Pedofilski skandal svećenika u Sotinu koji je Crkva zataškavala, a mediji razotkrili, dobro je zatresla Katoličku crkvu. Bar dva zadnja desetljeća Crkva je konstantno pod povećalom javnosti zbog besramnog svećeničkog iživljavanja na djeci. Ma što tko govorio, ma kako naposljetku Vatikan presudio, velik dio odgovornosti za slučaj Sotin snosi i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić koji je zlostavljača u mantiji sustavno pokrivao a njegovu pedofiliju bagatelizirao. Sisački biskup Vlado Košić, pak, postupke svećenika iz Sotina je nazvao neprihvatljivim i osudio svako nasilje, pa i ono pod krovom Crkve. A inače,”Crkva, za razliku od drugih institucija, puno radi”, ustvrdio je Košić i za sve optužio medije koji “propagiraju pornografiju i erotske filmove, a mi u Crkvi smo kao neki pedofili”- ogorčeno će.
Time je samo potvrdio da je jedan od onih koji svećeničko zlostavljanje ministranata zapravo i ne uzima za zlo. Sve to, smatra, izmišljaju, prenaglašavaju mediji…
Vjerojatno Crkva ovaj slučaj ne bi nikad ni problematizirala da nije bilo medija koji su o tome pisali i žrtve koja je o svemu progovorila. I otkrila da je požudni svećenik iz Sotina počeo dodirivati još kao osmogodišnju djevojčicu, a potpuno je eskalirao kad je zašla u pubertet. Obitelj joj nije povjerovala da bi “božji namjesnik”, bezmalo svetac, mogao činiti takve opačine nad njihovim djetetom, što je rezultiralo najprije potonućem djevojke u depresivno stanje, a potom i pokušajem suicida.
Nadbiskup Hranić je takvom župniku omogućio nakon svega ponovni mandat i nesmetano djelovanje u župi jer je, kaže, smatrao da je sad već u takvim godinama da nije opasan ni za koga jer ništa više ne može ( ?! ) Odlučno je odbacio optužbe da je slučaj zataškavao, jer je, decidirano će, svećenika prijavio policiji, čekao je pravorijek državnih tijela, a uzgred, ni Vatikan u svojoj internoj istrazi nije našao da je bilo njegovih propusta.
Zanimljivo je obrazloženje Hranićevog nepostupanja prema svećeniku pedofilu. Nije ga maknuo iz službe, rekao je, jer bi se time srušio cijeli njegov svijet?! A kad se rušio svijet tolike djece izložene nedopuštenim dodirima i nasladi požudnog ostarjelog župnika, to ga, izgleda, nije brinulo, baš kao ni posljedice trauma koje su doživjeli pod krovom crkve. Hranić je imao i toliko drskosti i cinizma da javno izgovori još jednu sasvim izopačenu misao: “Treba voditi računa i o dostojanstvu eventualnog počinitelja”, pledirao je.
Kakvo dostojanstvo svećenika koji krši crkvene i svjetovne kanone i zakone zadovoljavajući svoje niske strasti na malodobnicima bez zadrške, bez straha pred bogom i ljudima?!
E, sad, na tom istom tragu je zapravo i reagiranje sisačkog biskupa Vlade Košića koji je solidaran s kolegom Hranićem, itekako brine o “zaštiti dostojanstva” bludnog svećenika, a pogotovo Crkve, koja, za razliku od drugih institucija, puno radi”, pa već godinama ima i Povjerenstvo na razini Hrvatske biskupske konferencije ( HBK ), a papa Franjo je krajnje rigorozan, veli, u iskorjenjivanju tog zla koje se pojavljuje nažalost, u svim zajednicama, pa i u Crkvi.
Ali samo Crkva ima ambiciju postvaljati se kao moralna vertikala u društvu, neka vrst globalnog moralnog kodeksa kojim obvezuje sve pravovjerne katolike. I što je to Crkva postigla radeći, navodno, puno više od drugih institucija? Jedino što je uspjela jest dugogodišnje prikrivanje i zataškavanje seksualnog zlostavljanja nad djecom. I da nije pape Franje veliko je pitanje bi li Crkva i danas ušla u obračun s pedofilima i seksualnim nasilnicima u svojim redovima…
Košić bi krimene svećenstva rado prevalio na medije koji su ih prokazali, ništa tu Crkva nije skrivala, tvrdi, nikoga se nije štitilo, kongregacija iz Rima je to potvrdila.
-Ne možete vi novinari biti toliko protiv tog zla kao što smo mi, ljudi Crkve. Ja sam mač, nemilosrdno ću progoniti takve zločince jer smatram da je to nedopustivo- prijetio se sisački biskup sasvim neuvjerljivo, okrećući tupu stranu mača prema Crkvi, a njezin oštri brid prema medijima.
-Mediji koji propagiraju pornografiju i ne znam kakve sve erotske filmove i što sve ne, sad su oni ispit društva i savjesti, a mi u Crkvi kao neki pedofili, skrivači zlostavljača. Potpuno je izokrenuta percepcija koja se nameće, i potpuno je netočna- drsko će Košić unatoč svim ispovijedima žrtava pedofila i zlostavljača s krunicom, unatoč papinim sasvim jasnim i bespoštednim istupima na tu temu, koju, eto, jedan rigidni Košić pokušava relativizirati. Jer, Crkva je prva do boga, njegov glasnogovornik na zemlji i tko ima pravo upirati prstom u svećenstvo koje je oduvijek živjelo po svome, kao država u državi, pače država iznad države. Takvi poput Košića, i naravno Hranića, snose najveću odgovornost za pedofiliju koja se u Crkvi razmahala. Oni pred njom zatvaraju oči, a i kad je vide, kad za nju znaju, skloni su je minimizirati, proglašavati nevinim pokroviteljskim, gotovo očinskim dodirom svećenika. Da nije medija, misle, ne bi ništa od toga ni bilo.
I to je jedino točno od svega što ovaj dvojac govori…
Vlado Košić (Foto: Tris/H. Pavić)
