Velika Gospa, vjerski blagdan ili sajmišni dan? E, to je pitanje, jer donošenjem Zakona o neradnoj nedjelji kojim je Plenkovićeva vlada stala na pola puta, ne odlučujući se za zabranu nego ograničavanje rada nedjeljom na 16 neradnih nedjelja, mnogi su se gradovi dosjetili kako tome doskočiti. Pa su nedjelje odlučili proglasiti sajmenim danima. Tako je i blagdan Velike Gospe pretvoren u sajmište…
Glavni protivnici rada nedjeljom kod nas su Crkva i sindikati. Uglavnom s različitim pobudama. Crkvi je to način kako će vratiti vjernike u svoje prazne hramove, jer ako su toga dana napokon slobodni od rada kod poslodavca, imat će vremena doći na misu. Za blagdane, poput Velike Gospe, gdje se okuplja na tisuće vjernika, uz misno slavlje, bitan faktor oduvijek je bio i sajam s kojekakvim artiklima, od suvenira, preko jeftine odjeće, poljoprivrednih proizvoda do bogate ponude ića i pića za hodočasnike koji su u Marijanska svetišta dopješačili.
Za sindikate je bitniji drugi aspekt, pravo radnika na odmor makar jedan dan u tjednu i tu za one koji su prisiljeni raditi nedjeljom ne može biti prigovora, ma što poduzetnici mislili o tome. Postoji, naravno, i filozofija, pošteno plati, pa će ljudi raditi. No, to ne ispunjava sindikalni zahtjev za prijeko potrebnim odmorom radnika koji se radom nedjeljom dovode u diskriminirajući položaj.
Sindikalisti su, k tome, vrlo skeptični da bi radnici svejedno mogli stradati i preraspodjelom radnog vremena. Kako god okrenuli, uvijek se sve lomi preko njihovih leđa. Iako mali trgovci kukaju da zakon pogoduje velikim lancima, koji su uvijek u prilici, pozivajući se na onih 16 radnih nedjelja, omogućiti da njihove podružnice naizmjenično rade, i time smanjiti svoj mogući gubitak.
Da li zbog malih ili zbog velikih, a vjerojatno ipak najviše zbog turizma od kojeg Hrvatska ubire značajan prihod u državnom proračunu, tek brojni hrvatski gradovi i općine našli su načina kako oponirati vladinom Zakonu o neradnoj nedjelji. Krenuli su jedan za drugim proglašavati sajmene dane…Pretvarajući vjerske blagdane u sajmove na kojima se prodaje i nudi sve i svašta, i osigurava malim trgovcima zarada. A pokazalo se bezbroj puta da je profit najveći “svetac” u ovom konzumerističkom društvu!
Krenulo je s Hvara, a potom se plimni val proširio na Supetar, Sutivan, Bol, Jelsu, Stari Grad, Labin, Novalju, Bašku, Podgoru, Split, Šibenik, općinu Pirovac, Pulu, Zagreb, Samobor, Varaždin, pa čak i Mariju Bistricu i Svetu Nedjelju što zvuči gotovo blasfemično. Sajmovati će se i na Trsatu a Majka Božja Trsatska, kako izgleda, neće imati ništa protiv…
Počelo je kao nekakva pseudo oporbena priča, tvrdilo se da 15. kolovoza proglašavaju sajmenim danom redom gradovi i općine u kojima je oporba na vlasti. Ali, taj je argument pao kad su Veliku Gospu odlučili proglasiti sajmišnim danom čak i Marija Bistrica i Crikvenica gdje je HDZ na vlasti. Štoviše, crikvenički gradonačelnik “Vladu podržava 200 posto”, a iz Crikvenice dolazi i ministar mora, prometa, i infrastrukture Oleg Butković. Da ne govorimo o Svetoj Nedjelji koja je pred interesima poduzetnika i lokalnih budžeta zaboravila i na svoju “svetost”…
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, također je podlegao trendu sajmišnih nedjelja, a odluku je donio na prijedlog Društva obrtnika Grada Zagreba, navodno, kao vid pomoći obrtnicima, pogotovo onima koji su samozaposleni.
-Time se omogućuje tradicionalna prigodna prodaja na štandovima i kioscima, kao sastavni dio slavlja u Remetama, Stenjevcu i drugim dijelovima Zagreba- objasnio je svoju odluku Tomašević.
Na val sajmenih nedjelja po gradovima i općinama diljem Hrvatske Vlada odgovara tvrdnjom da rad nedjeljom nije zabranjen nego – ograničen. Na 16 radnih nedjelja, a koje će to biti odlučuju sami trgovci.
Iz Ministarstva gospodarstva poručuju kako je reguliranjem rada nedjeljom omogućen balans između poslovnog i obiteljskog života, a istodobno trgovcima ostavljena sloboda da sami odrede koje će nedjelje za njih biti radne, čime se, kažu, vodilo računa i o gospodarskim efektima Zakona i potrebama turističke sezone, radi koje je primarno i dozvoljen rad tijekom 16 nedjelja u godini.
Zakonom je, ističu, predviđena mogućnost prigodne prodaje na sajamskim manifestacijama, poput tradicionalnih vjerskih ( primjerice na blagdan Velike Gospe ) i specifičnih lokalnih manifestacija ( kao što je Špancirfest ), ali i drugih koje imaju značaj za stanovništvo, odnosno za koje postoji potreba u jedinicama lokalne samouprave, pojašnjavaju iz Ministarstva, objašnjavajući također da se Zakonom o trgovini propisuje da su prodajni objekti zatvoreni nedjeljom i u dane blagdana, ali to se ne odnosi na otkup primarnih poljoprivrednih proizvoda, prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na malo i na prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na sajmovima i tržnicama na veliko, prigodnu prodaju na sajmovima i javnim manifestacijama, prodaju putem automata i prodaju na daljinu.
Dakle, zakonom su anticipirani sajamski dani, a gradovi i općine su tu zakonsku mogućnost samo iskoristili, sukladno Zakonu o lokalnoj i regionalnoj samoupravi.
Prema tome, zaključuju u Ministarstvu, proglašavanje sajamskih dana nije kršenje ( nepoštivanje ) Zakona i odredbi o neradnoj nedjelji niti se radi o nekakvoj rupi u Zakonu. Naprotiv, Vlada je to omogućila gradovima i općinama, vodeći računa o tradiciji, običajima i potrebama građana, odnosno jedinica lokalne i regionalne samouprave.
Vlada je, dakle, iz populističkih razloga u Zakon o neradnoj nedjelji odmah ukalkulirala i – radne. Da bi vuk bio sit i ovce na broju…
A u polemiku oko neradne nedjelje uključio se na svoj specifičan način i predsjednik Milanović, nazivajući takvu politiku- tupavom.
-Ključni problem je platiti onima koji rade. To su uglavnom žene koje rade nedjeljama, blagdanima… To treba kontrolirati i svaku devijaciju i kršenje strogo kažnjavati. Zabrana rada… Evo, rade pumpe, jel’ to pošteno?! Sa stanovišta nekog pekara i malog trgovca, to je prevara. Zdrav razum u pravilu pobijedi, al’ uz velike gubitke- komentirao je predsjednik.
I doista jest glupo: trgovine su nedjeljom zatvorene, a kruh se prodaje na benzinskim crpkama!?
No, tako je to u Hrvatskoj sa hrvatskim zakonima koji su uvijek dominantno politički dimenzionirani, a zbog toga i manjkavo artikulirani.
Samo da podsjetimo: zabranu rada nedjeljom pokušale su uvesti i druge vlade prije Plenkovićeve. Najprije Račanova ( 2004. g. ), potom i Sanaderova ( 2009. g. ) Obje neuspješno. Pale su na Ustavnom sudu, na utvrđivanju ustavnosti takvih odluka. Dosad su obje bile neustavne. Ova Plenkovićeva, uz sve slabosti i prijepore, može pasti samo voljom Andreja Plenkovića…
