Ovo je mala priča o patku Mili zbog kojeg smo alarmirali sve službe, Sokolarski centar – Dubrava, veterinarsku stanicu More i na kraju 112 – SOS broj, koji nam je dan ranije bio tema. Zamalo je patak završio na liječenju! A zdrav k’o dren…
Nedjelja je, šetamo starim šibenskim kvartom Dolac, pažnju nam skreće patak koji leži ispod stolice na štekatu, i ne miče se. Pogladimo malo patka po glavi, koji je ustvari divlja ptica, i kojeg to ne smeta, što nas čudi. Zaključujemo da je patak ranjen i da mu treba pomoć, lagano krećemo u akciju spašavanja patka, sljedećih pola sata kontaktiramo sve službe i doznajemo informacije koje se tiču divljih patki, kao i one birokratske, vezane za rad komunalaca.
Slijedom događaja, prvo smo nazvali Emilia Menđušića, voditelja Sokolarskog centra – Dubrava, koji nam se odmah javio i objasnio da se ne bavi patkama, pa nas je uputio na veterinara.
Javio nam se i dežurni veterinar koji nam je rekao da možemo dovesti patka na pregled i liječenje, koje ćemo platiti o svom trošku, kao što ćemo morati, kako stvari stoje, makar privremeno udomiti patka. Međutim, s obzirom da se radi o patku, divljoj životinji, veterinar nas ipak uputi na SOS broj 112. Odmah po uspostavi poziva, brzo objašnjavamo dispečerki o čemu se radi i kako nije velika frka. Opisujemo joj stanje u kojem se nalazi nesretni, nepomični patak kojem treba pomoć, dok s druge strane linije, dispečerka tipka službeni e-mail koji će uputiti komunalnim redarima. Međutim, nedjelja je, i oni mogu tek sutra uredovati, objašnjava nam.
Ništa, što je, tu je, našli smo kutiju, idemo po patka, odlučni smo platiti mu liječenje i privremeno ga udomiti, uvjereni da je ranjen.
Dolazimo u Dolac, a patka nema, samo ostaci kukuruza.
Hodamo tako s praznom kutijom, već nam je malo laknulo, jer patak očito može hodati.
Ne samo da patak može hodati, on može i letjeti i zove se Mile, možda je nekad i bio ranjen, no, sada je živ i zdrav, saznajemo, već u idućih par metara hoda, od poznanika.
Korak po korak, dan po dan, i priča o patku Mili, koji umalo da je završio na liječenju, dobiva svoj epilog.
Mile živi u Docu, o njemu se brine ekipa koja radije pije i sunča se ispred dućana, negoli u kafiću. Veselo nam objašnjavaju da Mile živi sretno, hrani se u obližnjem buffetu, čak ima i mačka prijatelja koji ga je, jednom zgodom, sačuvao od nezgode…
I nije mu ovo prvi put da puni retke medija.
Saznajemo kako Mile zna biti i nestrpljiv, voli smoki iz dućana, u koji slobodno ulazi, odmah ga morate uslužiti, inače možete dobiti kljunom…
Milu nažalost u ponedjeljak nismo zatekli ispred dućana s ekipom koja poznaje njegove navike, kažu nam da se Mile tu negdje šeta, a možda je u nekom brodu, odmara. Samo smo vidjeli njegovu roza posudicu s kukuruzom.
Ovo je mala priča, o patku Mili, sa sretnim završetkom…
No, ako naiđete na zaista ranjenu životinju, nemojte okrenuti glavu, zovite nadležne službe.
