Neovisni novinarski portal
19.2.2025.
POLITIKA & KRIMINAL
Plenković hini da ga se Dekanić ne tiče i pribjegava oportunizmu jer, kad bi HDZ poštovao uzuse političke kulture, ta tko bi im ostao?!

Plenković hini da ga se Dekanić ne tiče i pribjegava oportunizmu jer, kad bi HDZ poštovao uzuse političke kulture, ta tko bi im ostao?!

Damir Dekanić. HDZ-ovac koji ima običaj voziti kad pije, tipičan je hrvatski, “zajedničarski” proizvod. Dva puta je dokazano sudjelovao u prometnoj nesreći, i oba puta je bio “pod gasom”. Prvi put kad je udario u vozilo u kojemu su bile časne sestre iz Đakova, i navodno nije bio kriv, ali je bio alkoholoiziran, a drugi put prije godinu dana, kod Cerne kada je, kako navodi USKOK u svome priopćenju, s 1,44 promila alkohola u krvi udario u parkirano vozilo pred jednom kućom kojoj je oštetio i ogradu. Iako svjedoci od prvog dana govore kako je iz karamboliranog službenog automobila izbauljao teturajući, dakako pijan, istrazi je trebalo 11 mjeseci da utvrdi tako notorne stvari, a svih jedanaest mjeseci Dekanić je tvrdio da on nije vozio, nego njegov rođak. Stranka mu je bezuvjetno vjerovala i njegovo pijano županovanje nije joj nimalo smetalo. Baš kao ni Tomaševićevo besramno nasilje nad suprugom, pa su ga se riješili tek pod snažnim pritiskom javnosti, ali je župan požeško-slavonski ostao do zadnjeg dana mandata. Što ne bi i Dekanić? Na čast i slavu HDZ-u!

A što bi tek šef stranke Andrej Plenković dao da je nekako mogao svoj utjecaj proširiti i na OLAF i spriječiti uhićenje njegove miljenice, ex-ministrice Gabrijele Žalac, koja je premijera doslovce fascinirala svojom “izvrsnošću i sposobnošću”.Toliko da bi joj oprostio i besramno, višestruko preplaćeni “softver” proračunskim novcem. Jao Hrvatskoj s ovakvom vlašću koja moral u politici doista shvaća samo kao apstraktnu imenicu…

Sebičnjak koji je za sobom, na dno, povukao i rođaka i policiju…

Činjenica da Hrvatskom vlada HDZ, uz male prekide, gotovo tri desetljeća, ima za posljedicu da kod nas ministri, dužnosnici na svim razinama, čekaju u redu na uhićenje i procesuiranje. Jer, vukovarsko-srijemski HDZ-ov župan Damir Dekanić nije ni prvi, a svakako ni posljednji. Njegova županijska organizacija, koju vodi ministar obrane Mario Banožić, zamrznula mu je članstvo, a ostavka je, pak, njegova stvar. Naravno, za očekivati je da o tome vrli HDZ-ov župan i ne razmišlja. Njemu je na umu samo kako uspješno perpetuirati početnu laž u koju je uvalio i rođaka, i vlasnicu obiteljske kuće pred kojom se nesreća dogodila, i policijske službenike, koji su sada zajedno s njim privedeni. Mora se priznati, junačko djelo velikog katoličkog muža i bogobojaznog hrvatskog domoljuba kakve HDZ proizvodi kao na tekućoj traci.

Dekanić je nakon nesreće uporno tvrdio da je za upravljačem bio njegov rođak, unatoč brojnim svjedocima koji su ga javno, kako je pisao Telegram, prokazivali kao pijanog vozača koji je čak molio da se policija ne zove odmah na mjesto događaja, dok ne stigne njegov rođak kojeg je sebično odlučio inkriminirati prenoseći na njega odgovornost za vlastito nedjelo. To je taj profil, nažalost, prevladavajući u HDZ-u, koji karakterizira odsustvo elementarnog morala i osjećaja odgovornosti. Tome se ne treba čuditi, jer ako se analizira struktura stranačkog članstva vidjet će se da su tu dominantni oni koji su pokupljeni “s koca i konopca”, koji su u HDZ došli kao marginalci, ljudi s ruba društva, i domogli se, zahvaljujući stranačkoj iskaznici, i moći, i utjecaja, i materijalnih dobara o kojima nekoć ni sanjali nisu.

Njima ne smeta ako su njihovi ( HDZ ) dužnosnici uhvaćeni u prekršaju ili čak kaznenom djelu. Oni se nad njihovom pohlepom, grabeži i bahatosti ne snebivaju, njima je po sebi razumljivo da visokopozicionirani članovi stranke, dobro raspoređeni u svim tijelima vlasti i državnim institucijama, pogoduju stranačkim prijateljima i rođacima kod zapošljavanja, dobivanja poticaja i subvencija, unosnih poslova ( za državu ), jer, za koga vraga su tu ako neće ništa učiniti za “svoje”?! Štoviše, nije im odiozna ni pomisao da su primili mito za “usluge” koje pružaju, jer to je ta primitivna percepcija vlasti kojoj je sve dopušteno, koja sve može i ni za što ne odgovara.

Zato ne treba čuditi da čak i nakon uhićenja i pritvaranja Dekanića, HDZ-ov saborski zastupnik Mario Kapulica izjavljuje da i dalje Dekaniću vjeruje da nije vozio sporni automobil i skrivio nesreću. – Zašto ne bi čovjeku vjerovao ako opetovano tvrdi da nije vozio- benevolentno i s puno povjerenja prema stranačkom kolegi će Kapulica. E takve solidarnosti nema nadaleko. Ili je posrijedi svijest da već sutra, poput Dekanića, pod rotirkama i s  lisicama kamufliranim ovlaš prebačenim sakoom, može biti priveden bilo tko od njih?

Tko je sljedeći?

Nakon ministara Lovre Kuščevića, Josipa Aladrovića,  Darka Horvata, Gabrijele Žalac, Tomislava Tolušića, državne tajnice Josipe Rimac itd., itd., nema više mjesta čuđenju ako bilo tko od HDZ-ovih prvaka dobije optužnicu DORH-a ( ili OLAF-a ). Pitanje je samo tko je sljedeći… Svi su oni dio iste priče, istog HDZ-ovog lopovskog tima kojim manevrira Andrej Plenković. Predsjednik stranke, bogme i Vlade. Kojem, očigledno, nije neugodno što vodi takvu ekipu probisvjeta, sudeći po učestalosti privođenja i optužnica, do laktova umočenih u korupciju i kriminal. Kakav može biti prvi čovjek takve stranke? Iz moralne higijene, zbog političke pristojnosti, netko  kome je strano svako nezakonito postupanje, tko i ne pomišlja bogatiti se bezočnom pljačkom javnog novca, već bi se odavno zahvalio na povjerenju takvom članstvu i okrenulo leđa stranci, koja nota bene, ima čak i kao kolektivitet, pravomoćnu optužnicu za kriminal. A Plenković je, kako znamo, vodstvo HDZ-a preuzeo nakon presude, pretenciozno se ograđujući od takvog, “Sanaderovog HDZ-a”, jer on vodi novi, valjda pošteni, HDZ. Koliko je novog u Plenkovićevom HDZ-u, gledali smo zadnjih šest godina otkako je na dužnosti premijera i predsjednika stranke, i sve što smo, kao neku vrst eskalirajućeg novuma mogli vidjeti jesu serijska uhićenja visokih stranačkih dužnosnika, Plenkovićevih bliskih suradnika, redom osumnjičenih ili optuženih za kriminal i korupciju, za zloupotrebu položaja i ovlasti, trgovanje utjecajem, pogodovanje.

Damir Dekanić nije nikakav poseban HDZ-ov slučaj uhapšenog dužnosnika, više se čini nekom vrstom sad već klasičnog, autentičnog primjerka “zajedničara”. A kako su taj stranački model vladanja svi u HDZ-u odavno usvojili, makar mentalno, nema šanse da bi itko od njih na vijest o uhićenju nekog njihovog vrlog prvaka reagirao, makar i kondicionalnom, osudom takvog ponašanja i distanciranjem od inkriminiranog člana. Svi se upinju, uključujući i predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, izbjeći jasan komentar o slučaju Dekanić, nekmoli da bi se založili za brzo sankcioniranje, ne daj bože izbacivanje, takvog člana iz stranke. Notorna je glupost da to čine poštujući presumpciju nevinosti, jer HDZ se svojih ljudi ne odriče ni kad su nepobitno krivi. Jedino su se ad hoc odrekli Josipe Rimac, tu nije bilo ni principa da se krivnja ne prejudicira, ni zaštite integriteta člana, ni poslovičnog opreza hadezeovaca kad je netko njihov u gabuli, jer nikad ne znaš na što će njegov slučaj izaći i koga će sve za sobom povući. Naprosto su je egzekutirali bez milosti. Možda zato što je bila iz seta “Karamarkovih ljudi”, a možda stoga što je ostala bez svojih moćnih zaštitnika ( Mamić, Bandić, Karamarko…).

Dekaniću je članstvo u HDZ-u zamrznuto, kao i Žalac i mnogima koji su se našli u toj situaciji, ali ostavka je isključivo njegova odluka. A kako znamo, u HDZ-u se ostavke samo iznimno podnose, njih moralna i etička pitanja previše ne muče, i svi su izgledi da će i Dekanić, poput požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića svojedobno, ostati na poziciji čelnika Vukovarsko-srijemske županije do kraja mandata. Zanimljivo je kako u HDZ-u svi odreda oportuniraju kad je o eventualnoj ostavci  Dekanića riječ, iako on formalno i dalje jest član stranke, samo mu je članstvo privremeno zamrznuto. Sud časti ga je suspendirao do okončanja pravosudnog postupka. Kakvog to smisla ima? To je čista perverzija, licemjerje par excellence. Jer, ako ništa drugo, nesporno je da je župan Dekanić oba puta, u obje prometne nesreće u kojima je sudjelovao bio pod utjecajem alkohola. U službenom vozilu. Već time diskreditira i funkciju župana i stranku iz koje dolazi.

Plenković hini da ga se Dekanić ne tiče, a itekako ga se tiče!

No, u HDZ-u to ne smeta nikome, implicite i šefu stranke Plenkoviću. Umjesto da se u ime stranke javno ogradi od onih za koje postoji osnovana sumnja da su zlorabili položaj i možebitno utjecali na lažiranje policijskog izvješća o očevidu s mjesta nesreće, uvlačeći time i policiju u kazneno djelo, što stvara opasan osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja prema institucijama koje bi trebale jamčiti sigurnost građana, Plenković hini da to nije njegova stvar, a itekako jest!  Poziva se na onu oportunističku floskulu “neka institucije rade svoj posao”, kako bi izbjegao bilo kakvo komentiranje za njega i HDZ iznimno neugodne situacije. Recidivističke. Koja se sustavno HDZ-u ponavlja.

Plenković je dovoljno inteligentan da neće, poput Kapulice, govoriti kako vjeruje na riječ Dekaniću, ali će bez kompleksa posegnuti za frazom “vidite da institucije djeluju”. Jer, veli, “da ima pritiska HDZ-a, ne bi bilo ničega”. Otkud zna? Iz ranijeg iskustva ?

I odmah fokus javnosti s HDZ-a i pijanog stranačkog dužnosnika prebacuje na oporbu, odnosno “strančice” koje su javno priznale da su vršile pritisak na DORH.

-Od jučer gledam da strančice poput Domovinskog pokreta, govore da su tjednima radili pritisak na DORH i policiju. To nije dobro za neovisnost institucija- reći će Plenković.

Kao da se radi o sasvim benignom prekršaju, usput dodaje da sve okolnosti slučaja treba rasvijetliti, a na županu Dekaniću je da govori istinu. Zašto mu to nije rekao prvog dana nakon  prometne nesreće koju je pijan, očito, skrivio? Možda bi autoritetom šefa HDZ-a i postigao da raspojasani član stranke krimen prizna. Ali, on se tim “tričarijama” ne bavi, nema za to vremena, čovjek na leđima nosi teret cijelog svijeta…

Nije spreman čak ni za toliko da kaže jasno hoće li, dokaže li se da je Dekanić kriv, zatražiti od njega da podnese ostavku. -Vidjet ćemo što će biti- odgovara neodređeno- dok sud odluči ima još puno do toga.

Politička (ne)kultura

Ali, što će se suštinski promijeniti u stavu Andreja Plenkovića u tom slučaju? Njega više muči izjava predsjednika Milanovića koji vjeruje da ovo što se dogodilo s Dekanićem ide do vrha.

-Ja sam bio premijer, da se župan u moje vrijeme ponapijao i porazbijao pola šora i avliju i da je to zataškavano godinu dana i da premijer s tim nema nikakve veze, e to, brate, na drugom molitvenom doručku pričaj. To je problem, koji zakon to pozna, koji moralni kodeks, koja vjerska knjiga? To je upropaštavanje države- ocijenio je Milanović.

Na sve to, što, jasno, Plenković odbija s indignacijom, ističe: -Da ga netko štiti, ne bi došlo do ovog jučer.

Ali, da bi se to dogodilo trebalo je 11 mjeseci!!!

Dakle, neka institucije nesmetano rade, bez premijerovog i bilo kakvog političkog pritiska, ali to ne znači da šef najveće i najdiskreditiranije stranke u državi ne treba raditi svoj posao. Gdje je politička kultura, što je s moralom u politici, kakav je to sud časti koji nečasno zatvara oči pred svojim  nekredibilnim članovima iz prvog i drugog ešalona? U demokratskom društvu ostavka se podnosi za puno manje. U Njemačkoj je, kako smo to ovih dana mogli čuti, jedan ministar zbog prekoračenja brzine, dakle, prekršaja u prometu, pri čemu nije skrivio nikakvu prometnu nesreću, morao podnijeti ostavku. Kod nas prebiješ suprugu, skriviš prometnu nesreću s velikom materijalnom štetom ( srećom da nije još koga i ubio! ) i ostaješ župan do kraja mandata. Tobože zato što si izabran neposredno, pa si nesmjenjiv.

Ma dajte, da ima političke volje u HDZ-u, Dekanić bi već odletio i iz stranke i s mjesta župana. Ali, to se ne događa jer je HDZ previše kontaminiran korupcijom i kriminalom. Ako bi se počeli ponašati u skladu s ultimativnim pravilima političke kulture u pristojnom svijetu, ta tko bi im ostao ?!

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI