Šok koji trese Srbiju zbog nezapamćenih masovnih ubojstava čiji su počinitelji mladi ljudi, jedan čak dječak od svega 13 godina i drugi od 21, sasvim razumljivo nije ostavio hladnima ni zastupnike hrvatskog Sabora koji su s visokim stupnjem zabrinutosti komentirali dva uzastopna masakra u susjedstvu, u kojima je ubijeno 17 osoba, mahom školske djece, a na desetine ih je ranjeno. Ni njihovu zabrinutost, štoviše ni zainteresiranost, nije dijelio Hrvoje Zekanović, takozvani ( demo)kršćanin koji se nije proslavio svojim izjavama lišenim i najmanje empatije i sućuti spram žrtava. Mahom djece…
Većina zastupnika u Saboru stavljala je naglasak na potrebu preveniranja vršnjačkog nasilja, na izgradnju tolerantnog društva u kojemu nasilju, bilo koje vrste, fizičkom ili verbalnom, ne bi trebalo biti mjesta, u kojem se govorom mržnje ljude ne bi huškalo jedne na druge, gdje se ne bi stigmatizirali drugi i drugačiji baš zato što su drugačiji i gdje se ne bi legalno ili ilegalno kolekcioniralo ubojito oružje po privatnim kućama i stanovima, nadohvat djeci.
Zastupnik Socijaldemokrata Domagoj Hajduković podsjetio je da je Hrvatska još 2020. donijela Akcijski plan za borbu protiv vršnjačkog nasilja ali se on, po dobrom hrvatskom običaju, ne provodi, iako je to jedno od bitnih jamstava da Hrvatska neće sutra biti poprište sličnih tragedija poput ovih u Beogradu i Mladenovcu. Uostalom, već u petak jedan je pomahnitali, neodgovorni građanin zoljom mahao usred Zadra!
Hajduković je stoga, pozvao svih koji još uvijek drže ilegalno oružje iz Domovinskog rata da ga vrate, jer je to najsigurniji način da se izbjegne zlo.
I zastupnica Možemo! Ivana Kekin ne misli da je Hrvatska imuna na takve tragedije, i vjeruje da nam primjer Srbije može biti signal da se probudimo dok je još na vrijeme i da krenemo ozbiljno i sustavno s prevencijom. Kekin se ne slaže s narativom koji ide za tim da se naše škole fizički osiguravaju policijskim snagama i pretvaraju u utvrde, kao što to Vučić sada najavljuje u Srbiji, nego prije toga treba ozbiljno raditi na prevenciji.
-Podsjetit ću da trenutno imamo u Hrvatskoj 50.000 djece u potrebi za skrbi o mentalnom zdravlju i 40-ak dječjih psihijatara. Psihologa u školama nema dovoljno i to su elementi na kojima bi se trebalo raditi- ocijenila je, te ustvrdila da je mentalno zdravlje djece i mladih najslabija karika hrvatskog zdravstvenog sustava. Izgradnja društva nenasilja, desigmatizacija mentalnog zdravlja, psiholozi u školama, nedržanje oružja kod kuće i pažljivo medijsko izvještavanje, to će pomoći, vjeruje zastupnica Možemo! Svaka odgovorna Vlada, kazala je Kekin, iskoristila bi trenutačno visoko senzibiliziranu javnost na problem posjedovanja oružja kod civila i uputila jasan poziv građanima da vrate oružje, čak ih i potaknula nekom nagradom.
A što radi hrvatska vlada? Šuti…
Da je psihološku pomoć i dosad trebalo pružiti svim učenicima osnovnih i srednjih škola s obzirom na posljedice pandemije covida i potres, smatrala je i Anka Mrak Taritaš iz GLAS-a, kada je još 1. listopada 2021. u saborsku proceduru uputila zaključak o tome, ali je Vlada odbila njezin prijedlog tvrdeći da to nije potrebno. Što danas misli premijer Plenković o tome, u svjetlu masovnih ubojstava u Srbiji, pitala je.
A ako je za Plenkovića dobro društvo Hrvoje Zekanović, lažni demokršćanin, koji se politički legitimira kao član Hrvatske demokršćanske stranke a ne poštuje ni osnove kršćanskog nauka, onda i ne treba puno dvojiti što bi danas kolegici Taritaš odgovorio premijer Plenković.
Jer, za Zekanovića, kojeg je šef HDZ-a rado prigrlio kad su ga “suverenisti” izbacili iz svojih redova, kao pouzdanog HDZ-ovog glasača, ono što se događa u Srbiji je njihov problem, a ne hrvatski, i mora se, veli Zekanović, napraviti distinkcija između Srbije i Hrvatske, zapadne Europe i zapadnog Balkana.
– U Srbiji je- kaže- vrlo niska medijska kultura, a u Hrvatskoj je situacija ipak nešto drugačija, ali, nažalost, vidim izjednačavanje, a mi smo moderna zemlja i članica EU– rekao je Zekanović, revoltiran izvještavanjem medija iz Srbije jer, strahuje da bi se ta “srbijanska mahnitost” mogla preliti i na Hrvatsku i širu regiju. Zato, što se njega tiče, to je- netema. Zanimljivo je da mu nikad nije smetalo izvještavanje o masovnim ubojicama po američkim školama, tada nije strahovao od prelijevanja nasilja u Hrvatsku, iako je svijet postao odavno globalno selo, a vijest iz svakog kutka planete, nekmoli Amerike, stiže do nas odmah.
Zbilja, što o tom “širokogrudnom” kršćanskom svjetonazoru Hrvoja Zekanovića misli Andrej Plenković? Možda dijeli njegov stav da je to briga isključivo Srbije i da se to Hrvatske ne tiče? Možda je i njegovo demokršćanstvo na razini Zekanovićevog, fingirano, plitko, prilagođeno biračkom tijelu koje od kršćanstva uglavnom zna ( ne računajući crkvene službenike ) tek kako se u vjerskim prigodama prekrižiti, ili eventualno izmoliti “očenaš”.
Nije li blasfemija da se Zekanović deklarira kao (demo)kršćanin, iako je posve razvidno da je riječ o čovjeku bez elementarne empatije i pijeteta prema žrtvama, što svakako nije imenentno pravom kršćaninu. Samo zato što su to žrtve Srbije, a sve što je srpsko, pa i nevina djeca, njemu je odiozno i zapravo bi najrađe podigao zid između dviju država kao razdjelnicu između zapadnoeuropske Hrvatske i zapadnobalkanske Srbije.
No, što je kod Zekanovića uopće zapadnoeuropsko, koje su to vrijednosti koje on zastupa kao moderni, demokršćanski političar? Govor mržnje, huškanje na pripadnike srpske nacionalne manjine, vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, omalovažavanje i pljuvanje po oporbi, a pogotovo onoj lijeve provenijencije, netolerantnost i isključivost? Zar su to vrijednosti zapadnoeuropske demokracije ili bi prije mogle biti zapadnobalkanske?
Ništa to ne smeta Plenkoviću kad mu ovaj desni terminator treba kao presudan glas u sabornici. Ne smeta mu ni takvog imati na HDZ-ovoj listi na koju se svojom egzemplarnom apologijom svakog poteza Plenkovićeve vlasti užurbano uspinje. Jer, sam u Sabor ne bi dospio nikad i toga je svjestan. Jedan mandat mu je HDZ već dao, drugi je osigurao s Domovinskim pokretom s kojim se brzo rastao, da bi se s HDZ-om ponovo, pragmatično sastao, jer novi izbori su blizu.
Plenković sasvim sigurno nije nikakav štovatelj Zekanovićeve ingeniozne misli i djela, ali mu treba, ne uvijek, no dobro dođe kao rezerva. Dobro je znati da je on ( Zekanović ) za njega ( Plenkovića ) uvijek tu. U nečem se dobro razumiju. U pragmatičnosti.
Primjera radi, mislite li da je moguće da Plenković pozove hrvatske branitelje, pače da od njih zahtijeva, jer ionako ih je većina pod njegovim političkim kišobranom, da vrate oružje koje legalno i ilegalno drže u svojim kućama, podrumima, drvarnicama? Vjerujete li da bi Plenković, poput Vučića suočenog s masakrom u kojem je ubijeno 17 ljudi, donio tako rigorozan zakon o oružju kojim bi se za neovlašteno nošenje i držanje oružja “gulila”kazna zatvora od bar 5 godina?
Vučić je Srbiji obećao razoružanje. Državi koja je odmah iza SAD-a po broju komada vatrenog oružja po glavi stanovnika. Plenković se ni u snu ne bi tako zamjerio braniteljskoj populaciji koja je svih ovih godina vjerno služila HDZ-u i u prljavim poslovima, poput onih sa kampiranjem u Savskoj i plinskim bocama na jednoj od glavnih zagrebačkih prometnica. Možda, kada bi se, da zlo ne prizivamo, Hrvatskoj dogodio beogradski scenarij, ali tada bi bilo prekasno…
Plenković se nije osvrnuo, čak ni zbog političke pristojnosti, na Zekanovićevu bešćutnost. Ništa razum, ništa emocije, empatija, sućut sa žrtvama, najvećim dijelom djecom koja nikome ništa nisu skrivila, samo politička računica. Eto to je taj pragmatični modus operandi koji će uvijek nekako spojiti jednog Zekanovića i jednog Plenkovića. I u tome je nesreća ove Hrvatske.
Hrvoje Zekanović (Foto: Jozica Krnić/TRIS)
