Monstruozno, trostruko ubojstvo koje je u Gradačcu, u susjednoj Bosni i Hercegovini, počinio Nermin Sulejmanović, nakon čega se i sam ubio, potreslo je cijelu regiju, a njegov eho prenio se i na Sarajevo Film Festival koji upravo traje, i u okviru čijeg je programa održan javni razgovor na temu “Femicid u filmu, televiziji i novim medijima”. Sudionici razgovora bili su fokusirani na umjetnički i medijski aspekt problematiziranja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Tridesetpetogodišnji Sulejmanović ubio je iz pištolja svoju bivšu suprugu Nizamu Hećimović pred očima malenog djeteta, izravno prenoseći zločin na društvenim mrežama, potom nastavio zločinački pohod gradom, te ubio još dvojicu turskih državljana, oca i sina, ranio suprugu i majku ubijenih, jednog policajca i još jednog muškarca, prije nego je i samog sebe dokrajčio.
Na Sarajevo Film Festivalu o “Femicidu u filmu, televiziji i novim medijima”, govorili su filmski autori koji su se i inače bavili tom temom u svom radu, ali i kroz društveni angažman. Među panelistima su bili rediteljice Aida Begić, Vanja Juranić, Kumjana Novakova, redatelj Ademir Kenović i glumica Nadine Mičić, a razgovor je moderirao Nebojša Jovanović.
Razgovor je održan povodom ovog strašnog zločina, pa su se i sudionici neizbježno referirali na taj recentni, zastrašujući zločin, a redateljica Vanja Juranić posvetila je festivalsku projekciju svog filma “Samo kad se smijem” ubijenoj Nizami Hećimović.
Nažalost, primijetila je Juranić, nasilje nad ženama i porodično nasilje događa se svuda. Film “Samo kad se smijem” snimila je, kako je kazala, nakon što je u Hrvatskoj prije dosta godina bio jedan slučaj za kojeg je izrečena presuda za nju bila frustrirajuća.
– Bila je očito mačistička, šovinistička. Imala sam potrebu više se time baviti i na kraju napraviti film- rekla je Juranić, prenosi press služba SFF-a.
Iz rakursa junakinje koja trpi nasilje u filmu “Samo kad se smijem” govorila je glumica Nadine Mičić.
-“Stoj doma, nemoj da te ko vidi takvu”. To kaže najbolja prijateljica liku u filmu. U takvom društvu mi živimo. Mi smo društvo koje njeguje nasilje, to su problemi koji su usađeni daleko ranije i mi to na djecu prenosimo- konstatirala je žalosnu istinu Mičić.
Posebno se osvrnula i na ulogu pokreta “Nisam tražila”, pokrenutog nakon prijava za seksualno zlostavljanje koje je glumica Milena Radulović podnijela 2021. godine.
U početku je, kazala je, vladao strah da nitko neće odgovoriti na kampanju u kojoj su žene pozvane da govore o nasilju koje su doživjele, ali za samo sedam dana javilo se više od 3.000 žena iz cijele regije, istaknula je.
O svojim filmovima “Balada”, temeljenom na „Hasanaginici“, i “Snijeg”, govorila je redateljica Aida Begić, ukazujući na problem normalizacije nasilja nad ženama kroz povijest jugoslavenskog filma i njegovom upisivanju u diskurse popularne kulture. Spomenula je kako su se pod normalno, prepričavale replike “nemoj, Fako, duše ti”, i “to je dio našeg života”, rekla je.
Stvari su se počele mijenjati nakon rata devedesetih, kada je došla jedna grupa žena koje su imale drugačiji pristup sadržaju naših filmova, ali i drugačiji odnos prema onome što se događalo iza kamere, što je artikulirano kroz pokret “MeToo”, smatra Begić.
S ocjenom Aide Begić da se stanje u domaćem i regionalnom filmu mijenja i da se glas žena sve bolje čuje, suglasila se i redateljica Kumjana Novakova, ali uz opasku da feminističke autorice ne mogu riješiti sve probleme, a nije ni pravedno od njih to očekivati i raditi pritisak na njih u tom smislu, ističe Novakova.
-Sistemska rješenja ne leže u filmu i umjetnosti- zaključuje.
Na panelu je govorio i Ademir Kenović, te se osvrnuo na svoj film iz 1989. “Kuduz” koji također tretira problem femicida.
Umjetnost ne može preuzeti ulogu zakonodavca, ali je neophodno da se obazrivo, samosvjesno i kritički bavi temama i modelima ponašanja koji su duboko ukorijenjeni u društvu i koji se, samim time, često ne preispituju i ne pokušavaju se prevrednovati- poruka je panela “Femicid u filmu, televiziji i novim medijima”, održanog u okviru Sarajevo Film Festivala, povodom monstruoznog zločina u Gradačcu.
