Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, nakon medijskog razotkrivanja skandala i pritiska radi ispravljanja nepravde kojoj je i sam pridonio, napokon se ispričao žrtvama svećenika pedofila Zlatka Rajčevca, njihovim obiteljima i svim župljanima župe Sotin, ali i ukupnoj hrvatskoj javnosti. Postiđen je i kaje se, kaže post festum svega, jer uz poduzete mjere hrvatskim institucijama dotičnog župnika nije uklonio iz župe za vrijeme trajanja istrage o seksualnom zlostavljanju koje je, kako se sumnja, počinio nad svojim mladim župljanima. Zar se ovakvoj, iznuđenoj isprici i kajanju treba vjerovati?
Hranićevu izjavu “pokajanja” objavila je IKA ( Informativna katolička agencija ), a prenosimo je u cijelosti.
-Ovom izjavom ispričavam se žrtvama svećenika Rajčevca, njihovim obiteljima, župljanima župe Sotin, posebno onima koji su prijavili slučaj, kao i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti što, uz poduzete mjere prema hrvatskim institucijama i nadležnom Dikasteriju Svete Stolice, dotičnoga osumnjičenog župnika nisam uklonio sa župe za vrijeme trajanja istrage. Nažalost, tek sam ovih dana, slušajući javno svjedočanstvo jedne žrtve, kao i glas crkvene i opće javnosti, preispitujući sebe samoga pred raspetim Gospodinom, uvidio koliko velik propust i pogrešku sam učinio vodeći brigu o svećeniku, a ne videći patnju žrtava i potrebu zaštite koju su od mene tražile.
Svojim propustima te svojim izjavama na tiskovnoj konferenciji 21. ožujka 2023., makar to svojim srcem i stavom ne htijući, zanemario sam stanje i patnje onih koje sam kao pastir Crkve prvi trebao čuvati i štititi. Priznajem to i s osjećajem duboke postiđenosti izričem svoje kajanje! Žao mi je što nisam s dovoljno pažnje i suosjećanja slušao njihov krik koji vapi upomoć, kao ni vapaj obitelji i drugih osoba koje su im na razne načine nastojale pomoći. Iako sam srcem bio uz njih, izostalo je moje javno očitovanje i djelovanje. Želio bih to ispraviti te iskazati suosjećanje, na osobit način sa žrtvom koja je imala hrabrosti ovih dana javno posvjedočiti svoju patnju roditeljima, rodbini i svim ostalima, znanima i neznanima, koji su pretrpjeli bilo koju vrstu zlostavljanja.
Sada bolje shvaćam koliko je važno da žrtva bude u središtu našeg odgovora na dojavu o zlostavljanju te da prema osumnjičenima za kažnjiva djela treba postupati odlučno u skladu s važećim crkvenim odredbama. Razumijem da je kod osoba koje su u konkretnom slučaju tražile pomoć i zaštitu sada nestalo povjerenja. No, ponizno molim sve one koji su pretrpjeli zlostavljanje od strane crkvenih osoba da se ne boje slučajeve prijaviti Nadbiskupijskom povjerenstvu za zaštitu maloljetnika, kao i policiji, kako bi se zaustavilo i iskorijenilo ovo teško zlo.
Ponizna srca pozivam svećenike, redovnike i redovnice i sve vjernike naše nadbiskupije da zajedno sa mnom mole i pridruže se djelima pokore upravo za žrtve nasilja crkvenih osoba nad maloljetnicima, mladima i ranjivim osobama. Učinimo to u danima nadolazećega Velikoga tjedna da bismo mogli otvoriti novu stranicu veće, i osobne i zajedničke, zauzetosti u zaštiti maloljetnih i ranjivih.
Dok ponavljam svoju duboku ispriku i žaljenje, vjerujem da ću s većom jasnoćom očitovati nakanu i odlučnost Crkve, čije poslanje i jest – trajno skrbiti, čuvati i štititi živote i dostojanstvo onih koji su najmanji i najranjiviji- kaže se u izjavi “naknadne pameti i pokajanja” nadbiskupa Hranića.
Teško je vjerovati da su isprika i kajanje đakovačkog nadbiskupa iskreni, a ne tek iznuđeni iz vrha Crkve nakon medijskog otkrića da je dugih 14 mjeseci zataškavao slučaj svećenika pedofila i nije ga prijavio policiji iako je imao saznanja i čuo optužbe protiv sotinskog zlostavljača. Naprotiv, šutnjom ga je “pokrivao” i umjesto da ga trajno udalji iz službe čak mu je produžio mandat kao da ne zna ni za jedan njegov krimen. Tek kada su ga mediji prokazali, održao je konferenciju za novinare na kojoj je svojim skandaloznim objašnjenjima sračunatim na obranu zlostavljača, a ne njegovih žrtava, konstarnirao javnost, ali i dio Crkve.
Hranić se pravdao da svećenika –pedofila nije udaljio iz službe jer bi se “time srušio cijeli njegov svijet”, te pledirao da se zaštiti ” dostojanstvo počinitelja”, čime je doista prevršio mjeru dobrog ukusa i pristojnoti, pa su na njegov javni istup reagirali i Hrvatka biskupska konferencija ( HBK ) i Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj. Bez njihove reakcije, vjerojatno ne bi bilo ni Hranićeve isprike, pa nema razloga vjerovati da je ona iskrena kao i njegovo, navodno, kajanje.
