Umro je Aleksandar Ale Guberina, šibenski akademski kipar koji je još prije samo godinu dana slavio otvaranje nove galerije-ateljea u svojoj obiteljskoj kući u ulici Jurja Dalmatinca, o kojoj je cijeloga života sanjao, nadajući se da će jednom postati njegov dom. I kad je postao, u njemu nije dugo uživao. Najprije je otišla njegova supruga Silva na koju je zadnjih godina bio potpuno naslonjen i o njoj u cijelosti ovisan, a onda je otišao i sam Ale…
Ale je rođen u šibenskom Docu, u Kvartiru, četvrti koja i danas čuva identitet ovog starog, tisućljetnog grada. Kada smo s njim razgovarali prije samo godinu dana, ispričao nam je da je svoju prvu skulpturu napravio već kao 4-godišnji dječak. Iza njega je ostao bogat opus umjetničkih djela, od prvih skulptura i crteža, nježno nijansiranih akvarela do čuvenih grota ( stijena) koje su simbolizirale njegovu duboku povezanost s gradom u kojem se rodio i u kojem je proveo gotovo cijeli život.
Ale je bio osebujan lik, komplicirana umjetnička narav koju je na okupu držala njegova Silva i njegova umjetnost. Bogme i ribarenje koje je bilo njegova treća strast i znao joj se predavati bezmalo s natjecateljskim porivom. A lovio je i raritetne primjerke, brancine od 12, zubaca od 18 kila, a sve to ne bi vrijedilo ništa da se o tome u gradu nisu pričali “mitovi i legende”.
Neko vrijeme živio je u Americi, robijao je u Staroj Gradiški gdje je upoznao i neke od poznatih “proljećara” poput Vlade Gotovca i Marka Veselice, i to mu je iskustvo obilježilo život jer ga je nagnalo i u emigraciju. Vratio se 1991. u rodni grad i više ga nije napuštao…
Završio je Školu za primijenjenu umjetnost u Splitu, a kako je rođen u obitelji težaka nije bilo novca za školovanje, pa se Ale ribareći i prodajući ribu na peškariji, sam odškolovao.
Kasnije je upisao Likovnu akademiju u Zagrebu, ali se u međuvremenu oženio i trebalo je skrbiti o cijeloj obitelji i studirati. Tako je počeo raditi makete brodova, i bilo je dovoljno da jednu kupi Arsen Dedić pa da nastane prava jagma za njima. Tada je mogao iznajmiti i stan za svoju obitelj na Pantovčaku, nedaleko od Akademije, i za Alu kreću sretniji dani…
Aleksandar Guberina je iza sebe ostavio i niz povijesnih spomenika i spomenika poznatim osobama – od kralja Zvonimira u Kninu do Tuđmana u Biogradu i Kaštelima, a umalo da je s njegovim kiparskim potpisom i Split dobio spomenik neponovljivom piscu Dalmacije, Miljenku Smoji. Njegov je rad pobijedio na natječaju, ali nikad nije realiziran, za što se pobrinula primitivna, uskogrudna politika.
Sve što još želite znati o Aleksandru Guberini, a to dosad niste znali, možete pročitati 
