Ukrajinski vojnici neće se obučavati u Hrvatskoj! Za svoju odluku ( o sudjelovanju Hrvatske u misiji EUMAM ) Vlada nije dobila dvotrećinsku većinu u Saboru. Od 107 prisutnih zastupnika za obuku je glasalo njih 97, dok ih je 10 bilo protiv, a da bi odluka bila prihvaćena za nju je trebao glasati 101 zastupnik. Pale su teške riječi i sa strane pozicije i opozicije, a napose je ogorčen ishodom glasanja bio predsjednik Vlade Andrej Plenković.
Zastupnici koji su glasali protiv EU misije za vojnu pomoć Ukrajini pokazali su neupućenost, rekao je premijer te ustvrdio da je “glasanje u Saboru bilo razdjelnica koja dijeli one koji štite nacionalne interese od političkih patuljaka i kukavica”. Očigledno zatečen ovakvim epilogom, jer je čvrsto vjerovao da će uspjeti pridobiti dovoljan broj zastupničkih ruku za misiju, Plenković je posebno zahvalio onima koji su odluku Vlade podržali- zastupnicima vladajuće većine i još njih 20 iz oporbenih klupa koji su iza odluke o vojnoj obuci Ukrajinaca u Hrvatskoj ipak stali.
Za premijera nema dvojbe- oni koji su glasali ZA su bili “na razini moralne, političke, pa i povijesne odgovornosti, što je jako dobro. No, loše je da među ovih 54 zastupnika koji nisu glasali za odluku nije bilo još nekoliko njih koji razlikuju šumu od drveća, koji razlikuju bijelo od crnoga, dan od noći, dobro od zla”.
Ocijenio je da je to bila manifestacija politiziranja, provincijalizma, potpune neupućenosti u ključne globalne, sigurnosne i političke teme, što će na mali način, jer Hrvatska je osnažila svoj međunarodni položaj, ipak naštetiti međunarodnom kredibilitetu Hrvatske, a to se, kazao je premijer, nije smjelo dogoditi. Ponovio je i svoju staru , na svoj način ucjenjivačku, tezu, da je Sabor imao prilike glasati “jesmo li za Putinovu diktaturu ili za Ukrajinu, jesmo li moralni ili ne”. Njegovi apologeti, poput zastupnika HDZ-a Andre Krstulovića Opare dodatno su potencirali taj stav vladajućih opaskom da će Putin zbog ovakve odluke biti zadovoljan.
Čini se da je u oporbenim redovima ipak prevladao stav da je Plenković svoju volju odlučio provesti silovanjem Ustava, pa je prije bilo kakve konzultacije s predsjednikom države Zoranom Milanovićem u Bruxelles poslao ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana da obeća hrvatsko sudjelovanje u EUMAM-u, odnosno vojnoj obuci Ukrajinaca. No, Ustav je predvidio da se o tome treba tražiti mišljenje šefa države, nota bene vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, što je Vlada naprosto preskočila i ignorirala, smatrajući Milanovića remetilačkim faktorom u provedbi svoje politike. Pa je, mislio je Plenković u svojoj samouvjerenosti, najbolje naprosto ga zaobići. No, to se nije pokazalo dobitnim rješenjem…
SDP-ov Peđa Grbin u načinu na koji je Plenković pokušao “progurati” svoju odluku, prepoznao da se zapravo ne radi o glasanju o pomoći Ukrajini nego o pokušaju da HDZ u potpunosti ovlada Hrvatskom i svim njezinim institucijama. Na kraju, unatoč, navodno načelnoj potpori Kluba socijaldemokrata ( njih 15 je glasalo ZA ) koji i dalje zagovaraju nužan dijalog premijera i predsjednika, ali su u ovoj stvari prihvatili stajalište Ustavnog suda da u proceduri ništa nije bilo protuustavno, Plenkovićev optimizam srušio je Domovinski pokret iz čijih je redova vladajuća većina uspjela dobiti tek jedan glas podrške.
Razočaran ishodom glasanja bio je, možda i više od ostalih stranačkih kolega, šef HDZ-ovog zastupničkog kluba Branko Bačić koji je vodio konzultacije s kolegama iz oporbe, pa na neki način to može smatrati i osobnim neuspjehom. Oporbu je optužio za manjak empatije i solidarnosti prema Ukrajini, ocjenjujući da se glasalo između dobra i zla.
-Ovaj ishod glasanja svakako nije dobar i neće pridonijeti jačanju međunarodnog ugleda Hrvatske. Prije 30 godina bili smo izloženi sličnoj agresiji kao danas Ukrajina i sada kada smo u stanju i vojno pomoći Ukrajini dio oporbe, nažalost, nije podržao vojnu misiju- kazao je razočarani Bačić. Zahvalio je svim zastupnicima vladajuće većine, ali i Socijaldemokratima koji su podržali odluku o misiji, IDS-u i ostalim oporbenim zastupnicima koji su stali iza ove odluke.
Nije ga, rekao je, iznenadio stav SDP-a “koji je 1990-ih imao određenih posrnuća kada smo odlučivali o vlastitoj sudbini. Nije me iznenadio ni stav Zeleno-lijevog bloka jer sam pratio njihova posrnuća kada smo završavali pregovore s EU. No, ono što me razočaralo stav je kvazidomoljuba na desnom političkom spektru koji se busaju u prsa domoljublja, a danas kada je trebalo pokazati solidarnost i empatiju sakrili su se u mišju rupu”, kazao je, tvrdeći da oni koji nisu glasali za vojnu obuku nisu za Ukrajinu ( ?) Pokazalo se, naveo je, da oni što se kunu u Hrvatski sabor kao vrhovno mjesto odlučivanja, iznad koga je samo Bog, ipak imaju nekog drugog iznad njih, a dobro se, kaže, zna tko je to…
