Radnica propale tvrtke Kamensko, Đurđa Grozaj, ima 2500 kuna mirovine nakon 39 godina radnog staža u tekstilnoj industriji i danas jedva spaja kraj s krajem pokušavajući preživjeti. Spisateljica Silvija Šesto, višestruko nagrađivana za svoj književni rad, a može se pohvaliti i da ima čak pet naslova u osnovnoškolskoj lektiri, prima invalidsku mirovinu od mizernih 1190 kuna. Obje su ne zbog svoga rada u struci, u tekstilnoj industriji, odnosno književnosti, nego zbog umijeća preživljavanja s minimalnim mirovinama, pozvane kao gošće u HRT-ovu emisiju Nedjeljom u 2 da objasne građanima Hrvatske kako se s tako malim mirovinama u ovim skupim vremenima uopće može živjeti.
-Izgleda da pomoći umirovljenicima nema- konstatirao je već na samom početku emisije voditelj Aleksandar Stanković, prenosi HRT, s obzirom da prosječne mirovine sve više zaostaju za prosječnim plaćama. Umirovljenici su kod nas postali građani s ruba društva…
Čudotvorke preživljavanja
Obje gošće za sebe kažu da su čudotvorke jer nekim čudom uspijevaju pretakati te male mirovine iz šupljeg u prazno sve ufajući se kako će se nešto dogoditi i drugi mjesec, možda, biti bolje.
Đurđa Grozaj, koja je u mirovinu otišla iz nekoć jake, danas propale tekstilne tvrtke Kamensko, ispričala je kako su njezine supatnice, kolegice na poslu u dugom razdoblju radile bez radnog vremena, a unatoč tomu završile su na rubu siromaštva. Za to krivi sustav i predstavnike umirovljenika koji su ih zastupali. Kad se uspiju izboriti i za najmanje povećanje, koje zapravo te ljude s mizerijama od mirovina samo dodatno povrijedi, oni plješću sami sebi kao da su izvojevali neku veliku bitku, veli Grozaj.
Đurđa se najprije zaposlila u Kotki gdje je provela pet godina, a 1980. je došla u Kamensko i ostala narednih 30 godina, sve do 2010. i konačnog sloma poduzeća. Uzalud su radnice upozoravale na ( namjerno ) uništavanje tvrtke koja je žrtvovana da bi na mjestu nekadašnje tvornice netko izgradio luksuzne stanove i na njima stekao bogatstvo. A radnice završile na biro ili u mirovinu. Neke i na psihijatriju, a dio ih je i skončao zbog svega, prije vremena.
Nakon propasti Kamenskog, skupina radnica je osnovala udrugu Kamensko, imaju pet stalno zaposlenih i kad pristigne veći broj narudžbi pomažu im i njihove umirovljene kolegice iz bivše tvrtke.
– Prvo smo jednu zaposlili, kojoj je bilo najteže, pa je došla do mirovine, pa drugu…. Kroz ovaj put smo osam žena otpremili u mirovinu s dobrom plaćom i dignutom glavom. Jako puno smo zbrinuli mladih kroz stručno usavršavanje- ispričala je Grozaj. Prepoznali su ih, kaže, i izvan Hrvatske, obraćaju im se kolegice i kolege iz regije radi savjeta kako se organizirati, a za pomoć su ih zamolili i iz sindikata tekstilaca Njemačke s namjerom da preuzmu njihov model samoorganiziranja.
Spomenula je i da njihova udruga organizira, praktično od prvog dana, modne revije, i time dokazuje svojim poslodavcima koji su ih otpisali kao stare i bezvrijedne da ženska vrijednost nema roka trajanja. Jedna takva modna revija održat će se 17. prosinca u okviru adventa na zagrebačkoj Knežiji, pa je gostovanje na HRT-u iskoristila da građane pozove da dođu, a političarima poručila da manje obećavaju i više rade. Uostalom, bit će dovoljno da se, kako je rekla, ugledaju na izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića.
Ako nam sve ovo rade da bi samo oni dobro živjeli, rekla je Grozaj, idemo se skupiti i idemo to maknuti!
Poput žene s brkovima u cirkusu…
Druga gošća emisije spisateljica Silvija Šesto iza sebe ima bogat opus od čak 54 knjige za djecu, 14 zbirki priča, pjesama, romana, drama za odrasle, a pet njezinih naslova uvršteno je u školsku lektiru. Prima invalidsku mirovinu od žalosnih 1190 kuna!
S tim iznosom mirovine, komentirala je crnohumorno, osjeća se na neki način kao žena s brkovima u cirkusu. Mirovine bi trebale biti solidaran čin jednog civiliziranog društva, smatra, ali što ima civilizirano i solidarno u takvim mirovinama?!
Kazala je i da “samostalci” nisu oni koji se nisu uspjeli uhljebiti, nego oni kojima je to strast i poziv, izbor i životni put, ali od njih, svojim maćehinskim, nehumanim odnosom, država radi socijalne slučajeve.
– Prije nekoliko godina mi smo jednu našu kolegicu, samostalnu umjetnicu s još većim brojem nagrada od mene, pokopali solidarno preko Facebooka, skupljali smo novac za pogreb– kazala je s gorčinom, napominjući da živi od honorara do honorara, bez božićnice, bez bolovanja, bez toplica na koje ima pravo, ali si ne može priuštiti taj “luksuz” da tamo, radi zdravlja, provede 21 dan koliko je pripada.
Komentirajući rad ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, kazat će da je ministrica učinila neke dobre stvari i da je bila senzibilna prema nekim skupinama ljudi koji nisu organizirani u udruge. Smatra da bi se trebalo okrenuti Europi i naprosto kopirati model na koji tamo rade umjetnici, rekla je spisateljica Silvija Šesto u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2.
