Antifašistička liga Republike Hrvatske i Srpsko narodno vijeće organizirali su, u povodu 31. godišnjice ubojstva obitelji Zec – Aleksandre, Marije i Mihajla, komemoraciju kod Planinarskog doma Adolfovac na Sljemenu, mjestu na kojem su u noći sa 7. na 8. prosinca 1991. mučki ubijeni. Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević koji je sudjelovao na komemoraciji, obećao je, u suradnji sa SNV-om, na mjestu ubojstva postaviti spomen-obilježje nedužnim žrtvama.
Mariju Zec i njezinu 12-godišnju djevojčicu Aleksandru oteli su 1991. iz njihova zagrebačkog doma merčepovci i mučki ih pogubili na sljemenskom stratištu gdje do danas nema nikakvog znaka, nikakve spomen-ploče nevino likvidiranoj majci i njezinoj kćeri. U njihov dom na Trešnjevci upali su 7. prosinca 1991. Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Snježana Živanović. Oca Mihajla, zagrebačkog Srbina, ustrijelili su pri pokušaju bijega, a majku i kći koje su svjedočile pogubljenju Mihajla, odveli su na Sljeme i tamo mučki ubili.
Na sramotu hrvatske države i njezinog pravosuđa počinitelji ovog zločina nisu procesuirani niti su za njega odgovarali, iako su njihova imena bila poznata, no pravdi su “izmakli” zbog “proceduralnog propusta”, preciznije, zbog toga što tijekom ispitivanja i priznanja zločina nije bio prisutan odvjetnik obrane. U ponovljenom postupku branili su se šutnjom i pušteni su na slobodu. Neki od njih do smrti su slavljeni kao heroji Domovinskog rata…
U spomen na mučki ubijene Mariju i Aleksandru Zec, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji je i lani bio na istom mjestu i odao počast žrtvama zločina, poručio je da ovdje dolazi da bi podsjetio na zločin koji se nikada više ne smije ponoviti. Jedna je to od najmračnijih epizoda u povijesti Zagreba, rekao je Tomašević.
-Živim na Trešnjevci, nedaleko od mjesta na kojem je ubijen Mihajlo Zec, nakon čega su Marija i Aleksandra dovedene ovdje i mučki smaknute. Ima u tom događaju- kazao je Tomašević– nekoliko strašnih stvari. Jedna je da se sve odvijalo u gradu, druga da je smaknuta 12-godišnja djevojčica, a treća da za zločin počinitelji nisu odgovarali, iako se zna tko su.
Najavio je da će u suradnji sa SNV-om Grad Zagreb na mjestu stradavanja postaviti spomen-obilježje u sjećanje na obitelj Zec, kako se ovaj strašan zločin nikada ne bi zaboravio, baš kao i gorka istina da za njega ubojice nisu odgovarale, što je primarno grijeh države. No, postoje i inicijative da se jedna zagrebačka ulica imenuje po Aleksandri Zec, što bi Grad svakako trebao razmotriti.
U ime Antifašističke fronte govorila je Maša Samardžija koja je, uz ostalo, rekla:
– Došli smo ovdje ne samo po sjećanje na porodicu Zec, nego i na nas same, kakvi smo bili. Ne samo po trenutak zajedništva u tom sjećanju, nego i po hrabrost koja nam je nužna u prokazivanju zlonamjernih umanjivanja okolnosti ovog zločina. Ovdje se učimo toj hrabrosti i solidarnosti u kojoj želimo biti jedni drugima oslonac, koliko god ta želja u teškim vremenima iziskivala toga od nas ili od naše djece, Možda nije moglo spasiti roditelje i njihovo dijete- dodala je- kako na ovom mjestu tako i u drugim sličnim slučajevima, poput porodice Čengić u Erveniku, ali smo svi dužni sjećati se njihovih života i učiti o okolnostima u kojima je bilo moguće nekažnjeno ubiti, naočigled svih.
Na komemoraciji su bili i položili cvijeće na mjestu pogubljenja i potpredsjednica Vlade Anja Šimpraga, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, saborske zastupnice Rada Borić i Ivana Kekin, izaslanstvo Grada Zagreba, nekolicina diplomata i građana Zagreba.Nitko iz Vlade i vladajuće HDZ- većine i dalje ne dolazi na sljemensku komemoraciju u spomen na obitelj Zec,Mihajla, Mariju i njihovu 12-godišnju Aleksandru…