Gostujući u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2”, nadbiskup Mate Uzinić, ne po prvi put, je otvoreno i kritički govorio o stanju u Crkvi dramatično kompromitiranoj pedofilijom, o svećenicima optuženim za zlostavljanje djece i narušenom ugledu Crkve svim tim događajima zbog kojih ga je, priznao je iskreno, bilo sram i dok je o tome čitao.
Mislio sam da je to veći problem na Zapadu…
– Za to sam čuo nakon što se počelo o tome govoriti u SAD-u. Crkva je tada počela s otvaranjem vezano za tu temu. Poslije sam imao susret s jednim slučajem gdje sam bio posrednik u prijavljivanju onima koji su nadređeni- kazao je, pokušavajući objasniti kako je ranije uglavnom bio vrlo skeptičan prema toj temi te je vjerovao da je ona veći problem na Zapadu, rekao je Uzinić, piše HRT.
– Nisam lako mogao povjerovati da netko na taj način može zloupotrijebiti svećeničku službu. Uglavnom smo mislili da se to događa negdje drugdje. Onda smo počeli otkrivati da se to ne događa samo negdje drugdje, nego i kod nas- priznao je. Glasine o zlostavljanju čuo je i prije dolaska u Riječku nadbiskupiju, ali nije imao konkretne podatke, a do njih je došao tek nakon preuzimanja Riječke nadbiskupije.
Za njega su ta saznanja, ti detalji iz priznanja optuženog svećenika zlostavljača, bila šokantna. Posebno je bio šokiran činjenicom da su žrtve bile djeca u dobi od 6 do 13 godina,a optuženi svećenik je priznao da je sam imao 13 žrtava. To nije lako razumjeti, rekao je Uzinić, dodajući da ga je bilo sram i dok je čitao takve stvari.
Nakon tih saznanja odlučio je kontaktirati Svetu stolicu i DORH, i smatrao je, iako je slučaj arhiviran ( kao i toliki drugi prije ovog, op.a. ) da mu je dužnost obavijestiti crkveni vrh i tražiti savjet kako postupati. Predložio je da se taj slučaj iznese pred javnost zbog žrtava koje možda i ne znaju što se nakon toga događalo.
– Smatrao sam da Državno odvjetništvo treba biti upoznato sa svim detaljima slučaja jer u onoj prijavi koju je sam zlostavljač učinio okolnosti nisu do kraja bile opisane. Stavljen je jedan okvir iz kojeg se moglo zaključiti da se radi o lakšem kaznenom djelu nego je ono stvarno bilo- naveo je nadbiskup.
Crkva je štitila one koji su činili zlo, a ne one kojima je zlo činjeno
Takva nedjela onih koji imaju svetu dužnost pronositi riječ Božju, ne može razumjeti, ali, kaže, Bog nas je stvorio kao slobodna bića i ne može nas ograničiti u našoj slobodi jer bi tada i njegovo stvaranje čovjeka kao slobodnog bića došlo u pitanje. Dakle, ističe Uzinić,”stvorio nas je s mogućnošću da možemo birati zlo. Nije mi jasno kako netko može govoriti da služi Bogu, a zapravo činiti ono što se Bogu protivi”- rekao je.
Crkvu je, kako je to rekao i na Euharistiji, pogodila napast. Želeći zaštititi instituciju i one koji su njezini predstavnici, zaboravili smo da mi nismo institucija, nego zajednica Božjeg naroda u kojoj prednost imaju oni koji su najslabiji. Velika slabost Crkve je što je želeći štititi svoj ugled, štitila one koji su činili zlo, a nije imala sluha za one kojima je to zlo učinjeno– priznaje Uzinić.
No, riječki nad biskup se nada da bi, kao i svaka kriza i ova crkvena mogla biti ozdravljujuća. Istina, ne možemo promijeniti ono što je bilo, ali iz ovoga što je bilo možemo naučiti graditi novu budućnost, na nov način vršiti poslanje Crkve, ufa se Uzinić.
Žao mu je što se prilikom javnog istupa o toj temi rasplakao, što je izgubio kontrolu nad svojim osjećajima, no, emotivnost im je obiteljska crta, veli, ne krijući kako mu je žao što neki misle da je sve to puka gluma. Potvrdio je i da su ga na ovaj javni iskorak nagnali tekstovi objavljeni u Nacionalu, jer glasine koje su se širile rušile su ugled svećenika koji to ničim nisu zaslužili.
Zalaže se za to da Biskupska konferencija istraži sve slučajeve u Hrvatskoj i u tome će ustrajati. Zasad ima potporu biskupa da se obave određene istražne radnje, a nakon toga bi se u javnost izašlo s podacima do kojih se u istrazi došlo. Pozvao je sve one koji žele, da javno izađu s kritikama ili pohvalama, jer neki se s njegovim metodama ne slažu i smatraju da je ostavio na cjedilu ( ?! ) vlastite svećenike, da ih nije zaštitio, nije stao iza njih. Ali, izlaženje sa svim pojedinostima je zaštita žrtava i poruka žrtvama da riječka Crkva njih ima u središtu, izjavio je Uzinić u Nu2. Neki biskupi ne podupiru ovakav način suočavanja s istinom izlaženjem u medije, štoviše, smatraju da se time htio dodvoriti medijima i sebe eksponirati.
Pismo Papi
U Riječku nadbiskupiju je došao baš zato što je znao što se tu događa, i kad je trebao prihvatiti službu u Rijeci posao je Papi pismo u kojem objašnjava razloge zbog kojih smatra da ta služba nije za njega. Prvo, zbog njegovih osobnih razloga, drugo su bili razlozi Dubrovačke biskupije, a treće, to su bili izazovi Riječke nadbiskupije, kazao je.
Papu je u pismu zamolio da mu ne povjerava tu službu, a od Pape dobio dogovor da razumije, ali ga moli da se prepusti ići onamo kamo ne želi. Bilo mu je rečeno da je to najteža nadbiskupija u Hrvatskoj, i to je razlog zašto je došao u Riječku nadbiskupiju, rekao je aludirajući na Isusove riječi Petru kad ga je tri puta pitao ljubiš li me…
-Primijetio sam, prateći situaciju, da je nama u Crkvi najvažnije da sankcioniramo zlostavljača i da ga se ukloni. To se rješavalo tako da se zlostavljač isključi iz svećeničke službe, ali se ne napravi ništa da se utvrdi je li to zaista napravio i da se žrtvama daju nekakva prava koja im pripadaju, konkretno pravo na novčanu odštetu. Ali ako mi samo uklonimo zlostavljača, a ne stavimo u fokus žrtvu, onda i dalje ostaje žrtva. Tu ima problema i to moramo mijenjati. Nije dovoljno da netko više nije svećenik, on mora odgovarati za svaku žrtvu- ocijenio je Uzinić, napominjući da je i sam prijavljivao policiji sve slučajeve čim je saznao za bilo koju sumnju u zlostavljanje, čak i prije nego što je to bilo utvrđeno kanonskom istragom.
– To je bila moja dužnost- jednostavno će nadbiskup.
Hod i klečanje…
Komentirao je i muškarce koji svake prve subote u mjesecu kleče i mole, te ocijenio da je to zapravo uvezeni vjerski aktivizam u kojem postoje elementi političkog djelovanja, dakle, molitva i klečanje se zloupotrebljavaju za nešto drugo. Misli da bi se službena Crkva trebala ograditi od toga kako ju se ne bi dovodilo u kontekst djelovanja za nekakve političke ciljeve. Treba paziti, upozorava, da ne dođe do zloupotrebe vjere.
– Ja se bojim da smo mi u Crkvi u Hrvatskoj, mi koji smo na određenim mjestima, da nismo dovoljno hrabri za ukazivanje na zloupotrebe vjere. Trebali bismo biti puno hrabriji, poštujući građanska prava svakoga, pa i vjernika, ne bismo smjeli dopustiti da u tim stvarima, kad je u pitanju vjera, takve skupine vode nas i da oni više utječu na nas nego obratno. Mi bismo zapravo trebali učiniti da poruka evanđelja ne bude kompromitirana- ističe Uzinić, kao što se znalo događati u vrijeme COVID-a kada je Crkva nastojala biti na strani razuma, a mnogi vjernici su bili vrlo nerazumni.
Hod za život i klečanje po trgovima dio su borbe za vrijednosti određenih ljudi, kaže, ali ne misli da će se situacija s pobačajem, primjerice, promijeniti puno zbog takvog hodanja. Također, ni zabrana pobačaja ne bi riješila problem pobačaja, samo će porasti broj ilegalnih pobačaja, rekao je nadbiskup Uzinić, poručujući da ” ti hodovi” nisu način na koji bi Crkva trebala djelovati.
Nadbiskup Mate Uzinić
