„Pronađite publiku“ dio je današnjeg (off) programa trodnevnog festivala ŠKURE – Šibenske književne ure koji već treću godinu za redom posjetiteljima nudi kvalitetan književni sadržaj. „Pronađite publiku“ program je namijenjen amaterskim pjesnicima i piscima koji su dobili priliku da javno, pred publikom predstave, ustvari pročitaju svoje odabrane pjesme ili tekstove.
Program kojim je moderirao novinar Marko Podrug odvijao se na jednom od najljepših gradskih prostora, koji ulijeva poseban mir, između Muzeja grada Šibenika i krstionice u katedrali sv. Jakova.
Amaterski pjesnici i književnici izmjenjivali su se tijekom dva sata programa, čitajući svoja djela, no ipak jedna pjesma šibenske autorice Maje Matošin, nam je „zapela za uho“ jer osim što skreće pozornost na problem otuđenosti i neshvaćenosti, tjeskobe i anksioznog poremećaja, koje bezosjećajna okolina često ne primjećuje ili ne shvaća ozbiljno vapaj osobe kojoj je potrebno razumijevanje. Stihovi pjesme opisuju i položaja žene u društvu koji je sve kompleksniji.
Histerija
Kažu da sam samo žena.
Nije mi ništa, kažu, samo si žena.
Kažu,
„mlada si, polako, nije ti ništa.
istrpi, polako, nije ti ništa.
nije ti ništa“.
Stotine glasova u mojoj glavi
ali nije mi ništa.
sjedim na klupi ispred knjižnice i nije mi ništa samo
ne znam gdje sam, ne znam da li dišem
ili udišem glasove nije mi ništa sjedim
mislim da padam nikako da padnem
ZAŠTO NE MOGU PASTI prestalo bi
možda
nije mi ništa
srce je ptica ustreptalih krila
ne mogu ne mogu ne mogu
TIŠINA
nije mi ništa. ustanem. uzdahnem.
za petnaest godina, reći će anksiozna.