe, da 50 posto ekonomske cijene vrtića financira država, a preostalih 50 posto osnivači koji sada financiraju sve. To bi u konačnici rezultiralo time da bi osnivači imali više novca kojim bi mogli graditi brže vrtićke kapacitete i roditeljima bi omogućili da njihova primanja ne budu prepreka tome da njihovo dijete ide u vrtić, vrtićko pravo djeteta za roditelje bi bilo besplatno.
-Te vaše politike nisu baš javno promovirane.
Pa mi ih promoviramo, samo znate kakvo pravilo vrijedi u Saboru? Tko će koga gore uvrijediti, tko će biti glasniji, a sadržaj se gubi. Donijeli smo i politiku poljoprivrede, zdravstva i posebno bih htjela istaknuti stambenu politiku. Hrvatska nema već desetljećima sustavnu stambenu politiku. Zadnji je, nešto ozbiljniji, bio program poticane stanogradnje, i imali smo mjere kao što je APN-ovo subvencioniranje kredita koje je sigurno bar za 30 posto doprinijelo porastu cijena nekretnina na tržištu.
-I onda imate ministra Banožića koji uz dvije nekretnine dobiva APN-ov kredit za treću…?!
Strašno. Problem tih APN-ovih kredita je što ih mogu koristiti smo kreditno sposobni ljudi, a kod nas više od 70 posto ljudi nije samostalno kreditno sposobno. Tu subvenciju je osim toga pojela inflacija. Sa 100 tisuća kuna subvencije za stanove danas ne možete kupite više od neke garsonijere, što u ovoj populacijskoj, obiteljskoj politici nije nikakvo rješenje. Naš je prijedlog da s 1 posto proračuna, kao i kod mirovina, izgradimo ozbiljan društveni fond, za 4 godine 15 tisuća stanova koji bi se davali u najam mladim obiteljima, gdje bi cijene bile puno niže od tržišnih i tako bi te mlade ljude maknuli iz ralja dužničkog ropstva banaka i s tog špekulativnog tržišta nekretnina. S druge strane kroz takvu stambenu politiku ne samo da rješavamo pitanje mladih ljudi koji od svih država EU-a najduže ostaju s obitelji, sve do 33 godine, jer nemaju izbora. Kroz taj društveni fond imamo mogućnost voditi računa i o posebnim kategorijama društva, recimo umirovljenicima na koje bi se također odnosio dio fonda, za koje bi osigurali posebno arhitektonski konstruirane zgrade, prilagođene životu starijih osoba, s posebnim senzorima, rampama, njegom u tim zgradama, gerontodomaćicama. Kroz to bi asistirano stanovanje omogućili umirovljenicima koji ne mogu doći do doma za starije, a imaju velike nekretnine koje ne mogu održavati, nemaju pomoć obitelji itd,, da kroz tu stambenu politiku riješe svoj problem. Ova politika bi obuhvatila i osobe s invaliditetom, ali i problem deficitarnih zanimanja, jer plaća više ne može motivirati ljude da dođu raditi u obrazovni, zdravstveni, socijalni sustav, a na ovaj način, kroz taj stambeni fond, mi bismo mogli osigurati stambeno rješenje i za njih.
Ne bi Peđu sudila po njegovoj (ne)karizmatičnosti…
-Ipak, mnogi pad rejtinga SDP-a vezuju uz vašeg nekarizmatičnog, robotiziranog predsjednika koji im djeluje odbojno?
Ton nije presudan za to možete li vi upravljati državom ili ne možete. Mi smo u Hrvatskoj navikli na čvrstu ruku, na mačističke vođe, i vidjeli smo gdje su nas doveli ti autoritarni mačo muškarci, i Sanader, i Plenković. Pogledajte vladu AP-a, to su ljudi o kojima ovisi lista čekanja u bolnicama, obrazovanje naše djece, potencijal poljoprivrede i kako ćemo ga iskoristiti za naš razvoj, energetska samodostatnost Hrvatske kroz obnovljive izvore, to su ljudi za koje prije nitko nije čuo, ne znamo odakle su došli i koja je njihova misija. Da ne spominjemo da je 20-ak ministara u zadnjih 7 godina moralo otići, pri čemu dobar dio zbog sumnji na korupcijske afere. I to je cijena koju plaćamo birajući takvog vođu koji će se okružiti samo lošijima od sebe. Ne bi Peđu sudila po njegovoj (ne)karizmatičnosti. Peđa je kao saborski zastupnik bio izuzetno kvalitetan, to je osoba koja nikada u svojim nastupima nije rekla nešto što birači ljevice i centra ne bi odmah potpisali. On je u svojim raspravama precizan, ima široko znanje, ali ljudi očito gledaju neke druge stvari. No, ja vidim kao prednost SDP-a u odnosu na druge stranke, to što SDP sada radi već godinu dana na realnim i konkretnim rješenjima za pojedine kategorije građana, što ima brojne uspješne mlade gradonačelnike i načelnike koji su se dokazali u svojim sredinama sa socijaldemokratskim politikama i izgledaju kao space shuttle u odnosu na područja koja vode konzervativci, i što imamo ljude s kojima sutra možemo preuzeti odgovornost za Hrvatsku, ljude koji svojim znanjem, iskustvom upravljanja, mogu jamčiti da bi taj prijelaz bio bezbolan u smislu upravljanja.Trebali bi gledati širu sliku kad odučujemo za koga glasati…
-Nitko ne očekuje od SDP-a da ima svoga mačo mena kojim će parirati mačo menu iz HDZ-a…
SDP ima i sjajne žene, kad smo već kod mačo muškaraca.
-Upravo tako. Mnoge su postale prepoznatljivije od svoga stranačkog predsjednika. Nedavno je naš kolumnist i vaš bivši kolega zastupnik Marko Vučetić napisao da je “alternativa ženskog roda”, aludirajući na saborske zastupnice Mirelu Ahmetović, Daliju Orešković, Sandru Benčić i vas. Što mislite o tome da na čelu jedne velike stranke kod nas bude žena, ali ne kako je to svojedobno postala Jadranka Kosor, kao Sanaderova zamjenica ?
Mi smo takvo društvo, i dalje patrijarhalno, koje radije vidi muškarce na tim pozicijama. Imali smo jednu premijerku, Jadranku Kosor, koja je naslijedila Sanadera nakon njegove ostavke, i jednu predsjednicu Republike, Kolindu Grabar Kitarović, koja, nažalost, u svojih 5 godina mandata nije apsolutno ništa napravila da bi više osnaživala žene i žensku problematiku u javnosti. Tako da nije svejedno koje žene su na pozicijama. Ali, mi smo imali izbore i stranka je izabrala Peđu Grbina za predsjednika, a mi žene smo u tom timu. Znate kako to ide, dok je dobro, dok su dobro plaćeni, postoji snažna motivacija muškaraca da se bave time. Prije su u sustavu obrazovanja dominantno radili muškarci, a kako su ugled i plaća u obrazovanju padali, tako su muškarci odlazili, a žene postajale zastupljenije. Žene u pravilu probijaju taj stakleni strop kad dolaze teška vremena i kad treba vaditi kestenje iz vatre, kad se to muškarcima zapravo više ne da. Mi u SDP-u imamo tzv. zip sustav i na prošlim parlamentarnim izborima smo izabrali jednak broj muškaraca i žena u Saboru, u našem Predsjedništvu i Glavnom odboru. I to je pravi put da s kvotama osiguramo ono što ženama zapravo pripada, dok ne dođemo u takvo stanje društvene svijesti da nam kvote nisu potrebne i da gledamo samo tko je sposoban, a tko nije. Kod nas je Peđa Grbin predsjednik stranke, ali smo Biljana Borzan i ja, te Siniša Hajdaš Dončić i Ranko Ostojić, potpredsjednici.
Imamo snažne žene i u drugim strankama u Saboru. Recimo, Marija Selak Raspudić, s kojom se svjetonazorski ne slažem, ali ona izvrsno radi kao zastupnica. Ovo je mandat kojeg će sigurno obilježiti ženska energija, ženska prodornost, odlučnost.
20.09.2023., Zagreb – Sabor 18. sjednicu nastavlja raspravom o Konacnom prijedlogu zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor.
Danas je gore nego u vrijeme Sanadera
-Nakon izbora računate na širu koaliciju, pa i sa strankom Možemo!, Beljakovim HSS-om, bivšim kolegama Socijaldemokratima…?
Kad dobijemo preferencije birača mislim da će tu postojati potencijal da se složi većina od 76 s kojom će se ići kod predsjednika Republike da nam da mandat za sastav vlade.
-Malo preoptimistično…
Što znači uspjeh na izborima? To ne znači da je najjača stranka pobijedila. Vi i sada imate u Saboru situaciju da je opozicija na izborima dobila više glasova nego HDZ sa svojim partnerima, a ipak oni upravljaju. Sjetite se izbora na kojima je Zoran Milanović dobio više glasova od HDZ-a, a ipak nije sastavio vladu. Zahvaljujući Mostu.
-Nedavno je usvojen Zakon o izbornim jedinicama oko kojeg je nastao pravi proceduralni cirkus. Što pokazuje taj primjer u kojem vidimo da HDZ očekuje od cijele Hrvatske da pleše striktno po njihovoj glazbi?
Oni sigurno misle da je HDZ jednako Hrvatska. Ponašaju se prema državi kao prema svom privatnom posjedu, kao gospodari života i smrti. Sve je to otišlo toliko kapilarno, tako je sve zatrovano da odgovorno tvrdim kako je sada situacija puno gora nego što je bila u vrijeme Sanadera, a nakon njega smo mislili da gore ne može i da se nitko neke stvari više neće usuditi učiniti, a vidite što imamo. Ovakvo zatiranje slobode medija, neovisnih institucija, ovakva bahatost, podcjenjivanje Sabora kao najvišeg zakonodavnog tijela u državi, to je dosad neviđeno.
Toleriranje i podržavanje koruptivnih radnji nečinjenjem ili zakašnjelim reagiranjem, nakon što vam mediji otvore priču pa nemate izbora, i tih se ljudi rješavate tek kada je vaš vlastiti ugled doveden u pitanje a dotad ih branite kao najčasnije, to je katastrofa. Ovo što su napravili s izbornim jedinicama to je jedan od ključnih razloga zašto njih treba maknuti s vlasti. Vi 1. listopada nemate, ne informaciju kad će se održati parlamentarni izbori, nego nemate pravila po kojima će se održati. Imamo pravnu prazninu- stari zakon je stavljen izvan snage, a šlampavošću i bahatošću HDZ-a dovedeni smo do toga da nemamo novi zakon. Kada smo mi slali u proceduru zakone koji su morali biti objavljeni u Narodnim novinama uvijek bi ukalkulirali tih zakonskih 8 dana u kojima predsjednik ima pravo potpisati zakon, bez obzira što je tada predsjednik bio iz naše opcije. Ako ste ozbiljni, vi to morate ukalkulirati. Osim toga, što su čekali godinu i pol dana otkad je Ustavni sud donio pravorijek da se mora donijeti novi zakon? A što oni rade? Novi zakon pišu u kitchen -kabinetu tri HDZ-ovca koji namještaju kako za HDZ zadržati postojeći broj glasova, pa rade nakaradne izborne jedinice mimo svih preporuka Ustavnog suda. Zatim, zakon u saborsku proceduru upućuju bez rasprave sa strukom, opozicijom, a to bi trebala biti stvar konsenzusa. Čak je Franjo Tuđman za onaj prvi izborni zakon pridružio u radnu skupinu i stručnjake koje je predložila opozicija.. Predsjednik Milanović nije ništa pogriješio. U zakonskom roku od osam dana stavio je svoj potpis na zakon. Opozicija je prikupila potpise za ocjenu ustavnosti toga zakona jer smatramo da se nije poštovalo ono što je Ustavni sud tražio- da svaki glas u svakom dijelu Hrvatske vrijedi jednako i da je pri tom prekrajanju izbornih jedinica potrebno što više voditi računa o prirodnim, povijesnim, administrativnim granicama nekog područja, što zasigurno nije poštovano. Jer ako imate Šoltu i Knin u istoj izbornoj jedinici, ili Pag i Petrinju, a Islam Latinski i Islam Grčki, koji nisu ni 2 km udaljeni jedan od drugoga, su završili u dvije izborne jedinice -.jedan u 9., a drugi u 7.
-Kako komentirate odbijanje premijera Plenkovića da se odrekne direktora HEP-a Franje Barbarića, ako ne zbog afere “plin za cent”, a onda zbog notorne činjenice da je bespravni graditelj s rješenjem Državnog inspektorata o uklanjanju nezakonitog objekta? Imamo premijera koji štiti one što krše zakone?!
I u istraživanjima mu rejting raste! S Plenkovićem smo mi izgubljena zemlja u kojoj vlada bezakonje i ono se podržava od strane najviših institucija. Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek ne shvaća da je njoj poslodavac narod i da je ona tu da pazi na borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala. Dok naši umirovljenici skapavaju od gladi, dok nemaju za kruh i mlijeko, dok s tim mizernim mirovinama jedva podmiruju osnovne životne potrebe, imate dva umirovljenika koji se, zahvaljujući HDZ-u i ovakvom koruptivnom modelu upravljanja, preko noći bogate, preko leđa svih nas i tih jadnih umirovljenika. S HDZ-om nam ne može biti bolje. Dok njih ne potjeramo u opoziciju na bar dva mandata, što dalje od naših sudbina i od našeg proračuna, nemamo šanse. Korupcija ubija temelje našeg sustava i našeg života.
-Što mislite je li pojava AP-a u SMS porukama koje su razmjenjivale Josipa Rimac i Gabrijela Žalac povod da curenje informacija postane kazneno djelo? A vidimo da se pojavljuje i AMP…
Apsolutno. Plenković je to i sam rekao u jednom od svojih medijskih istupa kada je komentirao curenje informacija u aferi Žalac gdje su se pojavili njegovi inicijali, jasno je rekao da moramo spriječiti takve stvari koje nam nanose štetu. I on će učiniti sve da do izbora spriječi sve što bi moglo izaći vani a ticalo bi se njega ili njemu bliskih ljudi, a da one afere koje još nisu izašle van, ne dobiju put do javnosti.
-Novinarima se sprema novo prisluškivanje i praćenje, kastracija medijske neovisnosti. Što kažete na to?
Moramo učiniti sve da do toga ne dođe. Predsjednik Milanović je rekao ako do bilo kakve tužbe nekog novinara dođe, bit će prvi pomilovan od njega. Ali, mi ne smijemo dozvoliti da do toga dođe. Ovo je klasični predizborni zakon. Da se pred izbore osigura zakonska zatvorenost za sve afere, sve neugodne informacije. Zlata Hrvoj Šipek je pacificirana, ona mora šutjeti, i možda čak Andreju Plenkoviću odgovara da nitko ne dođe na čelo Uskoka do izbora. A s druge strane, oni koji rade posao Zlate Hrvoj Šipek, a to su istraživački novinari, njih sada treba eutanazirati.
