Dan je državnosti. Iako, zapravo, nije. Ali formalno, ponovo jest, otkako je Andrej Plenković preuzeo HDZ i vlast u državi. Dan državnosti obilježavao se 30. svibnja za života prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Nakon njegove smrti, i dolaska Račanove, lijeve koalicije na vlast, kalendar državnih praznika je promijenjen, uključujući i datum na koji se slavi Dan državnosti. Jer, prava je istina da je 30. svibnja 1990. konstituiran prvi saziv Hrvatskog sabora izabran na prvim demokratskim izborima. No, tada još nije bilo govora o državnosti i osamostaljenju Hrvatske, o čemu je Sabor odlučio tek godinu dana kasnije, 25.lipnja 1991.
No, zbog tromjesečnog moratorija, izazvanog ratnim okolnostima, proslava Dana državnosti prolongirana je za 8.listopada. Nažalost, od tada do danas, 32 godine traju prijepori oko toga kada doista treba obilježavati Dan državnosti u Hrvatskoj- 30. svibnja, 25. lipnja ( kako to od prvog dana čine Slovenci koji su neovisnost proglasili kad i Hrvatska) ili 8. listopada…
Za hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića 30. svibnja je puki HDZ-ov stranački dernek na koji se niti osjeća pozvan, a niti bi ga na taj dan slavio, jer je, kako smatra, falsifikat, i ako se njega pita hrvatsko osamostaljenje trebalo bi obilježavati 25. lipnja kada je Sabor o tome i donio odluku. Kako bilo, Milanović na proslavu Dana državnosti 30. svibnja ne dolazi, što hrvatski premijer i njegova stranka smatraju slučajem bez presedana. Jer, kako veli Plenković, apsurdno je da šef države ne poštuje zakone i državni praznik zemlje čiji je predsjednik.
Po “Plenkovićevom kalendaru” 30. svibnja se ponovo obilježava kao Dan državnosti, 25. lipnja kao Dan neovisnosti, ali tek kao spomendan, a 8.listopada se obilježava kao Dan Hrvatskog sabora. Do sljedeće promjene vlasti…
Nije ni čudo da ogroman broj hrvatskih građana nema pojma što se kojeg od tih datuma obilježava, niti ih to zanima, jer da je drugačije, naučili bi.
U takvom ozračju, predsjednik Republike vozi po svome, Vlada i HDZ po svome, i nema šanse da se na tom putu sretnu…
Hrvatski povjesničar Hrvoje Klasić, ne dvoji oko značaja 30. svibnja koji predstavlja velik i važan datum u novijoj hrvatskoj povijesti, ali nema veze s državnošću. Tada su u državni parlament po prvi put sjeli zastupnici hrvatskog naroda izabrani na demokratskim, višestranačkim izborima. I to je to! Taj Sabor će, ističe Klasić na N1, donijeti i prvi Ustav RH ali i odluku o prekidu odnosa s Jugoslavijom, dakle, odluku o osamostaljenju Hrvatske, 25. lipnja ( a ne 30. svibnja ), a ona će stupiti na snagu 8. listopada. Uostalom, sve do jeseni 1991. godine Hrvatska je formalno još u sastavu Jugoslavije, a Stjepan Mesić je godinu dana od Dana državnosti ( 30. svibnja 1990. ) još bio predsjednik Jugoslavije!
HDZ slavi 30. svibnja kao dan državnosti jer je to dan kada je HDZ osvojio vlast, a od tog trenutka počinje njihovo identificiranje s državom koje traje do današnjih dana. Kako zaključuje Klasić “ovo je praznik kojeg slave HDZ-ovci i oni koji odu na more”, i zbog toga nije moguće postići konsenzus u državi oko toga praznika.
Dan državnosti, bez predsjednika Republike i oporbenih političara, obilježen je na Spomeniku domovini, sa standardnim glorificiranjem HDZ-a i Franje Tuđmana koji je, kako je rekao premijer Plenković, “imao vizionarski pogled na samostalnost hrvatskog naroda”.
-Zato je ovaj datum bitan. On je bio Dan državnosti tijekom 90-ih, i sada je, i bit će. Stoga je važno da svi u Hrvatskoj poštujemo ovaj datum- izjavio je, primarno aludirajući na bojkot praznika od predsjednika Milanovića, koji smatra –sramotnim!
